|
FRBEŽARI - Ovo je naselje smješteno podno skijaških terena na Rudniku u Tršću. Odvojeno je od glavne prometnice Prezid-Parg-Tršće-Gerovo. Do njega se može stići asfaltiranim lokalnim cestama preko Crnih Lazi, Sela ili ulicom Ivana Kovača koja se kod stare škole spaja na Školsku ulicu kao dio regionalne prometnice. Stoga ne treba čuditi da o njemu ima malo pisanih podataka, posebice onih iz daljnje prošlosti. Tako primjerice Igor Karaman opisujući Čabarsku gospoštiju u razdoblju od 1787.-1798. godine ne spominje ovo naselje no to ne znači da ono tada nije bilo naseljeno. Možda se nalazilo u sastavu nekog od susjednih naselja, neki izvori ovo naselje vezuju uz Selo, ali to je malo vjerojatno budući da se naselje Selo prvi puta spominje u nekim službenim dokumentima tek 1913. godine. Vezano uz brojne popise stanovništva, pronašao sam prvi spominjanje Sela 1818. godine a Frbežari 1857. godine. Više je vjerojatnije da su Frbežari bili u sastavu naselja Tršće. U to vrijeme u starim se dokumentima samo spominju Crni Lazi, Kraljev Vrh, Vrhovci i Tršće a Sokoli su pripadali pod Gerovo. U osobnoj pismohrani imam preslik Čabarskog urbara iz 1779. godine u kojem također nema spominjanja naselja Frbežari. Uspoređujući podatke o prezimenima iz knjiga Antuna Burića i Slavka Malnara utvrdio sam da se 1782. godine spominje Agnes Loknar u Frbežarima.
Kroz povijest se ovo naselje različito spominjalo, i to kao: Ferbeczar, Ferbezari, Fervesari, Ferbesari, Ferbesarova Draga, Ferbežari, Frbežari, a Talijani su ga zvali ”Ferbesari”. U okolici se kopala željezna ruda, te su, izgledno je, prvi stanovnici sigurno bili rudari. Ovo naselje po jednom tumačenju ime je dobilo od prezimena Frbežar koje u svom osnovu ima njemačku riječ “verweser” u značenju nadglednik, upravitelj. u Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića pronašao sam latinsku riječ “verbosus” u značenju rječit, opširan. Antun Burić u svojoj knjizi o prezimenima spominje uz Frbežare osam osoba: Agnes Loknar (1782.g.), Jacobusa Choppaa (1800.g.), Georgiusa Lipovcza (1810.g.), Ladislausa Križa (1858.g.), Bartholomeusa Janeša i Paulinusa Lipovca (1859.g.), Vitusa Arha (1860.g.), i Valentina Loknera (1886.g.). Za razliku od njega Slavko Malnar spominje deset osoba: Agnes Loknar (1782.g.), Jacobusa Choppa (1800.g.), Antuna Arha (1850.g.), Jurja Križa (1853.g.), Matiu Lipovca (1854.g.), Gertrudu Ferbezar (1856.g.), Bartholomeusa Janeža (1859.g.), Valentina Loknera (1886.g.), Gregoriusa Lipovaczaa (1910.g.), Vida Lautara (1910.g.) te Franju Magdića (1951.g.). Usporedbe radi navodim da je uoči prošlih izbora u Frbežarima bilo evidentirano deset različitih prezimena: Naglić, Malnar, Lipovac, Zbašnik, Lautar, Loknar, Mesić, Šoštarić, Troha i Turk. Dakle kao “doseljenici” mogu se smatrati Naglići, Malnari, Zbašniki, Mesići, Šoštarići, Trohe i Turki, a nestala su prezimena Arh, Križ, Janeš, Frbežar.
