SJEDIŠTE DEKANATA: SUPILOVA 219, 51300 DELNICE



Preporučamo
stranice!




webmaster

 

 

 

IMENA U ČABARSKOM KRAJU

         ČABAR - Ime koje roditelji daju svom djetetu, izražava nešto od očekivanja koja oni polažu u svoje dijete. Kod svih davanja imena i imenovanja u pozadini važnu ulogu igra i vjera u moć imena i u njegovu usku povezanost s njegovim nositeljem. Svoje ime dobili smo od nekoga drugog. Najčešće nam ga daju naši roditelji koji su nam darovali život, a zaželjeli su ga možda i drugi, netko od prijatelja naše rodbine. Našim su imenima željeli izraziti nešto što im je posebno važno i nešto što bi željeli da se ostvari u našem životu. Možda su htjeli reći da si bila jako željena pa su te nazvali Željkom. Ili su htjeli da budeš kao cvijet pa su te nazvali Cvjetkom, Ljubicom, Đurđicom, Jasminkom, Ružicom. A možda su htjeli izraziti da im je posebno stalo do pripadnosti svom narodu  i ljubavi prema njemu pa su ti dali ime nekog od hrvatskih velikaša ili kraljeva poput Krešimir, Tomislav i slično. Ponukam tim riječima Zdravka Revena  u zadnjih nekoliko godina intenzivnije sam se bavio prikupljanjem imena u našem kraju ali i van njega te njihovim nastankom i tumačenjem. Do sada u svojoj pismohrani imam preko 2000 različitih imena, a samo u čabarskom kraju pronašao sam skoro tisuću različitih imena, od onih izvornih, preko izvedenica i složenica  do stranih imena, koja često roditelji daju djeci.
U puku je u neslužbenoj upotrebi dugo vrijeme bilo samo osobno ime dok je prezime sporednije, što se vidi i iz termina “ime i prezime” gdje je ime na prvom mjestu te imenske formule a prezime znači preko imena i imenom, dakle više kao nadimak. Materijalni i duhovni život, bliske veze i ovisnost o biljkama i životinjama, prirodne pojave, vjera i praznovjerje (veliki pomor dojenčadi i u svezi s time zaštitna imena), bili su svijet u kojem je nađena pobuda postanka prvih imena. Sve do masovne pojave prezimena u XVI. stoljeću, u Hrvata su u uporabi bila isključivo narodna imena, a do pojave kršćanstva ona su bila isključivo slavenska poput Branimir, Domagoj, Krešimir, Miroslav, Tomislav, Zvonimir, Držislav. Pa i najveći  broj prezimena  nastao je na osnovi narodnog, svetačkog ili drugog imena ili je pak  nastalo od uljepšanog imena danog od dragosti. Toj skupini pripadaju naša najtipičnija imena  odnosno od njih izvedena prezimena, u njoj je najviše prezimena po osobnom imenu oca ili majke, a kako kalendarskih imena nije bilo mnogo a ni sva nisu bila u upotrebi, razvile su se brojne inačice i izvedenice. Tako je primjerice od osnove imena Demitar zabilježeno gotovo 300 imenskih i prezimenskih oblika, od imena Marko preko 150, Pavao preko 300, Petar čak preko 650 a od imena Stjepan 400.
Gledano na imena u Čabarskom kraju, kojih je u vrijeme mog istraživanja bilo 903, najčešće se spominje ime Marija (u čak 291 slučaju), a potom slijede : Josip (227), Ivan (165), Antun (152), Franjo (122), Ivka (55), Branko (54), Vladimir (53), Danica (52), Ana (51), Milka (45), Anton (43), Goran (40), Ivanka i Marijan (39), Franjica, Vjekoslav i Željko (po 36), Dragutin (35), Damir (33), Anka i Antonija (32), Robert (31) te Branka i Filip (30), dok se preostala imena javljaju po učestalosti u manje od 30 slučajeva. Vrijedno je spomenuti da se 240 imena spominje samo jednom, njih 130 dva puta, 55 različitih imena spominje se po tri puta, 52 po četiri puta a 36 po pet puta. Iz toga je vidljivo da se  513 imena ili 56,81 posto svih pojavljuje u jedan do pet slučajeva, dakle dosta rijetko, dok  pet najčešćih imena (Marija, Josip, Ivan, Antun i Franjo) čini  oko 10   posto svih imena ili oko 17 posto svih stanovnika.
