PREZID, 18. siječnja 2008. godine  - Prilikom obilježavanja 200 godina župe svetog Vida u Prezidu, Damjan Malnar pročitao je prigodni govor kojeg je sastavio naš suradnik Željko Malnar, a isti je dorađen uz pomoć velečasnog Josipa Malnara župnika župa Čabar i Plešce inače rođenog u Prezidu. Tom je prilikom izneseno obilje zanimljivosti i podataka, posebice vezano uz župnike koje su djelovali u Prezidu. Mnogima je pri tome bio zanimljiv iznesen podatak da je pored Josipa Malnara i Ivana Trohe prezid dao još jednog svećenika, do sada malo poznatog i malo spominjanog. Radi se o Janku Žagaru po domaće Grgečovom, stricu pokojne učiteljice Škreblin) koji ima još nešto obitelji u Prezidu. Zahvaljujući Damjanu Malnaru ali i provedenim dodatnim istraživanjima, prikupio sam određene podatke no posao nije priveden kraju jer je još dosta nepoznanica o imenovanome.
Janko Žagar rođen je u Prezidu, a za svećenika je zaređen prije II. svjetskog rata i tada je primljen u dominikanski red. Po riječima braće dominikanaca prvi je Hrvat koji je doktorirao na sveučilištu u Sorboni i to sociologiju i filozofiju. U Prezidu je bio svega jednom, devedesetih godina prošlog stoljeća i tada je prvi puta imao svetu misu u Prezidu i to na latinskom jeziku, jer se hrvatskim dosta slabo služio, budući da je najveći dio života proveo u inozemstvu. Puno se zanimao za svoj rodni kraj i događanja u Prezidu i oko njega, ali se nije usudio dolaziti u ona vremena. volio je dolaziti u Pariz i uvijek se tada navraćao kod Damjanove tete, koja mu je bila spona odnosno veza s rodnim krajem. Prilikom posjete Prezidu dosta je vremena provodio kod obitelji Malnar, gdje ga je dovela  teta iz Pariza. Damjan se sjeća kontakta s Jankom koji je bio jednostavan. S njime je došao i njegov učenik dominikanac, koji je dosta razumio hrvatski jezik iako nije bio Hrvat. Ćagar nije volio odgovarati na pitanja vezana uz njegovo napuštanje Hrvatske i nije želio pričati zašto ga tako dugo nije bilo u rodnom kraju. Neko je vrijeme bio dekan na fakultetu u San Francisku, a pisao je i brojne članke i objavljivao znanstvene radove u brojnim  inozemnim časopisima.
Navedeni podaci koje mi je dao Damjan Malnar iz Prezida ponukali su me da pokušam pronaći dodatne informacije i podatke o ovom svećeniku dominikancu rođenom u Prezidu. U “Bakarskim zvonima” iz 1967. godine u članku “Po čabarskom dekanatu” spominje se dominikanac Janko Žagar koji je živio i radio u Sjedinjenim Američkim Državama. Surfajući internetom pronašao sam nekoliko stranica na kojima se isti spominje. Tako sam na stranici vezanoj uz Dominikansku školu filozofije i teologije u Berkleyu pronašao slijedeće: Janko Zagar,o.p. Professor Emeritus og Theology and Philosophy, S.T.Lr., Dominikan House of Studies, Oxford, M.M., University od Oxford, Ph.D., University od Paris (Sorbonne). A na stranici “studiacroatia.org.”  objavljen je njegov rad “Descentralizacion del intelecto, Encuentro de los intelectuales croatas con el marxismo”. I konačno upotrebom “Google” tražilice i upisivanjem “Janko Žagar” pronašao sam desetak različitih radova  objavljenih u časopisu “Hrvatska revija” u vremenu od 1955.- 1965. kojih je autor Janko Žagar ili su vezani uz njegov rad. Posebno bi mogao biti zanimljiv napis Vinka Nikolića vezan uz promociju Janka Žagara na Sorboni objavljen u  tom časopisu 1958. godine u broju 8. U tijeku je potraga za primjercima navedenog časopisa, a saznao sam da primjerke posjeduje Hrvatske enciklopedijski zavod u Zagrebu. Intenzivirao sam i kontakte s rođacima Janka Žagara, te se nadam da će prikupljeni podaci dostojno prikazati ovu značajnu ali pomalo tajanstvenu ličnost rođenu u Prezidu.
Pri tome se nadam da će netko od posjetitelja ove naše stranice, posebice oni u Americi ili susjednim zemljama, pročitati ovaj zapis i pomoći u daljnjem istraživanju života i rada dominikanca Janka Žagar iz Prezida.

                                                                   Željko Malnar

         Radi se o stricu pokojne učiteljice Škreblin. Zaređen je prije II. svjetskog rata  i primljen u dominikanski red. U Prezidu je bio poslije toga samo jedanput devedesetih godina XX. stoljeća i tada je prvi imao svetu misu u Prezidu. Puno se zanimao za događaje u Prezidu ali se nije usudio dolaziti u ona vremena. Volio je dolaziti u Pariz i uvijek bi boravio kod moje tete (na žalost pokojne), koja bi mi mogla najviše toga kazati. Ona mu je bila spona s Prezidom.
Prilikom posjete Prezidu podosta je boravio kod nas, jer ga je dovela moja teta, tako da sam imao prilike kontaktirati s njime. Bio je jednostavan kao i dominikanac koji je došao s njime (njegov učenik) koji je dosta razumio hrvatski iako nije bio Hrvat. Nije volio pitanja zašto je napustio Hrvatsku i nije želio pričati zašto ga tako dugo nije bilo u Prezidu. Mislim da je tada bio čak dekan na fakultetu u San Francusku (nisam sasvim siguran iako sam na internetu pronašao taj podatak). Po riječima braće dominikanaca  bio je prvi Hrvat koji je doktorirao na sveučilištu Sorbona (sociologiju i filozofiju).