Svetište Majke Božje Karmelske nalazi se na strmu brdu, na oštru litičastu vrhu Svete Gore, 975 metara nad morem. Krajnji je to rub gerovske župe sv. Hermagora i Fortunata prema župi Presvetog Trojstva u Plešcima.
Nema ni starih dokumenata niti svjedočanstva o vremenu i načinu nastanka ovog svetišta, kao ni o gradnji crkve posvećene Majci Božjoj Karmelskoj, Svi su dokumenti stradali u požarima. Jedini podaci o Svetištu su sjećanja starijih osoba koja se prenose s koljena na koljeno.
Nama su dostupni samo noviji zapisi u knjigama i novinama. Tako u knjizi fra Petra Lubine "Marijanska Hrvatska, Gospina svetišta među Hrvatima" na strani 56 zapisano je:"U XV stoljeću susrećemo među Hrvatima svetišta Majke Božje Drnovečke u Stenjevcu (kip iz XV st.), Majke Božje Snježne u Kamenskom (1404.g.), Majke Božje Svetogorske kraj Gerova, Gospe od Anđela u Orebićima (1470).g, Dakle, svetište na Svetoj Gori već je postojalo u razdoblju između 1404. i 1470.g. u vrijeme vladavine Matijaša Korvina. U istoj knjizi na stranici 215. stoji podatak da se svetište na Svetoj Gori prvi puta spominje 1504.g. kao mjesto kamo hrle hodočasnici iz Gorskog kotara, Primorja i dijela istočne Slovenije za blagdane Gospe Karmelske i Male Gospe.
LEGENDE O NASTANKU SVETIŠTA
O nastanku svetišta u narodu se zadržalo nekoliko legendi. Spomenut ćemo samo dvije. Prva govori o tome da su u davna vremena pastiri na mjestu ispaše ovaca pronašli sliku Majke Božje i na kamenu utisnuti kolobar. Tu je, kažu, Majka Božja, putujući na Svetu Goru sjela da se odmori, a dno njezine košarice otisnulo se u kamenu za sva vremena. Na tom je mjestu sagrađena crkva. Prema drugoj, na mjestu gdje je paslo stado ovaca, skupina pastira pronašla je Gospin kip, pričvršćen na jednu jelu. Pred njim su pastiri često molili. Jednom su pasući do kipa došle i same ovce, te su počele prigibati koljena i klanjati se Gospinom liku. Pastiri su ih željeli 
otjerati, ali nisu u tome uspjeli. Ovce su ostale nepomične pred Gospom. Nije im preostalo drugo nego da onako prestrašeni odu povjeriti se župniku, koji se zatim s njima otišao osobno uvjeriti. Opazivši da se zbilja nešto čudno događa, uzeo je kip i odnio ga u gerovsku župnu crkvu. Sutradan se kip kao i u dva naredna puta, vratio na Svetu Goru, nakon čega je župnik shvatio znak i na tom je mjestu izgrađena crkva.
O samoj crkvi na Svetoj Gori i njezinoj gradnji nema pisanih dokumenata, a iz objavljenih zapisa u knjigama i starim novinama može se zaključiti da je na mjestu gđe se danas nalazi crkva Majke Božje Karmelske nekada postojala manja crkvica izgrađena negdje oko 1580.godine, a možda i ranije, uzme li se u obzir spominjanje svetišta kao mjesta hodočašća još prije 1470.godine. Prema jednom drugom zapisu "stručnjaci su još polovicom XIX. st. utvrdili da su oltar i propovjedaonica stariji više stoljeća, po nekim izvorima pretpostavlja se da je svetogorska crkva postojala barem već od 1650.g., pa se pretpostavlja da ona pripada seriji zavjetnih crkava grofova Zrinskih i Frankopana".Postojeća manja crkvica kasnije je dograđivana i pregrađivana sve dok nije poprimila sadašnji oblik. U crkvu se ulazi ispod zvonika, prislonjena na njezinu pročelju, a na velikoj ogradi koja dijeli svetište od lađe upisana je 1749.g.Njezin je tlocrt u obliku latinskog križa, u jednom je kraku bila kapela Anđela čuvara a u drugom Gospe Lurdske. Talijanski slikar Antonini oslikao je početkom XX. st. unutrašnjost crkve, prikazao je slikama razne događaje čudotvorne zaštite Gospe Svetogorske a iznad slavoluka velikim je slovima ispisano:"ZDRAVO ZVIJEZDO MORA MAJKO 
ČUDOTVORNA". Središnje mjesto u svetogorskom svetištu zauzima kip Gospe s djetetom u naručju. U ispruženoj je Marijinoj desnici žezlo, kip je smješten iznad svetohraništa na glavnom drvenom oltaru u nisku prezbiteriju. Oltar je izgrađen 1847.g. zalaganjem župnika Jurja Kvaternika, velikog obnovitelja svetišta i promicatelja štovanja Gospe Svetogorske.
Nekada je hodočasničko razdoblje na Svetoj Gori započinjalo na Bijelu nedjelju, a u novije vrijeme započinje na prvu svibanjsku nedjelju, da više dođe do izražaja marijanski mjesec. Hodočasnici dođu i u nedjelju po blagdanu Gospe Karmelske. Za blagdan Velike Gospe obično joj hodočaste Gorani koji rade u Francuskoj a tada su na odmoru u domovini. Glavno je, međutim, trodnevno proštenje za blagdan Male Gospe početkom rujna, kada se posebne mise održavaju za vjernike iz Primorja i Slovenije, a svečanom koncelebriranom misom i u nedjelju dopodne završava proštenje.
Završno hodočašće pada u drugu nedjelju u mjesecu listopadu, također marijanskom mjesecu, to je «Zahvalna nedjelja» a po odredbi Hrvatske biskupske konferencije.
Zadnjih desetak godina vidljiva su nastojanja da se svetište spasi od daljnjeg propadanja, zahvaljujući upravitelju velečasnom Ivanu Trohi, župniku iz Gerova sanirano je krovište čime je spriječeno prokišnjavanje i daljnje uništavanje slika na stropu, asfaltirana je i uređena prilazna cesta do svetišta te se započelo s uređenjem stepeništa i obnovom nekoliko kapelica Križnog puta.