Marija je stoljećima najraširenije ime u kršćanskim zemljama s puno inačica i izvedenica. Hrvatski oblik Marija nastao je prema latinskom Maria. U izvornom hebrejskom jeziku to je Mirjam, Nastalo je od hebrejkske riječi “mara=opora, trpka, iako neki njezin nastanak vezuju uz staro egipatski jezik gdje je to “ona koju Bog voli”. Kao inačice pojavljuju se Marica, Marijana, Maja, Meri a u muškom obliku Marijan, Janko, Mario, Marinko, Marin. Ime Mirjana jedno je od niza hrvatskih oblika i inačica imena Marija. Marinolozi iznose šezdesetak pokušaja tumačenja imena, ali značenje riječi i dalje je dvojbeno.    Ime Marija je stoljećima bilo rijetkost, jer ga vjernici nisu davali djeci iz poštovanja prema Isusovoj majci, a tek od 15. stoljeća do danas ime je vrlo rašireno Ime Marin najčešće se povezuje s imenom Marija. Ime Ivan je kod nas i u kršćanskom svijetu jedno od najčešćih imena. U kalendaru su mnogi i različiti Ivani. K nama je ime došlo preko grčke i latinske verzije, a originalno je u hebrejskom jeziku Johanan, sastavljeno od Yahuen = Bog i Hanah = milostiv, dakle Bog je milostiv. Bezbroj je oblika tog imena u svim jezicima pa i hrvatskom: Ivo, Ivica, Ivek, Iva, Ivana, Ivanka, Ivka, Vana. Antun je vrlo često i poznato ime, ali mu etimološki korijeni nisu jasni. Tumači kažu d a je izvedenica od rimskog plemena Antonius. Korijen imena vjerojatno je još stariji i dolazi od etrurske riječi “antenijum” čije značenje nije poznato. Po nekima ime je nastalo od latinske riječi “antonius”= prvi, prednji. U Hrvata ima bezbroj izvedenica u muškom i ženskom obliku: Anton, Ante, Antonio, Toni, Tonček, Tuna, odnosno Antica, Tončica, Tonica. Silvije ima u sebi latinsku riječ “silva”= šuma, gora i ime se grana u bezbroj inačica.: Silvio, Silvo, Silvija, Silva a istoj skupini pripada i Silvestar, Silvestra (od latinskog pridjeva  “silvestris”=šumski, gorski. Ovdje bi mogli spomenuti i ime Goran koje je dosta rašireno na hrvatskom području posljednjih desetljeća a vezano je uz prethodno ime. Etimološka mu je podloga riječ gora, ima također brojne muške i ženske izvedenice: Goranka, Goga, Ranko, Ranka. Ime Goran u katoličkom kalendaru nalazimo uz sv. Silvestra ali i 24. veljače uz sv. Montana. Naime, latinska imenica mona, mons znači gora, planina pridjev “montanus”= gorski, planinski. Navodno je ime kao prijevod stavljeno uz svetačko. Nives nam dolazi iz španjolskog jezika, tamo je ona “Snježna”, Snježana, a latinska riječ “nix, nivis” označava snijeg. Višnja svoje ime zahvaljuje po jednom tumačenju plodu stabla višnje, no ima i drugačijih tumačenja. Primjerice u latinskom jeziku riječ “viscum” označava imelu, latinska riječ “vita” znači život, dok latinska riječ “visum” znači viđeno, odobreno. Njemačka riječ “wischen” znači brisati a ima onih koji ovo ime povezuju s hindustanskim božanstvom Višnu ili latinskim imenom Vitalije.
