Prvo spominjanje postojanja pilane u Lividragi vezano je uz razdoblje između 1850. i 1873. godine. i “šestu parnu pilanu izgrađenu u Lividragi”, koja je prema raspoloživim podacima bila najveća od svih, pa možda i po kapacitetu. Radilo se o pilani čabarskog vlastelina Ghyczya a bila je najveći onovremeni goranski drvno industrijski pothvat. U katalogu “Prva dalmatinsko hrvatsko slavonska izložba “ Zagreb 1864.g. postoji nedvojbena potvrda postojanja navedene pilane ali bez točnih podataka o pogonskim i prerađivačkim strojevima. Spominje se: ”Od svojih šumskih proizvoda izložilo je vlastelinstvo pomno sastavljenu zbirku proizvoda velike pilane u Lividragi, koja svake godine izrađuje oko 10.000 kub. metara bukovine. Izrađuju se najviše tavoleti i testoni, a od četinjača uz tesanu građu i razne grede, također smrekine duge, pa posudje i daske. “. Ipak iz škrtog opisa može se zaključiti da je u vrijeme održavanja izložbe već postojala kao najveća goranska pilana. Podatak da “svake godine izrađuje do 10.000 kubnih metara bukovine” nije dovoljno obavijestan, jer iz toga ne znamo odnosi li se to na bukove trupce ili na gotovu drvenu robu, u kojem bi slučaju po kapacitetu bila velika kao sve druge goranske parne pilane zajedno, pa i veća od njih. Pretpostavlja se da se navedena količina odnosi na piljenice, a to potvrđuje i rečenica: “Na proizvodnju ugljena troši se također godimice 20.000 do 25.000 kubnih metara drva.”Ovime je možda sastavljač kataloga izložbe želio izraziti da se troši isto kubičnih metara oblovine za proizvodnju ugljena i za piljenje u pilani. Naime, navedene količine za proizvodnju ugljena odgovaraju količinski prema koeficijentu iskorištavanja trupaca za proizvodnju 10.000 m3 piljenica.

Različite se godine još spominju uz pilanu u Lividragi. U nekim se zapisima spominje da je 1885. godine Franjica Ghyczy na temeljima dotrajale pilane izgradila novu koja je u svom sastavu kao dopunski pogon imala destileriju špirita koji se dobivao iz bukovine. No već nakon nekoliko godina pilana je do temelja izgorjela. U nekim je zapisima navedeno da je pilana izgorjela 1887. a u drugima 1889. godine. Ova zadnja godina spominje se i kao godina kada je Livyo Ghyczy izgradio modernu pilanu u Lividragi na parni pogon, stroj lokomobil bio je marke “Esterer Altoting Bawarien” od 150 KS s parnim kotlom od 12 atmosfera pritiska pare. Vlasnik se služio s 20 do 30 para konja za izvlačenje jelove i bukove oblovine na pilanu ali i odvoz piljenica na skladište u Gornje Jelenje i Sušak. Ista je 1927. godine proširena i modernizirana te je u prosjeku zapošljavala pedesetak pilanskih i stotinjak šumskih radnika, a uz pilanu su izgrađene stambene i druge zgrade među kojima i one namijenjene radnicima. Zapošljavala je 100 radnika uglavnom u jednoj smjeni, pililo se oko 80 m3 trupaca, a radnička nadnica u prosjeku je iznosila oko 20 dinara. Radnici često mjesecima nisu primali plaću, nego im se plaćalo u hrani. Zanimljivo je da se uz postrojenje pilane iz 1927. godine spominju isti podaci kao i one iz 1889. godine..

Radnici na pilani, u Lividragi, njih 45 su 4. lipnja 1936. godine stupili u štrajk tražeći od poslodavca skraćenje radnog vremena s 10 na 8 sati i da nadnice ostanu iste. Za 10 do 12 sati rada bili su slabo plaćeni te su primjerice obični radnici dnevno zarađivali 22 dinara, žene radnice 14 dinara a kvalificirani radnici 28 dinara dnevno Štrajku radnika na pilani pridružile su se i tri radnice i 8 sluga. Trajao je 18 dana i uspješno je okončan. U pilani u Lividragi kao upravitelji spominju se: Jakov Krašovec, Josip Volf, Grga Kovač, Hinko Tomac i sin mu Slavko..

Neko vrijeme su se trupci vukli traktorom gusjeničarom i na prikolici piljenice, dok se piljena građa prevozila kamionima preko Vršićeka. Ghyczy je počeo graditi uskotračnu šumsku željeznicu od Farjevog Laza gdje je imao ljetnikovac. Bila je projektirana tako da obuhvati Špičasti Vrh i Županjicu te da prolazi ispod Oblog Vrha, iznad Lividrage preko Platka i Grobničkog Polja prema Sušaku. Gradnja je napuštena jer navodno nije bilo jedinstva i sporazuma sa susjednim veleposjednicima Auerspergom i Thurn - Taxisom. A vjerojatno i iz starteških razloga zbog blizine granice s Italijom. Talijani su 1942. godine spalili pilanu u Lividragi i sve nastambe.

Željko Malnar