Svako prezime ili ime sadrži određene značajke, a posebno se to odnosi na korijen njihova nastanka. Slijedom toga, naredne retke posvetiti ćemo njihovom tumačenju. Tako se prezime Frbežar kroz različite pojavne oblike, prvi puta spominje 1672. godine u Čabru, gdje je živio Georgius Ferbeczar. Po jednom tumačenju naselje je naziv dobilo po prvom stanovniku čije je prezime bilo Ferbeczar. Po drugom tumačenju naziv naselja povezuje se uz njemačku riječ “verweser” u značenju nadglednik. Postoji engleska riječ “fre” u značenju sloboda a ako se na nju nadoveže turska riječ “besa”= vjera, nagodba, obećanje, dobije se slobodni vjernik ili slobodan po nagodbi, obećanju. Veže li se turska riječ “feri”=slobodan i engleska “ser”=gospodin dobiva se “slobodni gospodin. Prezime Križ pojavljuje se kao Kris, Kriss, Krish, Krijs, Krix a po prvi puta u našem kraju spominje se Joannes Kris u Križevoj Dragi 1654. godine. Neki izvori govore da se radi o slovenskom prezimenu, drugi ga vezuju uz ime Kristijan a svi ga uglavnom povezuju uz kršćanstvo. Grčka riječ “christos” znači pomazanik. Prvo spominjanje prezime Čop nalazimo u Gerovu. Zapisano je u starim dokumentima da je 1570. godine u Gerovu živio Kristian Čope. Ima različite pojavne oblike: Chop, Chopp, Ciop, Csopp, Coop, Copp, Tschop, Tschopp, Chopp, Zioopp, Czop, Csop, Cssopp, Ciopp, Čope. Engleska riječ “chop” ima više značenja. Po jednom radi se o odresku ili kotletu, a po drugome o sječi, drvosječi. Janeš se prvi puta spominje u Čabru 1672.g. (Michael Janos). Pojavni oblici su: Janos, Jannesh, Janess, Janesch, Janness, Janes, Janež, Janesh. Neki autori nastanak prezimena vezuju uz slovensko ime Janez, drugi uz mirodiju anis (janeš), treći spominju mađarsko ime Janeš a četvrti se vezuju uz latinsko božanstvo Janus i dvoličnog čovjeka. U starim crkvenim knjigama (Liber Baptizatorum) u dijelu koji se odnosi na sklopljene brakove u župi Tršće u vremenu od 1859.-1900. godine naišao sam amo na jedan zapis. Prvog srpnja 1888. godine brak su sklopili Josip Turk iz Gorači i Gabrijela Janeš iz Frbežari. Nevjerojatno djeluje podatak da je u skoro četrdeset godina sklopljen svega jedna brak. Godine 1498. u Gerovu se spominje Michael Malliner, a 1672. godine u Čabru je živio Jacobus Malner. Pojavljuje se i kao: Malliner, Malinar, Mallinar, Molnar, Melner, Malner. Po jednom tumačenju radi se o mlinaru (maln=mlin), no u turskom jeziku postoji riječ “mal”=imetak, blago, nova i “nara”=vika, cika, dreka. Prva osoba s prezimenom Šoštarić u našem kraju bio je 1709. godine u Čabru Marcus Sostaric. Ima pojavne oblike: Sostaric, Sostarich, Sosterich, Shosteritsch, Soštarić, Šušterić. Nastanak se vezuje uz njemačku riječ “šušter”=postolar. Zanimljivo je da ovo prezime uz Frbežare ne spominju ni Burić ni Malnar, što pomalo začuđuje jer se radi o dosta staroj osobi s tim prezimenom u Frbežarima. Prezime Troha spominje se prvi puta u Čabru 1709. godine (Georgius Troha) Pojavljuje se i kao Trohe. Neki tvrde da je došlo iz Slovenije gdje je on “sitnica, mrvica”, po drugima porijeklo vuče iz češkog jezika dok treći spominju grčku riječ “trochos” u značenju kotač, krug. Turk se kroz pojavne oblike Turck, Turket, Thurk, Turak rano pojavljuje u našem kraju. Već 1570. godine u Gerovu se spominje Bastijan Turk. Postoji tumačenje da je nastalo od nadimka Turek koje je nosila osoba došla iz krajeva pod Turskom okupacijom.. U latinsko grčkom jeziku postoji riječ “turri” u značenju toranj, dok latinska riječ “turgere” znači nabreknuti. Zbašnik ima pojavne oblike: Szuasnik, Suasnik, Sbasnicg, Sbasnik, Sbasnigg, Sbasnig, Sbašnik, Zbašnig, Zbačnik. U