Sretna i zahvalna Bogu za dar poziva kojeg živi u Družbi sestara Kćeri Marije Pomoćnice, a nakon euharistijskog slavlja sredinom  ove godine u svetištu “ Sv. Mati Slobode” u Zagrebu  na kojem je,  u prisutnosti obitelji, rodbine i brojnih prijatelja i vjernika, položila doživotne zavjete, časna sestra Valentina Baričević rado se odazvala zamolbi za kraći razgovor.

- Sestro Valentina, kada ste osjetili potrebu da svoj život posvetite vjeri i radu s mladima?

Prvi trag moje jače privrženosti vjeri datira negdje iz sedmog razreda kada sam se pripremala za sakrament Svete potvrde. To je bilo nešto kao dašak oduševljenja. Zatim sam rasla i stasala kao i druga mladež, često se pitajući kako osmisliti svoj život. Tada je u našoj domovini bio rat, te je potraga za smislom života bila još intenzivnija. Tako sam se ponovno vratila na izvor: život s Kristom i za  Krista. U tom traženju često sam se susretala i razgovarala s mladima iz zajednice mladih pri jednoj zagrebačkoj župi. Tada još nisam ozbiljnije razmišljala o Bogu posvećenom životu. Tek odlaskom na studij shvatila sam da me Bog zove, te sam, prekinuvši isti na drugoj akademskoj godini, započela put sazrijevanja i odgoja u našoj Družbi. Imala sam dvadeset godina.
Za ovaj poziv pripremala sam se četiri godine u Rimu a sedam godina od polaganja prvih zavjeta radila sam kao odgajateljica srednješkoli u domu pri našoj zajednici u Zagrebu, te kao studentica hrvatskog jezika i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U suradnji s Božjom milošću položila sam 13. svibnja  doživotne zavjete obećavši pred Crkvom i javnošću doživotnu vjernost Isusu Kristu kao kćerka Marije Pomoćnice. Vratila sam se u ovaj kraj ispunjena novim duhovnim bogatstvom i spremna na ono što mi Bog šalje.

- Otišli ste iz jedne velike sredine kao što je Zagreb i došli u Čabar? Što je to značilo za Vas?

Značilo je to jedan novi izazov, jedno novo poslanje i otvaranje nekih novih dimenzija života, nekih novih stvari. Ovdje su mnoge stvari različite u odnosu na Zagreb, počevši od samog ambijenta, prirode koja nas okružuje ali i ljudi. Razlika je i u poimanju života i njegovih vrijednosti. Očekivala sam je.  Sve to za mene je jedna novost koju mogu prihvatiti, obogatiti njome svoj život i prilika da svojim darovima, iskustvom i različitošću obogatim ovaj kraj.

- Kako su Vas djeca i žitelji Čabarskog kraja prihvatili?

Moj  san je da djeca i mladi otkriju da je život lijep i da ima smisla živjeti ga: i živjeti ga u punini. Da mu ljepotu i smisao pruža istinski i iskreni susret s Bogom, njegovom ljubavlju i milosrđem. Želim im pomoći da to iskuse, shvate i žive. Da im život koji žive bude ispunjen, da nauče založiti se za dobro i lijepo; da otkriju što istinski žele i da se potrude to ostvariti. Čvrsto vjerujem u odgoj kao put rasta i navještenja Radosne vijesti i kako su ga zacrtali don Bosco i sv. Marija Dominika Mazzarello. Salezijanski preventivni sustav dao je već mnogo svetaca, pomogao mnogim naraštajima i pojedincima da pronađu svoje mjesto u svijetu, u Crkvi: da izgrade svoju budućnost i pronađu sreću.
Tek sam nepunu godinu dana u Čabru i dok upoznajem sredinu, tiho i ustrajno
pokušavam tražiti načine, te zajedno sa sestrama i crkvenom zajednicom, nuditi aktivnosti i programe koji će biti sadržajni, atraktivni i primjereni.

                                                                              Željko Malnar