ČABAR - Stari dokumenti i knjige sadrže brojne zanimljivosti, koje su za sada mnogima nepristupačne i nedostupne. Zahvaljujući pojedincima poput prof. Ivana Janeša predsjednika Matice Hrvatske Ogranak u Čabru, često se puta neki od takvih dokumenata nađe u mojim rukama, a time se onda pojavljuje i prilika da se isti na našoj internetskoj stranici približi sve brojnijim ljubiteljima povijesti i baštine našeg kraja. Takav se slučaj dogodio nedavno kada sam u ruke dobio preslik dokumenta broj 110. kao sastavnog dijela “Spisa saborskih sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od god. 1861.” svezak II. gdje se na stranicama 105. i 106 nalazi “Prijedlog narodnog zastupnika Tomislava Padavića: da bi se žiteljstvu kotara čabarskog, delničkog i ravnogorskog potrebita za gospodarstvene svrhe drva badava davala iz gospoštinskih šumah. Zbog zanimljivosti teksta isti navodim u originalu bez ikakvog kraćenja:
“  Visoki sabore !
Jedan dio naroda županije riečke, t.j. žiteljstvo kotara Čabarskog, Delničkog i Ravnogorskog, doselio se u onaj prediel naše domovine pod pogodbom: da se njemu za domaće potrebe lies tj. daske (šindole) i ostala za krovove potrebita gradivna drva, - zatim brvna za ostenke i podove, - goriva drva, i za cestovne svrhe potrebiti lies, bezplatno od dotičnih gospoštinskih šumah davati imade.
Pravo ovo naroda neprekidno trajaše od doselenja njegovog tja do godine 1836; kadno plemstvo bez privoljenja i saslušanja naroda to pravo ukine, te time prisili tamošnje žiteljstvo na kupovanje gore pomenutog gradivnog liesa, za veoma veliku cienu.
S razloga dakle: što narod, bez njegovog dozvoljenja u najnovije vrieme, nepravedno, kroz tada gospodujuće plemstvo, prava svoga lišen biaše, i s razloga nadalje: što u onom predielu naše otačbine obće poznata neplodovitost zemaljah, pučanstvo u tako veliko siromaštvo i oskudicu strmoglavi, da si uz nametnutu cienu, niti nuždnog liesa za sam popravak kućah, a kamoli za sasvim novu sgradu, pribaviti nemože, - nego prisiljeno u zimsko doba zavičaj svoj ostaviti i otići u daljnje krajeve na radnju, za moći laglje  i sebe i svoju obitelj uzdržavati, - predlažem dakle: da bi se visoki sabor trojedne kraljevine “za povratak onih pravah, na temelju kojih se tamošnje žiteljstvo u onaj prediel naselilo, naimre bezplatno davanje iz gospoštinskih šumah gradjevnog liesa, kano: daskah i ostalog za krovove, - brvnah za ostenke i podove, gorivih drvah, - nuždnog za cestovne gradjne, a u obće za sve potrebite gospodarstvene svrhe” zakonom čim skorije izjaviti blagoizvolio, te tako jedan dio naroda iz očevidne propasti izbavio.
U Zagrebu dne 31. svibnja 1861. godine   Padavić s.r., zastupnik”.
Sa strane dokumenta nalazi se napomena (Rieš. čl. CIX).
Iz navedenog dokumenta vidljivo je da je sredinom XIX. stoljeća narod u Gorskom kotaru bio obespravljen, a nekada priznata i stečena prava plemići su im oduzeli i uskratili. Bilo je tek nekoliko pojedinaca. saborskih zastupnika poput navedenog Padavića,  koji je u saboru predstavljao ovaj kraj i često je znao dolaziti u Čabar ali i u susjedna naselja  i razgovarati s narodom,  kojima je na prvom mjestu bio interes njegovih birača. U starim se dokumentima navedeni zastupnik više puta spominje, uvijek vezano uz neku inicijativu kojom je želio poboljšati uvjete života u ovom kraju.

                                                                           Željko Malnar