Tradicija trkanja jaja, uskršnji je običaj koji postoji u Prezidu od davnine, od prvih dana nastanka ovog naselja. U ona stara vremena jaja su se trkala  kako bi se za obitelj osigurala dovoljna količina istih za prehranu. Obitelji su bile mnogobrojne a hrane, posebice za djecu bilo je malo, te se svatko snalazio kako je znao i umio. Već su tada pojedinci znali posebnu pažnju posvetiti ishrani kokoši kako bi uz Uskrs imali kvalitetna jaja s tvrdom korom. Običaj se njegovao stoljećima, prenosio se s starijih na mlade, a pri tome su pojedine obitelji bile poznate po vrsnim natjecateljima, koji su u košarama kući znali donijeti i više stotina jaja, koja su u slast pojedena. Bilo je zabilježenih i slučajeva da su pojedinci znali podvaliti jaje izrađeno iz drva ili, zaliveno smolom, sve u nastojanju da osvoje što više jaja, no takvi su pokušaji brzo otkriveni a počinitelju je zabranjeno daljnje sudjelovanje. Natjecanje započinje u ranu zoru, čim se razdani i potraje do kasnih večernjih sati. Okupljaju se stari i mladi, pokušavajući utvrditi kvalitetu jaja,  i često puta znaju ostati bez ijednog, dok drugi osvajaju pregršt jaja. U dane kada traje nadmetanje. Prezid postaje svojevrsno borilište kojim vladaju razni mirisi, a sa strane često su puta razbacana razbita jaja. Natječu se ne samo stanovnici Prezida već i njihovi prijatelji iz susjednih slovenskih naselja. Svake je godine sve više osoba van ovog područja koje dolaze u Prezid da se na licu mjesta upoznaju s ovim rijetko viđenim običajem.
Franjo Turk «Pečar» u ovom tradicionalnom običaju vidi dio baštine, ali i potrebu da se njegovim njegovanjem doprinese popularizaciji ovog kraja. Rekao nam je:»Dani Uskrsa za mene su možda i najljepši dani u godini. Za iste se pripremam tjednima, kontroliram jaja s kojima ću se natjecati, i moram reći da sam do sada bio veoma uspješan. Nadam se da će tako biti i ove godine te da ću krajem dana imati zavidan broj trofeja. Jaje mora biti posebno odabrano, mora biti čvrsto, kako bi iz brojnih nadmetanja izašlo kao pobjednik. A mora ga se znati i pravilno držati, po određenim kutom koji omogućava najkvalitetniji i najbolji udarac. Trka se   «špička» ( vršak) sa špičkom», te «ritka» (zadak) s «ritkom», dakle,  prvo jedan vršak s drugim a zatim se jaje okrene. Neko jaje izdrži i više nadmetanja no ima i takvih koja odmah stradaju. Pobjedniku pripadaju razbita jaja a poraženom prilika da pokuša ponovno s nekim drugim jajetom. Uvijek veliku pažnju posvetim kvaliteti jaja i nerijetko se kući vraćam s 200 do 250 jaja koje podijelim djeci ili prijateljima, no moram reći da moj „ulog“ iznosi 100 do 120 jaja »
Mirko Božidar Wolf jedan je od onih koji desetljećima prati ovu manifestaciju i aktivno u njoj sudjeljuje. „ Za trkanje jaja neki kažu da je to turnir bez pobjednika. Nikad se ne zna tko je pobjednik. Mi kažemo da je najbolji onaj koji je odnio kući više jaja nego što ih je donio. Prije se išlo za time da se jaja razbiju i odnesu kući gladnoj djeci. Zato su se ponekad radili i „smolinci“ (jaja ispunjena smolom), jer nije bilo dovoljno domaćih jaja. Hvala Bogu sada više nije tako, sada jaja ima i u trgovini i u gostionici. Najljepše je ipak kada jaje pukne drugome a ne tebi. „
Mlada Dolores Wolf već je postala stručnjak te kaže “Kada trkaš špičku sa špičkom moraš obavezno udariti točno i ravno, da se vršak poravna s vrškom. Isto tako kada jaje okreneš, kada ritkom udariš ritku. Mislim da je svejedno da li udaraš ili samo držiš jaje. Ako držiš nikada ga ne podbočiš ispod, nego ga pustiš da ima malo amortizacije. Prije djevojke  nikada nisu trkale, no zadnjih godina i one su se u to uključile, s sve se češće primjećuju cure poput mene kako donose jaja i trkaju“.
Prezidanci obožavaju svoje mjesto, nitko od njih ne želi za Veliku noć biti negdje drugdje a po njihovom mišljenju „kada bi Bogu rekli da napravi lijepi Prezid, ne bi ga napravio nimalo bolji niti ljepši nego što ga je napravio.“

                                                                            Željko Malnar