slovenskom jeziku “svasnik” je čovjek iz sela, seljak a može biti i zdepasti čovjek. U Čabru se pojavljuje 1672. godine (Petrus Szuasnik). Prezime Lipovac prvi se puta spominje 1672. godine u Čabru (Leonardus Lipouecz). Može se tumačiti na više načina. Prvo tumačenje vezano je uz drvo lipu a drugo uz ime Filip (lat. “philippus”nastalo od grčke riječi “feleo”=volim i “hippos”=konj, dakle ljubitelj konja). Grčka riječ “lipos” prevodi se kao mast a latinska riječ “vaca”= krava. Naglić se spominje 1672. godine u Čabru (Gregorius Naglicz), a ima više pojavnih oblika poput: Naglicz, Naglich,, Naglič. Po jednom tumačenju radi se o afektivnom, naglom čovjeku, dok ga drugo vezuje iz cvijet “nageljn”(slovenski naziv ljubičice). U njemačkom jeziku postoji riječ “nach” = poslije, uz koju se može povezati riječ “gleiche” u značenju jednakost, ravnica. I prvo spominjanje imena Loknar također se vezuje uz 1672. godinu i Čabar (Jacobussss Lokner). Ima pojavne oblike: Lokner, Lochner, Lochnar, Lohner, Loknar, Oknar, Lakner, Lokmer. Prezime je njemačkog porijekla, izvedeno od “locke”= uvojak kose, kovrčica. Postoje i latinske riječi “locus”= mjesto te “narare”= priča. Prezime Lautar ima također više pojavnih oblika: Lauter, Lauder možda i Leutar, a prvi se puta spominje 1672. godine u Čabru (Michael Lauter). Neki tvrde da je došlo iz okolice Škofje Loke i da je njemačkog porijekla u značenju “čist, proziran”. Postoji i njemačka riječ “laut” u značenju glas, dok talijanska “leut” označava instument lutnju, ali i čamac. Dakle njemački lautar mogao bi biti glasnik a talijanski leutar svirač na ljutnji ali i voditelj čamca. Prezime Arh spominje se i kao Arih, Areh, Arich,Arech, Arrich, Arch, Arrih. Nalazimo ga 1672. godine u Čabru (Georgius Arh). Neki tumače da je nastalo od starog slavenskog imena Arhe. Grčka riječ “arche” označava početak, a “archaios”=prastar, drvena.Postoji i grčka riječ “archo”=prednjačim, prvi sam, vladam, počinjem. U njemačkom jeziku postoji ime “Archibald u značenju hrabri, smioni, smjeli, odvažan. Miroslav Magdić spominje se 1889. godine, a Franjo Magdić 1951. godine u Frbežarima. Prema jednom tumačenju nastalo je od ženskog imena Magda. Grčka riječ “”magos” znači mudrac, čarobnjak.. Prezime Mesić je u Frbežare došlo u novije vrijeme. U Čabru se spominje 1927. godine Nikola Mesić a 1934. godine u Selu Petar Mesić. Jedno je tumačenje da se radi o čovjeku koji rado jede meso. U hebrejskom jeziku Mesija je pomazanik, spasitelj,. kralj, dok latinska riječ messere znači gospodin.
Nakon ovog izleta po prezimenima u Frbežarima, krenimo dalje kroz tumačenje nastanka pojedinih imena. Listajući stare zapisa pronašao sam ukupno 15 različitih imena. Prva se spominje Agnes koja je nastala od grčke riječi “hagne”=čista, nevina, nedužna. No može biti i od latinske riječi “agnus”=janje. Jacobus ili današnji Jakov, Jakob porijeklo vuče iz hebrejskog jezika..Radi se o imenu “Jaakobh” koje je složenica dviju riječi “Ja,Jahve”=Bog i “akebh”= peta, dakle on je “onaj koji slijedi Boga”. Georgius je došao iz grčkog jezika, kao izvedenica imena Georgije, koje se sastoji od dviju riječi “ge”=zemlja i “ergon”= djelo, rad, dakle on bi bio poljoprivrednik, osoba koja obrađuje zemlju, radi na zemlji. Ladislaus ili naš Ladislav po jednom tumačenju predstavlja staro slavensko prezime. U turskom jeziku postoji riječ “lad, laden” u značenju drag, ljubimac. Postoji u slavenskoj mitologiji Lada božica proljeća, mladosti i ljepote. Bartholomeus je dana Bartol, a radi se o izvedenici daleko poznatijeg imena