POLJOPRIVREDNA ZADRUGA PLEŠCE

 
Dolinom rijeke Čabranke, udobnom cestom, krenuli smo iz Čabra u Plešce. Oko korita rijeke pružaju se polja, njive, livade, voćnjaci. Nije prošlo dugo i stigosmo u Plešce (325 m). Mjesto je zaklonjeno Kamenskim Hribom i Crnim Vrhom, pokrivenim jelovom i bukovom šumom. Klima je u ovoj dolini blaga, kao i u Čabru. Mjesto je staro najviše 200 godina. Ranije su ru bile velike šume, prvi je stanovnik bio neki lugar Wolf, a kasnije su se doseljavali iz susjednih mjesta. Samo je mjesto dobilo naziv od riječi "plesanje", jer se tu prilikom crkvenih svečanosti plesalo. Uz smau cestu podignut je novi zadružni dom, ali još nije potpuno dovršen, u prizemlju je prodavaonica industrijskom robom a u potkrovlju kancelarije zadruge, a na prvom katu smještena je i pošta. Uspostavljena je na intervenciju zadruge i održava se uz njenu materijalnu pomoć. Bilo nam je pomalo čudno kako to da zadruga pomaže izdržavanju ove pošte. Što ćete, kad nam je potrebna a mjerodavni nisu bili voljni da je stave u potpunosti na državni budžet, kaže nam predsjednik zadruge.
Mala je to zadruga i po broju članova (91) i po prometu (35 miliona dinara) ali je čiste dobiti imala u 1953. godini 2.200.000 dinara što je  ovu zadrugu predstavlja dobar uspjeh. U 1954. godini promet je iznosio 31.668.000 dinara a dobit 1.038.654 dinara. Ima prilično razvijenu djelatnost: trgovinu industrijske robe, trgovinu poljoprivrednim proizvodima, trgovinu drvetom, ugostiteljstvo, zanatske radionice - potkivačku, stolarsku, pekarsku, mesarsku, poljoprivredno gospodarstvo i vlastitu spregu s dva konja. Trgovina industrijskom robom odvija se preko dosta dobro uređene prodavaonice, smještene u zadružnom domu. U 1953. godini dobit je ove prodavaonice iznosila 108.000 dinara a u 1954. godini svega 20.358 dinara. Istina promete u 1954. godini nije bio velik, iznosio je 8.274.000 dinara ali se i na taj promet mogla postići veća dobit, pogotovu kada se ima u vidu da je ukupni prihod iznosio 1.037.000 dinara. Razlog je ovako maloj dobiti prije svega u dosta velikim materijalnim troškovima, oni iznose 682.000 dinara i većim dijelom se odnose na sniženje cijena robi.
Trgovina drvetom ili, kako kažu, šumska manipulacija u 1943. godini, dala je dobitak u iznosu od 1.900.000 dinara. U 1954. godini dobit je iznosila 838.602 dinara iz prometa koji je 12.196.000 dinara. Zadruga ima dvije pilane manjeg kapaciteta. Trupce za rezanje uzima od privatnika - zadrugara i 1 m3 po cijeni od 1000 dinara za bukovinu i 800 dinara za jelovinu. Ima i tri gostionice od kojih je jedna smještena u podrumu zadružnog doma, dosta velika i lijepo uređena prostorija. U 1953. godini one su imale dobit 158.000 dinara a u 1954. godini 133.084 dinara uz promet od 5.000.000 dinara. Kažu da bi bila i veća, da je porez bio manji, u 1953. godini iznosio je 366.000 dinara a u 1954. godini 633.000 dinara.                            
Ekonomija je velika 30 jutara. Zemljište je uglavnom uzeto u zakup od privatnih vlasnika i zasijano krumpirom. Kako je zemlja bila dosta slabog kvaliteta, a zakup dosta visok, rentabilitet ekonomije bio je mali. Ukupni prihod u 1953. godini iznosio je 103.000 dinara a dobit svega 15.000 dinaraa u 1954. godini ekonomija je imala mali gubitak od 3.999 dinara. Zanatstvo u ovoj zadruzi nije bilo rentabilno. Postoje četiri radionice: stolarska, potkivačka, pekarska i mesnica. Jedino je bila rentabilna stolarska radionica, ona je imala manju dobit od 11.268 dinara, ostale tri radionice bile su u gubitku za 150.494 dinara. Ovaj gubitak se mogao izbjeći da je obračuunski fond plaća bio nešto manji, on je naime iznosio 530.000 dinara bez doprinosa za socijalno osiguranje.
Zadruga će se orjentirati na unapređenje stočarstva. Broj stoke, uslijed ratnih pustošenja, opao je u odnosu na predratno stanje za 50 posto. Predratni broj stoke se može ne samo dostići negio i prebaciti. Marija Pajnić, domačica, u svom domaćinstvu prije rata je držala četiri krave, a danas s istim posjedom drži samo jednu kravu. Vlastite krme nije imala, nego ju je kupovala i pored toga joj se produkcija mlijeka isplatila. Danas bi držala isti broj stoke kada bi imala sredstava za nabavku kvalitetne stoke i kada bi mogla osigurati dovoljne količine krme i plasman mliječnih proizvoda. Takvih domaćinstava ima više, zato će zadruga o tome morati voditi veću brigu, morati će nastojati da stvori povoljne uvjete za razvoj ove grane poljoprivrede, a prije svega da se brine o nabavci rasplodne stoke i osiguranju dovoljnih količina krme. Umjesto žitarica propagirati će krmno bilje i pristupiti čišćenju livada i pašnjaka koji su bili do sada dosta zapušteni.
Ovom nastojanju će, svakako, pripomoći i opća situacija, koja je nastala u privredi ovog kraja, a prije svega u eksploataciji šuma. Konjuktura ove privredne grane je i ovdje prestala, i seljaci već sami pristupaju stvaranju uvjeta za razvitak stočarstva, krče se pašnjaci i poduzimaju razne druge mjere. Osim toga, novi porezni sistem po katastru uvelike pomaže sva ova nastojanja. I plasman mlijeka je osiguran. Zadruga na Brodu na Kupi, koja se nalazi u neposrednoj blizini, upravo je otvroila mljekaru i sve količine mlijeka u njoj mogu se uspješno prerađivati.Također će se posvetiti veća pažnja unapređenju voćarstva, koje ima dobre uvjete za razvitak. Još 1953. godine se u tom pogledu nešto poduzelo, nabavljene su sadnice i prodane zadrugarima, no odaziv nije bio najbolji, valjda zbog dosta visoke cijene. Ove godine se misli radikalnije pristupiti unapređenju ove grane. “
Ovaj vrijedan zapis pronašao sam u knjizi “. Kovačivića “Poljoprivredne zadruge Gorskog kotara” iz 1955. godine.

Željko Malnar