LIVIDRAGA, 02. kolovoza 2006. godine
NARODNA ČITAONICA LIVIDRAGA  Nekadašnje naselje Lividraga imalo je početkom tridesetih godina XX. stoljeća vlastitu čitaonicu, što rječito govori da je ovdje bio poveliki broj stanovnika, a da je pismenost bila na zavidnoj razini. Naime, iz sačuvanih “Pravila Narodne knjižnice Lividraga” vidljivo je da su ista 28. svibnja 1931. godine potpisali predsjednik (potpis nečitak ali se nazire “Zbašnik”), tajnik (Franjo Čop Kuderne), potpredsjednik (Josip Volf ), blagajnička je dužnost bila povjerena Valentinu Lipovcu (Tini lugaru), dok su troje odbornika bili: Grga Kovač Pokčav, Josip Štimac Kaprajlov, Josip Volf (Mlađi) te još jedna osoba čiji je potpis nečitak. Pretpostavlja se da se možda radi o Antunu Janešu, no neki smatraju da je prezime možda Raušel ili pak Lautar. Svi su danas pokojni, što je velika šteta jer se ne mogu koristiti njihova sjećanja u osvjetljavanju dijela prošlosti, a pisanih zapisa ima jako malo.
Navedena pravila imala su ukupno 65 članaka u kojima je navedeno sve ono najbitnije vezano uz opstojnost i rad čitaonice u Lividragi, čija je svrha bila prosvjećivanje članova putem čitanja i organiziranja društvenih priredbi, a “za postignuće navedene svrhe imade se urediti odgovarajuću prostoriju kao čitaonicu, nabavljati domaće novine, revije i stručne časopise, nabavljati zabavne i poučne knjige za osnutak vlastite knjižnice, gojiti pjevanje i instrumentalnu glazbu, priređivati društvene zabave i predavanja, preduzimati i raditi sve ono, što ide u prilog narodnom prosvjećivanju i njegovom ekonomskom podizanju.” Zanimljivo je spomenuti, da se u uvodnim odredbama u članku 3. Pravila nalazi zapisano slijedeće: ” Politiku, u bilo kojoj formi se isključuje”. Sredstva za rad bila su planirana od upisnine i članarine redovitih i podupirajućih članova, potom dobrovoljnih prinosa i darova, prihoda od društvenih priredbi i igara te pomoći državnih i upravnih vlasti. Od svih prihoda 15 posto ide u Rezervni fond za nabavku inventara čitaonice i knjižnice, glazbala i za izgradnju vlastitog doma, kuda će se usmjeriti i dobrovoljni prinosi i darovi u novcu, ukoliko isti ne bi bili upotrijebljeni za pokriće redovitih potreba od onog mjeseca u kojem su uplaćeni.. Novac iz Rezervnog fonda položiti će se kod poštanske štedionice, a o njegovoj raspodjeli odlučuje skupština na prijedlog Upravnog odbora. Postoji i izuzetak u korištenju navedenih sredstava jer je predviđeno da skupština svojom odlukom može u izuzetno opravdanim slučajevima (nesreća) dati potporu pojedinim članovima ali najviše u visini od 15 posto ukupnih sredstava godišnje. U slučaju da više nema članova ili skupština odluči o prestanku djelovanja čitaonice, njena imovina ima pripasti najbližoj osnovnoj školi. U slučaju da se u roku od pet godina stvore uvjeti za ponovni rad čitaonice u Lividragi, njezina joj se imovina mora vratiti.
Zanimljive su i odredbe o počasnim pokroviteljima čitaonice, dakle osobama koje su se iskazale vrlo zaslužnim za istu, bilo da je moralno ili materijalno podupire i štite. Članom čitaonice može postati svaka osoba ako ju za člana primi Upravni odbor a po ocjeni njenih moralnih kvalifikacija. . Članovi mogu biti redovni ( svako lice koje može dolaziti u čitaonicu i koje se drži svih propisa) ili podupirajući (lice koje se ne nalazi u mjestu čitaonice ili je tu samo kratko vrijeme a uplaćuje redovno članarinu ili drugačije materijalno potpomaže čitaonicu. Dobrotvor je onaj koji čitaonici daruje najmanje 200 dinara a počasne bira Skupština na prijedlog Upravnog odbora između onih lica koja se ističu u pomaganju čitaonice. Svaki je član dužan da radi na uspješnom razvitku Narodne čitaonice, na podizanju njezina ugleda i imovine. Članarina je iznosila 5 dinara mjesečno, dok su imućniji članovi plaćali po 10 dinara i to prema slobodnoj odluci člana. Plaća se unaprijed a tko bez opravdane isprike ne bi platio do 15 u mjesecu kasnije imade platiti dva dinara više. Zanimljiva je odredba da ukoliko čitaonica ima dovoljno prihoda bez članarine, može skupština na prijedlog Upravnog odbora donijeti odluku da se izvjesno vrijeme ista ne plaća ili da se njezina visina snizi i to za sve članove ili samo za one koji su upisani preko godinu dana. Sporove među članovima vezane uz čitaonicu rješavao je Prizivno obranački sud u koji je svaka prepirajuća strana birala dva člana, a izabrana četvorica zatim su izabrala petog člana kao predsjednika.
Upravni odbor imao je osam članova s mandatom od godinu dana, koji je predstavljao i zastupao “Narodnu čitaonicu”, a između sebe birali su predsjednika, potpredsjednika, tajnika i blagajnika. Nadzorni odbor birao se također na godinu dana, brojao je četiri člana koji su između sebe birali predsjednika i djelovođu, a odgovarali su solidarno za štetu koja bi nastala uslijed toga, što nisu radili po pravilima ili skupštinskim odlukama.
Narodna knjižnica u Lividragi bila je mjesto prosvjećivanja članstva i stanovnika putem čitanja i kroz organizaciju društvenih priredbi. Šteta je što s3e nigdje nisu sačuvali konkretni podaci o broju članova, novinama i knjigama koje su se koristile i čitale ali i brojnim organiziranim priredbama. No već iz samih pravila može se razaznati da je u ono vrijeme, dakle između dva svjetska rata, u Lividragi bujao život. Tada je tu živio poveliki broj stanovnika uglavnom radnika na pilani, a neki od njih tu su bili sa svojim obiteljima. Imali su i vlastitu trgovinu ali i neku druge sadržaje, a po poštu se odlazilo u susjedno Gerovo. Za pretpostaviti je da je slično žarište kulture bilo i na Milanovom Vrhu.
Željko Malnar |