Bartolomej, koje potječe od hebrejskog “Bar Tolomej” a prevode se kao sin Tolomejev. U hebrejskom jeziku postoji i riječ “tolomej” u značenju hrabar, srčan, te bi slijedom toga on mogao biti “hrabar, srčani sin. Ime Paulinus ili Paul, Pavle nastanak zahvaljuje latinskoj riječi “paulus” u značenju malen. Vitus je naš Vitomir, Vito a porijeklo vuče iz latinskog jezikaa, gdje riječ “vita” znači život. U njemačkom jeziku postoji ime Vitold” u značenju vladar nad šumama. Korijene imena Vid, Vidoslav, nalazimo u latinskom jeziku,. Radi se o izvedenici imena Vitus (lat. vita=život, odnosno vitalis = životan. Po drugom tumačenju radi se o izvedenici imena Gvido (njemačka riječ “wido=šuma, dakle on bi bio “čovjek iz šume”, šumski čovjek). Valčentin svoj nastanak zahvaljuje latinskoj riječi “valens”= zdrav, krepak a kod nas je to Zdravko. Antun je nastao iz latinskog imena Antonius (latinska riječ “antonisu”=prvi, prednji), dok Juraj dolazi od grčkog imena Georgos, Georgios čije je tumačenje prethodno navedeno. Ime Matija dolazi od hebrejskog “Matitjahu” koje je nastalo kao složenica dviju riječi: “Matt”=čovjek i “Jahon, Jahve=Bog, dakle on bi bio “Božji čovjek”. Ime Gertruda dolazi iz njemačkog jezika a u značenju “jaka na koplju”. Gregorije ili Gregor, Grigor dolazi iz grčkog jezika u značenju “budni, oprezni, a Franjo korijenje vuče iz staro francuske riječi “franc” u značenju slobodan.
Listajući stare dokumente vezano uz popis stanovništva, primijetio sam da nema spominjanja Frbežari kao samostalnog naselja sve do 1857. godine kada je tu živjelo 50 stanovnika, a već 1869. godine njihov se broj povećao na 61. U narednim godinama njihov je broj varirao. Tako je 1880. godine u Frbežarima živjelo 45 stanovnika, 1890. godine bilo ih je 38 a 1900. godine 53. Godine 1910. u Frbežarima je živjelo 54 stanovnika, 1921. godine njihov je broj pao na 40 da bi se 1931. godine povećao na 66. Nakon II. svjetskog rata 1948. godine ovdje su živjela 62 stanovnika, godine 1953. njihov je broj porastao na 70 koliko ih je bilo i 1961. godine, a potom slijedi stalno opadanje broja stanovnika. U 1971. godini bilo ih je 60, godine 1981. tu je živjelo 55 stanovnika, godine 1991 njihov je broj pao na 39, a po Popisu stanovništva 2001. godine u Frbežarima je živjelo svega 28 stanovnika, da bi ih krajem sječnja 2003. godine bilo 34. .Za zadnja četiri popisa stanovništva ima dosta podataka, tako da je iz njih vidljivo da je primjerice 1971. godine u Frbežarima 60 stanovnika živjelo u 54 stanova i 12 domaćinstava, godine 1981. godine 55 stanovnika živjelo je u 16 stanova i 19 domaćinstava, godine 1991. bilo je 39 stanovnika u 21 stanu i 16 domaćinstava, a 2001. godine 28 stanovnika je živjelo u 19 stanova i 13 domaćinstava.
Vezano uz kretanje broja stanovnika u Frbežarima, posebice između 1931. i 1946. godine vrijedno je spomenuti osobe koje su umrle u logoru Kampor na Rabu. To su bili: Lipovac Rudolfa Alojzije rođen 1888. godine a umro 13. studeni 1942. godine; Lipovac Rudolfa Antun rođen 14. svibnja 1902. godine a umro 10. siječnja 1943. godine; Loknar Josipa Branko rođen u travnju 1941. godine a umro 13. rujna 1942. godine; Malnar Rudolfa Alojz rođen 1926. godine a umro 03. prosinca 1942. godine; Malnar Valentina Antun rođen 24. veljače 1884. godine umro 1942. godine i Malnar Rudolfa Lojze star 16 godina umro 02. prosinca 1942. godine. Jesu li to stvarno sve osobe ili ne upitno je a radi se o podacima iz slovenskih izvora. Tome bi svakako trebalo dodati i eventualno umrle u ostalim talijanskim logorima primjerice Gonarsu, kako bi slika bila potpuna.
