GEROVO, 11. kolovoza 2006. godine - Iz starih zapisa vidljivo je da se naselje Gerovo spominje kao prvo naselje u kojem su živjeli kmetovi na čabarskom području. Podataka o tome ima mnogo, posebice u Kočevsko reškom urbaru iz 1498.g. ali i brojnim drugim dokumentima. Prvi se puta spominje 1028. godine kao Gerona udaljena “na jedan dan hoda od Rijeke”. Kao srednje vjekovno naselje Gerovo se spominje već krajem XIV. stoljeća (1394.g.), a vezano uz spor među grofovima Ivanom Modruškim Frankopanom i Friderikom Ortenburškim a znog međe, paše, lova i drugih pitanja. Tada je kao međa bio utvrđen izvor Kupe i zabranjeno bilo kakvo krčenje šume. Gerovo je bilo glavno sijelo Zrinskih posjeda u Gorskom kotaru, a tu je osnovana 1404. godine i prva župa u čabarskom okruženju. U slovenskim urbarima nalazimo podatke da je već prije ovdje bilo kmetova, posebice u vrijeme Turaka, a kmetovi su branili naselja i izvještavali o pohodu Turaka i njihovim prodorima.

Godine 1558. Gerovo je bilo najveće goransko naselje s 30 kmetovskih selišta, a u njemu je tada živjelo i 17 kmetova koji su se tu sklonili pred Turcima. Postoji podatak da je 1570. godine u Gerovu u ime Frankopana vlast vršio Mihalj Dešić, kapetan grobnički te gubernator Vinodolski. Gerovski je župan tada bio Krištan Čop, a spominju se i Amrož Merle, Baštijan i Lenart Turk, Jaklin Hočevar, Fran Muhvić, Pavao Čop, Tomaž Žagar, Ahac Žagar, Jure Klemenčić, Mato Mandlin, pop Grgur Muratović, “fajmeštar osilniški” i Mikloš dijak Klasnić kao pisar glagoljaških isprava, a sve to navedeno je u Vjesniku zemaljskog arhiva. G Godine 1559. ponovno se spominje Gerovo u ispravi kojom je Đuro Zrinski povjerio upravu svojih vinodolskih imanja Ludoviku Čikulinu, kao mjesto gdje se plaćala trgovina, kao i 1638. i 1641. godine kada je konačno knezu Petru Zrinskom pripao Grobnik s Bakrom i Gerovom. Kada je u Čabru Zrinski osnovao tvornicu željeza, vodio je iz Čabra tovarni put preko Gerova i Kamenjaka za Bakar, na Rijeku i ka Grobniku. Priča se da je bilo ljudi koji su mogli u jednom danu doći do Rijeke i vratiti se natrag.

Dragutin Hirc u svojoj poznatoj knjizi “Gorski kotar” spominje da je Gerovo najstarija župa u Gorskom kotaru, jer je podignuta 1404. godine i brojila je do 2.000 duša. Priča kaže da kad su Turci u ove krajeve provalili i selo popalili, spasi se jedino neka Gera sa svojim sinom pobjegnuv na Crkveni Hrib, gdje su se sakrili pod bukovo korijenje. Kada su Turci otišli, dođe Gera na zgarište, sagradi sa sinom kuću, naseli mjesto koje se od tada zove Gerovo. Zanimljiv je i Hirčev opis špilje koja leži između Gerova i Crnog Luga u Tatinskom vrhu u kojem se spominje 18. lipnja 1882. godine kada je cestar Abramović opazio da je tlo na cesti gerovskoj poniknulo i da se pojavio otvor. Spustio se po konopu i u špilji pronašao raznolike sige, a nalaz je prijavio gospoštiji čabarskoj, a ova podžupaniji delničkoj koja je poslala mjernika da špilju pregleda. O ovoj špilji i drugima u okolici Gerova više možete saznati u “Zanimljivostima” u materijalu “Podzemlje govori o prošlosti i naseljavanju”.

Na gerovskom području, posebice u Smrečju i Malom Lugu postojali su od početka XX. stoljeća da do pedesetih godina XX. stoljeća mlinovi Blaža i Veronike Turk, ali i nekih drugih manje poznatih osoba, no o njihovoj izgradnji i radu nema značajnijih podataka. Izgledno je da je postojalo više mlinova na ovom području jer je bilo i drugih značajnijih vodotoka, a iskustva stečena istraživanjem na ostalim područjima pokazuju da su na najmanjem vodotoku bili izgrađivani mlinovi vodeničari, ali i kovačnice pa je upitno stoga koliko je u gerovskoj kotlini bilo mlinova.

