RUDARSTVO U LICI I GORSKOM KOTARU

         Među brojnim dokumentima vezanim uz povijest i zbivanja u našem kraju, ovih sam dana ugledao kraću presliku članka objavljenog u Hrvatskom trgovačkom listu 1902. godine (broj 45. strana 725). Isti zbog zanimljivosti teme zaslužuje da se objavi, pa to i činim, navodeći tekst u izvorniku bez ikakve korekcije. Radi se o materijalu nastalom temeljem izvješća Trgovačko obrtničke komore za godinu 1901. godinu.
“Rudarstvo protezalo se je godine 1900 na 1020 osebnih izklopnih rovova u županiji ličko-krbavskoj i 609 u županiji modruško-riečkoj.
U Lici-Krbavi imaju 3 rovitelja, u kotarima gospićkom 560, gračackom 81, koreničkom 104, otočkom 14, perušićkom 209, senjskom 52 rova; rovithe su prijavljene za željezo. U modruško.riećkoj županiji broji se 9 rovitelja, koji su prijavili u kotaru čabarskom 160, delničkom 267, cirkveničkom 68, ogulinskom 3, sušačkom 57, vrbovskom 54 rova; rovitbe su u kotaru čabarskom na rumenicu, u delničkom na sumpor a u ostalim kotarima na ugalj.
Podzemne je mjere podieljeno u kotaru ogulinskom 11,082.793 m2 na ugalj i u kotaru čabarskom 541.397 m2 na ine rude, od čega je odmjereno u prvom kotaru 192, u drugom 96, ukupno 288 kruna mjerovine.
U čabarskom kotaru ima nizozemsko-hrvatsko rudarsko poduzeće rudokop na rumenicu s 450 m željeznice i 100 m drvenih puteva, u kojem radi 25 radnika o nadnici po 2 krune, te je proizvedeno 2000 q rude od K 20.000 vriednosti. Rudarski danak od 5% čini K 1.000.
U Dubravama u kotaru ogulinskom rudokop je Petra kneza Dumičića na ugalj sa 16 mužkih radnika s prosječnom plaćom od K 1,20 do K 2,60 a u Gomirju rade u savezu s istim rudokopom 4 radnika na istu nadnicu.
Godine 1901 otvorena i dozvoljena su dva rudnika u Baljevcu u obćini zavaljskoj pod zaštitnim imenom “Gustav” i “Sebald”, koja pripadaju poduzeću G. Hella & druga. Kopa se bituminosni škriljavac za pečenja kamena ulja u baljevačkim pecarama. Isto poduzeće ima još rovište na taki škriljavac na drugim mjestima u občini zavaljskoj i koreničkoj, u kojima je bilo u poslu uz poslovođu 10 radnika. Radnička je nadnica K 1,60, poslovođa ima plaće k 70 na mjesec. Odkad su rusnici odobreni, nadzira radnju posebni rudarski stručnjak. U godini 1901 izvađeno je do 200 kvintala škriljavaca.
Ugovaranje za prodaju ruda u Velebitu zapinje mnogo radi komunikacionalnih potežkoća jer ne ima nigdje u našem kraju ni tračak željeznice na priruč rudarskom podhvatu, pa za to i napomena o potrebnoj pripomoći državne vlasti razvitku i napredku našega rudarstva u našem glavnom izvještaju za g. 1900 tiče se opet konkretnog predloga, na koji se moramo po našoj dužnosti svraćati svakom prilikom, da se naime i ovomu našemu zavičaju primakne blagodat željezničkog obćila, koje bi takodjer rudarsku radnju ovdje promicalo.”

Željko Malnar