U monografiji “Gorski kotar” na više se mjesta spominje Frbežare. Tako se na stranici 193. navodi da vodovod u Tršću datira iz 1911. godine, kaptaža je bila u Žikovcima a iz nje su se vodom napajali Tršće i Frbežari.. Na stranici 202 i narednima, vezano uz razvoj Tršća kao zimskog sportskog središta spominje se “tršćanski zaseok Frbežari, udaljen od Tršća700 metara”. Na stranici 480. spominje se da je Planinarsko društvo “Kamenjak” iz Rijeke uredilo planinarsko sklonište u seoskoj kući nedaleko Frbežari, 15 minuta pješice od autobusne stanice Tršće. U kuću je uvedena struja i voda a 1972. godine obnovljen je krov. Prikladna je osobito za zimovanje zbog blizine dobrih skijališta. Na stranici 799. spominje se raspelo u Frbežarima s likom Krista naslikanim na metalnoj ploči, ali bez umjetničke vrijednosti.
Naš poznati putopisac Dragutin Hirc obilazeći Čabarski kraj i opisujući Tršće i njegovu okolicu, na žalost nigdje ne spominje Frbežare kao što to ne čini nešto kasnije niti Emilij Laszowsky. Izgledno je da je obojici ovo mjesto bilo nekako sa strane i nezanimljivo, te ga nisu obišli niti opisali. U “Mjestopisnom rječniku kraljevina Hrvatske i Slavonije iz 1916. godine na stranici 40. spominje se mjesto Frbežari, posljednja pošta Tršće, brzojavna postaja Čabar, željeznička postaja Delnice i Rakek, županija Modruško riječka s kraljevskom kotarskom oblasti i Kraljevskim kotarskim sudom u Čabru a u Čabru se nalazila i upravna općina. Činilo mi se zanimljivim prolistati i knjugu “Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta kraljevina Hrvatske i Slavonije” po stanju od 01.siječnja 1913. godine. Tu sam na stranici 19. u Županiji Modruško riječkoj kod Upravnog kotara Čabar našao na spominjanje naselja Frbežari. Prema topografskoj oznaci radilo se o selu s 54 stanovnika, čiji žitelji spadaju pod rimokatoličku župu Tršće a djeca pohađaju Pučku školu u Tršću.
U monografiji “Tršće” za koju vjerujem da mnogi posjeduju, Frbežari se spominju na više mjesta. Tako se na stranici 27. i 28. spominju u okviru analize kretanja stanovnika, zatim je to slučaj na stranici 31 kod spominjanja prezimena, na 37. stranici kod reljefa, klime i tla, a na 52 stranici spominje se da je u Frbežarima limeni korpus raspela zamijenjen drvenim rezbarenim. Na stranici 97. spominje se da je struja u Frbežare došla 1971. godine, a na stranici 134. spominje je Josip Malnar Režinc poznat po obradi drva, a nešto kasnije i Levin Lautar. I. Vlašič je u Planinarskom listu IV broj 1/78. pod nazivom “Frbežarima i oko njih” objavio zanimljiv prikaz ovog naselja, a u listovima “Drvosjeća” i “Goranski Novi list” objavljen je prije par godina tekst o Josipu Zbašniku jednom od posljednjih kirijaša u tršćanskom okruženju.
Frbežari su naselje iz kojeg su brojni stanovnici u potrazi za poslom i sigurnijom egzistencijom, otišli u druge krajeve ne samo Hrvatske već i inozemstvo, što je najviše vidljivo tijekom ljetnih mjeseci po brojnim različitim registracijama osobnih vozila. Otišle su ponegdje i cijele obitelji, kuće su sve praznije no u zadnje vrijeme primjećuje se gradnja novih stambenih i vikend objekata, te se život polako vraća u ovo naselje..Među onima koji su otišli u inozemstvo je i Levin Lautar rođen 1928. godine u Frbežarima a u Francusku je otišao 1958. godine, dakle skoro prije pedeset godina. Usprkos dugogodišnjem boravku u inozemstvu nije zaboravio domaći govor. Slike rodnog kraja, događaja, ljudi, duboko otisnute u sjećanje, oživljuju u njegovim pjesmama pisanim tršćanskom kajkavštinom. Piše jednostavno, neposredno, s izrazitim osjećajem za “priču” i muzikalnost stiha, često na temu životne stvarnosti šumskih radnika.