U blizini Gerova nalazi se Sveta Gora (prvo spominjanje između 1404. i 1470. godine), Mali Lug (1498.g.), Smrečje (1498.g.), dok se ostala naselja spominju kasnije: Hrib 1752.g., Gerovski kraj 1741. g. Lazac 1878.g., Lividraga 1885.g. , Poludje (zaselak južno od Smrečja) spominje se 1738.g., Skednari 1845.g., Markci (1875.g.), Podgri (1878.g.), Putari (1878.g.), Srednji Hrib (1878.g.), Steklice (1878.g.), Živci (1878.g.), Brezovci (1878.g.), Konjci (1885.g.), Kupari (1851.g.), Mošun (1878.g.), Šafari (1878.g.), Lazari (1879.g.), Dolari (1878.g.), Mogušari 1900.g.), Šegine (1879.g.), Vršiće (1893.g.) (Po Buriću). Pilanarstvo se ovdje počelo rano razvijati. Postoji podatak da se na I zemaljskoj izložbi u Zagrebu 1864. godine pojavio izložak iz pilane u Lividragi, a već 1885. godine Franjica Ghyczy gradi u Lividragi pilanu na temeljima dotrajale, i uz nju destileriju špirita koja je služila kao dopunski pogon. Godine 1889. Livyo Ghyczy gradi u Lividragi modernu pilanu na parni pogon da bi 1900-te godine Dušan Vilhar iz Prezida u Gerovu izgradio veliku parnu pilanu.

Naselja su se tijekom povijesti različito nazivala. Gerovo je bio Gerona, i Gherovo, Gerovski je kraj bio Kraj, Kray sotto Gerouo, Finale, Hrib se još nazivao Gerovski Hrib, Sveti Leonardo na Gorenzu, St. Leonardo auf dem Berg. Mali Lug je mio još Bosco Piccolo, a Smrečje Smrezie, Szmerje Gorska (Bresni potok), Lokiza (nekadašnji zaselak 100 metara sjeverozapadno od Smrečja) te Poludie (zaselak južno od Smrečja)

Od 1890. do 1948. godine u sklopu naselja Gerovo iskazivani su podaci za dio nekadašnjeg naselja Lividraga, koji je ponekad bio odvojeno iskazivan. Naselje Gerovski kraj je do 1900. te godine iskazivano kao Kraj. Naselje Vršiće iskazivalo se kao dio naselja od 1893. godine Do 1948. godine iskazicvano je pod tim imenom a u 1971. godini više nema stanovnika. Brezovci su do 1948. godine iskazivani kao samostalno naselje. Skedniri su do 1900. godine iskazivani kao samostalno naselje, od 1910. do 1931. godine pod imenom Hrib, a od 1948. godine pod imenom Hrib Skednari.Od 1910. do 1931. godine u sklopu ovog naselja iskazivani su podaci i za naselje Mlađe koje je tih godina bio odvojeno iskazivan. Do godine 1931. Konjci, Kupari, Markci, Mošun, Podgrič, Putari, Srednji Hrib, Steklice i Šafari iskazivani su kao naselja. U sklopu naselja Mali Lug u vremenu od 1857. do 1931. godine iskazivani su podaci za naselje Šegina, te u razdoblju od 1857.do 1900.g. za naselje Lazac, koji su tih godina odvojeno iskazivani.

Godine 1779. u čabarskom urbaru u Gerovu se spominju ova prezimena: Sagar, Klepacz, Janess, Chopp, Muhvich, Malinar, Turk, Gasparacz, Quaternik, Paulicz, Sostarich, Merle i Mihich, a u Kraju: Rajsell, Pajnich, Osvald, Merle i Markochich. U Malom Lugu bili su: Jelenacz, Lipovacz, Sagar, Klepacz, Kvaternik, Turk, Quaternik, Mihich, Wolff, Osvald, Pintar, Jerand, Chopp i Paulin a u Smrečju: Arech, Klepacz, Sagar, Osura, Janess, Janes, Chopp, Turk, Poje, Mihvich, Quaternik, Kovach i Perslin. U Vodama su živjeli: Pajnich, Turk, Klepacz, Chopp, Rajsell, Paulicza, Paulica, Bidszboly i Janess a u Hribu: Turk, Gašparacz, Pajnich, Malinar, Kovach, Krulilch, Chopp, Punych, Panych, Markovchich, Panyich i Stimacz. . Vezano uz Prezimena vrijedi spomenuti da je po Čabarskom urbaru bilo 33 različitih preziomena na području Gerova dok ih je Burić pronašao 90. Među Burićeviim prezimenima ima različitih izvedenica istog prezimena primjerice Čop, Čope, Ciop, Csop, Tschop, Chop, Cioopp, Tschopp, Ziopp, Klepac, Clepaz, Klepec, Klepacz, Chlepaz, Klepaz ili Muhvić, Mukvich, Muhuich, Muhvich, Muhvitsch.

Željko Malnar