Sveta Gora 12. rujna 2004
Proštenje na Svetoj Gori
Svetom koncelebriranom misom u 11 sati koju je predvodio otac Matija Koren gvardijan trsatskog svetišta, zajedno s vlč. Jurom Mogušem župnikom iz Klane i vlč. Ivanom Trohom čuvarom svetišta, u svetištu Majke Božje Karmelske na Svetoj Gori nedaleko Gerova, okončano je trodnevno hodočašće vjernika iz Primorja, Gorskog kotara, susjednih slovenskih župa i čabarskog kraja. Tijekom trodnevnog proštenja održano je osam misa. Ranojutarnje je predvodio vlč. Troha koji je ujedno po prvi puta vodio i misu u nedjelju za slovenske vjernike. Preostale mise za vjernike iz Primorja, Gorskog kotara i čabarskog kraja predvodio je Matija Koren. Okoliš i unutrašnjost crkve bili su uređeni iako je u tijeku sanacija svetišta, a djelatnici Postaje policije Čabar brinuli su se za nesmetano prometovanje i održavanje reda i mira, dok su se ugostitelji pobrinuli da gastro ponudu.
Predvodeći svetu koncelebriranu misu posvećenu internircima, stradalim hrvatskim braniteljima i svim žrtvama ratova, Koren je ukazao na značaj svetišta ali i tradicionalnog hodočašća vjernika u nastojanju da u okrilju pitomih goranskih šuma nađu mir i spokoj ali i utjehu Božju. Govorio je spontano i osjećajno o potrebi jačanja ljubavi i vjere u Boga, on mora biti u našim srcima i svakodnevno je s nama. Odlazak na nedjeljne mise ne smije biti tek puko zadovoljavanje forme ali i određenih htijenja, to mora biti čin pripadanja Bogu i ufanja u njega. Prisjetio se dolaska u ovo poznato svetište, krećući se u društvu brojnih vjernika koji su u hodu molili krunicu i kazao da većina njih ovdje dolazi tražeći Boga a on je duboko u nama u našim srcima. O nama samima ovisi intenzitet naše ljubavi ali i vjerovanje u bolje sutra. Čuvar svetišta vlč. Ivan Troha zahvalio je prisutnima na odazivu a sponzorima i donatorima na pruženoj materijalnoj potpori. U misnom slavlju sudjelovao je i Mješoviti pjevački zbor župe sv. Herma gora i Fortunata Gerovo.
Nakon svete mise obilazeći prostor svetišta zatekli smo brojne vjernike ne samo iz čabarskog kraja već i šire kako pale svijeću ispred velikog križa kojeg su ovamo donijeli hodočasnici iz Klane. Među okupljenima bili su vjernici iz Klane Josip Laginja i Anton Barak a nedaleko njih nalazio se poznati goranski ugostitelj Vid Arbanas. Anton Barak dugogodišnji mežnar i dobrotvor iz Klane ujedno i jedan od ovogodišnjih dobitnika medalje zahvalnosti sv. Vida već preko 25 godina organizira vjernike iz Klane koji pješice hodočašće na Svetu Goru. " Na tih 25 godina izuzetno sam ponosan. To je stara tradicija vjernika iz Klane, pješice na blagdana Male Gospe šumskim bespućima u dan i pol svladati 60 kilometara. Zajedno s ondašnjim svećenikom Petrom Zebom obnovili smo 1980. godine tradiciju naših predakaPutem prespavamo zahvaljujući domaćinima a na povratku u Lividragi čeka nas i ručak zahvaljujući sponzorima. U prosjeku nas je dvadesetak osoba različite životne dobi a hodočasnički put nikome nije težak jer putem pjevamo i molimo. Drag Duga je tradicija dolazaka nas vjernika iz Klane u ovo svetište, po nekima više od stotinu godina a ovaj veliki križ postavljen 1993. godine dokaz je tih naših dolazaka i susreta. Volio bi da se ova tradicija nikada ne prekine. Jer tko jednom to proba teško poslije odustane." i na kraju je obećao da sve dok će ga služiti zdravlje ne će propustiti nijedno hodočašće na Svetu Goru. Vid Arbans iz Lokava pomalo žali što do sada više puta nije ovdje dolazio. " Drago mi je što sam ovdje došao i vidio koliko puno ljudi ovdje hodočasti. Žao mi je što sam tek prvi puta ovdje jer kao vjernik trebao bi biti puno češće. Sigurno ću ubuduće češće ovdje dolaziti, najmanje jednom godišnje. Ako ne na ovo proštenje onda nekom drugom prigodom. Mislim da je ovo svetište zaslužilo da si čovjek naše vremena da odmori dušu i da se malo duševno relaksira."
Povratak |