20. lipnja 2010.
Kako u nekoliko rečenica opisati jučerašnji oproštaj od časnih sestara u Mrkoplju? Nemoguće je u jedan članak svesti 81 godinu djelovanja, ljubavi i brige koju su časne sestre Služavke Malog Isusa ostavile u župi. Svoj rad usmjeravale su na sve svere života, na brigu za bolesne i nemoćne, podučavanje mladih, kuhanje, spremanje, brigu za svećenike, pjevanje, uređivanje crkve…
Župa Mrkopalj nije se samo oprostila od svoje dvije č. sestre, već i od cijelog reda Služavki Malog Isusa, jer nakon s. Terezije i s. Hilde Mrkopalj ostaje bez časnih sestara.
Sestrama se zahvalio sadašnji župnik vlč. Slobodan Bunoza izražavajući zahvalnost „ne uz suze već uz zahvalnost Bogu koji se tako očitavao u srcima tih sestara, i kako kaže današnje evanđelje uzimale su svakodnevno svoj križ i išle za Gospodinom. To i jest razlog zašto su te sestre toliko prirasle srcu i zahvalni smo im jer su iz dana u dan bile autentične“.
Misno slavlje predvodio je mons Juraj Petrović koji je s sestrama proveo najveći dio vremena. Mons Petrović ističe: „Ne sjećam se da se ovoj crkvi nije orila pjesma i onih koji su s radošću slušali i onih učestvovali. Opraštamo se od sestre Terezije koja je ovdje bila 36 godina i od sestre Hilde koja je proboravila ovdje 33 godine. Valja zahvaliti i svim sestrama koje su u ovih 81 godinu bile na župi, pokojnim časnim sestrama Ludmili, Mirjam, Imakulati, Gabrijeli inače i rođenoj sestri naše Terezije i Emi koja je ujedno bila i predstojnica.“
U ime zbora sestrama se zahvalio Josip Papić rekavši: „Od 1940 godine Časne sestre vode zbor, a od 1944. do izgradnje župnog stana domačice su svećenicima a kasnije vode brigu i o župnom stanu.
Neizmjerno i neizbrisivo djelovanje među nama ostavile su samozatajna i skromna s. Hilda Torbarec, uvijek spremna pomoći i s. Terezija Posavec zadužena za crkveni zbor koji vodi od 1977. godine. Sve su dočekivale otvorena srca te nesebično pomagale i u drugim poslovima župne zajednice.“
Mnogo toga se može reći za sestru Tereziju, uređivanje crkve, pjevanje, sviranje, vođenje malog i velikog zbora. Svi svečani i tužni trenuci odvijali su se uz njezinu svirku i pjesmu koja je ujedinjavala.
Zbor je pod njezinim vodstvom postao priznat van svoje župe ali i cijele nadbiskupije, a najveće slavlje i priznanje dobio je pozivom za pjevanje na svetoj misi u Rijeci koju je predvodio blagopokojni papa Ivan Pavao II. Redaju se nakon toga zahvalna hodočašća u Rim i Padovu, hodočašće u Lurd i Fatimu.
Kvalitetu pjesme prepoznaje i županija te zbor dobiva županijsku nagradu i brojna Općinska priznanja, a sestre su i ovogodišnje dobitnice Povelje za životno djelo koje im je uz Dan Općine Mrkopalj uručio načelnik Ivica Padavić.
Gdin Padavić je istaknuo kako ništa u životu nije slučajno pa tako ni ovaj susret sa sestrama i nastavlja: „ ja bih rekao da su one zaorale brazdu i posijale sjeme dobrote i ljubavi, a mi smo žnjeli na toj brazdi dobrotu i ljubav, i nastaviti ćemo isto tako i nakon njihovog odlaska. I kako pjesnik kaže, nema rastanka bez sastanka, tako se i ja nadam da ovaj rastanak nije konačan te da će uz nastavak njihovog rada i dalje živjeti njihova ostavština u našoj župi.“
Svoju zahvalnost u ime sestara izrazila je provincijalka č. s. Radoslava Radek i č.s. Leopolda Božićević, tajnica provincijalne družbe, izrazivši žaljenje što red više nema sestara koje bi mogle služiti na župi i to pokazuje veličinu žrtve i vjernosti s. Hilde i s. Terezije i stoga im veliko hvala.
Odlaskom sestara nastat će velika praznina u župi, ali ono što ostaje je neizbrisiv trag koji su ostavile svojim djelovanjem.
Rastanak s časnim sestrama nakon mise nastavljen je u Domu kulture gdje se još jednom došao oprostiti gotovo čitavi Mrkopalj.