NA PILANE NA PILANI
Ferbižarje so lepu sjeu, Frbežari su lijepo selo,
je maji radnu mejstu. i moje rodno mjesto.
Glidan gure v Rudnek Gledam gore u Rudnik
kok se je uoklejstu. kako je opustošen.
Huje so več rejtke, Jele su već rijetke,
al je je suharju, ima suhih stabala,
ko da nej več duavcu kao da više nema sjekača
ne duabreh lugarju. niti dobrih lugara.
Suharje so parušle, Suha stabla srušena su,
karle uotpelane, trupci odveženi,
al sputen do pilane ali putem do pilane
druge so pabrale. pokupili su i druge.
Na pilane lepu rejžejo, Na pilani lijepo režu,
se so jeh spaznale, svi ih poznaju,
njgder aden ne paglida nikad nitko ne provjeri
če so jeh kej fkrale. da nisu negdje ukrani.
Žagance so zrejzane, Daske su ispiljene,
tenke je debile, tanke i debele,
zdej pa samu čakajo sada samo čekaju
da se jeh uotpile. da ih se odveze.
Kamione so paršle, Došli su kamioni,
so jeh nauožile, natovarili su ih,
ke so pa završle, a kada su završili,
an guažek so papile. popili su jednu čašicu.
Za puačat so se zmejnle Za platiti su se dogovorili
je do kirga dniva, i do kojeg dana,
na vrejme če ne pride, a ako ne dođe na vrijeme,
te je pušta kriva. kriva je pošta.
Gazda se rezjade Gazda se razljuti
pa mo telefonira: pa mu telefonira:
Kaj se več pazabu Zar si već zaboravio
kaj se riku ščira? što si jučer rekao.
ŠUMSKE DEJUAFCE ŠUMSKI RADNICI
Ke smo huje sejkale Kada smo rušili smreke
v naše Černe guare, u našoj Crnoj gori,
teskret smo ble jaki tada smo bili jaki
ko sasejdave vuale. poput susjedovih volova.
Hujo smo spadsejkle Jelu smo prorezali
sake z ane strani. svaki s jedne strane.
Ščira je bua nedejla, Jučer je bila nedjelja,
še smo mau pejani. još smo malo pijani.
Ke je huja paua, Kad je jela pala,
mi smo ble vesili, bili smo veseli,
z lete budo karle od nje će trupci biti
lepi je debili. lijepi i debeli.
Ke smo hujo zrušle, Kada smo jelu srušili,
na karine smo sejle, sjeli smo na korijenje,
žakelčke uodvizale otvorili vrećice
je mau pajejle. i malo pojeli.
Sako večir v bajte Svake večeri u baraci
mau smo gavarile. malo smo govorili.
Denes smo se nadejvale Danas smo se naradili
je fajn smo naredili. i dosta smo napravili.
Na kraje mejsca Na kraju mjeseca
puačo smo dabile. dobili smo plaću.
V uoštarije smo se stavle Zaustavili smo se u gostionici
pa smo mau papile. i malo popili.
Ženi so nas čakale Žene su nas čekale
da bumo mau prejk pršle da ćemo malo prije doći,
da be še kaj zvečir da bi još nešto navečer
pa pulje zavaršle. na njivama završili.
Ke smo damu paršle, Kada smo došli kući
je mau zakesnile, i malo zakasnili,
hmale be ble z metuo skoro bi s metlom
pa guave dabile. dobili po glavi.
Nači so douge, Duge su noći,
žename smo gavarile, govorili smo ženama,
mau smo jeh pertisnele malo smo ih zagrlili
pa smo se pamerile. pa smo se pomirili.
Nakarte me zamiret, Ne zamjerite mi,
nevejn duabru pisat, ne znam, dobro pisati,
al ke sen več napisou, ali kada sam već napisao,
nada se već zbrisat. ne da se izbrisati više.
Levin Lautar je ovim pjesama ostavio neizbrisiv trag, a dio prošlosti svog naselja spasio je od zaborava i približio sadašnjosti način života i rada stanovnika u vremena koja nisu daleko od sadašnjosti, ali je dosta toga već zaboravljeno.
Željko Malnar
|
