Povijest školstva čabarskog kraja vezana je uz kraj i ljude koji su davno spoznali važnost prosvjećivanja. Prva poučavanja vršili su pismeni ljudi koji nisu imali zvanje učitelja, te se tako u Cuvajevoj «Povijesti školstva» iz 1907. godine spominje da su prvi učitelji u Čabru bili zanatlije, u Tršću dva seljaka, u Gerovu isluženi časnik, u Plešcima zanatlija te u Prezidu i Hribu župnici. U «Spomenici škole» u Plešcima upisano je da je župnik Polsnojević (1807-1854.g.) prvi počeo poučavati djecu, čitanju, pisanju i računanju uglavnom tijekom zimskih mjeseci jer bi ono početkom poljoprivrednih radova gotovo prestalo. Nakon odobrenja 1854. godine gradnja škole potrajala je sve do 1874.godine, da bi 1. listopada započeo rad u novoj zgradi s tri razreda djece oba spola. Upravitelj Pučke škole u Plešcima bio je mjesni župnik, nadzornik kotarski đakon a vrhovni nadzornik biskup senjsko modruški, koji je imenovao učitelje a plaćala ih je općina.
Zapisano je to na prigodnom CD-eu na kojem se nalazi i obilje fotografija djece i njihova rada. Izdan je prigodom obilježavanja 150 obljetnice škole u Plešcima.a promoviran u prostorijama škole uz izložbu radova učeničke zadruge «Mrav». Svečanosti u Društvenom domu uz brojne goste i uzvanike bili su prisutni i brojni nekadašnji učenici ove škole, danas uvaženi gospodarstvenici, poduzetnici, političari, učitelji ili profesori. Prisutnima se uz prigodne riječi zahvale sponzorima i donatorima te svima onima koji su pomagali ili pomažu školi obratio prof. Ivan Kvesić ravnatelj Osnovne škole «Petar Zrinski» Čabar u sklopu koje kao Područna škola djeluje plešćanska škola, a zatim su gosti čestitali obljetnicu i uručili prigodne poklone. Posebno je emotivan bio govor vlč. Josipa Malnara mjesnog župnika , koji je između ostalog rekao: « Pred 150 godina škola i crkva bile su međusobno sudbinski povezane u odgoju djece i da se školstvo što više unaprijedi. To nisu bila nazadna vremena već napredna u kojima je škola trebala crkvu a crkva školu. Nakon razdoblja nazadovanja, posljednjih pedeset godina, škola i crkva ponovno su se približile, vratila su se dobra stara vremena kada su se međusobno dopunjavale, što je posebno drago meni kao župniku i časnoj sestri Dragici koja kao vjeroučiteljica radi s našom djecom. Crkva je u prošlosti mnogo pripomogla razvoju nauke a kulturna Europa nastala je na naukovanja benediktinaca kojima je osnovni moto bio «moli i radi», te stoga ne čudi što je naš novi papa uzeo ime Benedikt. Brojni uvaženi stručnjaci poput velikog fizičara Rajsenberga te poznatog Ajnšajna često su puta spominjali da se vjera i znanost međusobno ne mogu sukobiti, nego da se one dopunjuju. .Stoga je potrebno da se danas mi svi zajedno dopunjujemo u odgoju ove djece. Da uistinu budu napredna, pravi ljudi, svima nama na pohvalu, a posebice svojim roditeljima, jasno i meni i svima vama»
Poslije ovih riječi uslijedio je spontani aplauz, a nakon kraćih govora još nekoliko gostiju, svi su se uputili o prostor škole gdje je nastavljeno zajedničku druženje.
Povijest školstva čabarskog kraja vezana je uz kraj i ljude koji su davno spoznali važnost prosvjećivanja. Prva poučavanja vršili su pismeni ljudi koji nisu imali zvanje učitelja, te se tako u Cuvajevoj «Povijesti školstva» iz 1907. godine spominje da su prvi učitelji u Čabru bili zanatlije, u Tršću dva seljaka, u Gerovu isluženi časnik, u Plešcima zanatlija te u Prezidu i Hribu župnici. U «Spomenici škole» u Plešcima upisano je da je župnik Polsnojević (1807-1854.g.) prvi počeo poučavati djecu, čitanju, pisanju i računanju uglavnom tijekom zimskih mjeseci jer bi ono početkom poljoprivrednih radova gotovo prestalo. Nakon odobrenja 1854. godine gradnja škole potrajala je sve do 1874.godine, da bi 1. listopada započeo rad u novoj zgradi s tri razreda djece oba spola. Upravitelj Pučke škole u Plešcima bio je mjesni župnik, nadzornik kotarski đakon a vrhovni nadzornik biskup senjsko modruški, koji je imenovao učitelje a plaćala ih je općina. 
kojima je osnovni moto bio «moli i radi», te stoga ne čudi što je naš novi papa uzeo ime Benedikt. Brojni uvaženi stručnjaci poput velikog fizičara Rajsenberga te poznatog Ajnšajna često su puta spominjali da se vjera i znanost međusobno ne mogu sukobiti, nego da se one dopunjuju. .Stoga je potrebno da se danas mi svi zajedno dopunjujemo u odgoju ove djece. Da uistinu budu napredna, pravi ljudi, svima nama na pohvalu, a posebice svojim roditeljima, jasno i meni i svima vama»