Aleksandar dolazi od latinskog imena Alexander, izvorno je grčko Aleksandros. Ime je sastavljeno od glagola “alexo”=branim  i imenice “aner”=čovjek, junak.  Brojne su inačice tog imena: Aco, Saša, Sanda, Sandra. Darko je narodno ime i u temelju ima imenicu dar. Može se uzeti i kao inačica imena Dario, Darija te kao prijevod imena Donat (latinski Donatus=od Boga darovan, Božji dar. Pojavljuje se kao Darislav, Darija. Slični korijen nastanka ima i ime Božidar koje također svoj nastanak vezuje uz latinsko ime  Donatus, Donat. Katarina je ime koje postoji više od 2000 godina. Radi se o inačici grčkog imena Aikatherine, koje je nastalo kao složenica od “ai”=uvijek i “katha”=čist, dakle Katarina je uvijek čista. Pojavljuje se i kao Kata, Katica, Rina, Katja. U Hrvata je poznata izreka: “Sveta Kata snijeg za vrata”. Nikola dolazi kod nas od latinskog imena Nicolaus. Izvorno je riječ grčkog porijekla a u sebi veže dvije riječi “nike”=pobjeda i “laos”=narod. Ima brojne inačice poput Nikica, Niko, Nikolina, Nikša. Ime Josip je jedno od najpopularnijih u kršćanskim narodima. Po Europi se počelo širiti tek u XVIII. stoljeću. U Hrvata dolazi preko grčkog i latinskog jezika, a ima dosta izvedenica poput Joso, Joško, Jože, Josipa, Pepca, Jožefa, Jozefina, Jožica. Korijen je u hebrejskom Johosef (Jo,Jahve = Bog) i jasaf=dodao je, omnožio). Ime je, što je često kod biblijskih imena, poput rečenica: Bog neka doda, umnoži. Franjo je prihvaćeno latinsko ime Franciscus, a potječe od starofrancuske riječi “franc”= slobodan. Inačice ovog imena su: Franko, Francek, Franjica, Franjka, Franciska, Cina, Nina, Frančeška, Fanika. Ime Filip ima zanimljivu etimologiju. K nama dolazi preko latinskog oblika Philippus, nastalog od grčkih riječi “feleo=volim i “hippos”=konj. Bezbroj je inačica: Filko, Filo, Lipipa, Filipina, Lipek. Od staro njemačkog imena Waldemar” (walten=vladati+mar=slavan) dolazi ime Vladimir Dok Branko, Branimir svoje korijenje vezuje uz latinski riječ “aleko”=branim, dakle to bi bila jedna od izvedenica imena Aleksandar. A možda je izvedenica i imena Branimir, Branislav. Po jednom tumačenju ime Danica nastalo je od talijanske riječi “danza”=plesačica, no mnogi smatraju da se u stvari radi o inačici biblijskog imena Danijel (hebr. “dan”= onaj koji sudi i “El”=Bog). Ime Ana korijene vuče od hebrejske riječi “hanah”= milost, ljupkost, no ima i tumačenja koji ime vezuju uz tursku riječ “ana”=majka. Inačice su: Anica, Antica, Ankica,Nika, Anuška, Hana, Jana, Janica,Nera, Nuša. Vjekoslav je jedno od brojnih hrvatskih imena nastalih na način da se postojećem imenu dodao -slav. Po drugima radi se o inačici latinskog imena Alojzije koje je nastalo od staro njemačke riječi “alwisi=koji sve zna, pametan. Željko je nastao prijevodom latinskog imena Deziderije=želja, čežnja, a izvedenice su: Želja, Željan, Željkica, Želimir.  Dragutin predstavlja izvedenicu imena Karlo (lat. carus=drag), dok  Damir dolazi od njemačke riječi “damm”=nasip, bedem, brana.
Lucija, Jasna i Svjetlana imaju u sebi nešto zajedničko, svjetlost i jasnoću. Lucija dolazi od latinske riječi “lux=svjetlo, sjaj, jasnoća, te bi svjetlana i Jasna u stvari bile njezine itzvedenice. No po drugom tumačenju Jasna i Svjetlana su ujedno inačice imena Klara (lat. “clara”=jasna, svjetla, slavna. Inačice imena Lucija su pored navedenih još i: Luca, Lucijana, Lucika, Lucana, Lucije, Lucijan. Margareta je nastala od grčke riječi “margariten”=biserno zrno ili od pridjeva “margarita” biserna. Kao njezina inačica postoji naše ime Biserka, ali i Gita, Giga, Gitica, Magica, Margira, Marjeta, Maša, Margerita. Adam i Eva su poznata biblijska imena. Adam je ime s prvih stranica Biblije a uz njega je i Eva. Adam je i opće ime za čovjeka - “svaki je čovjek Adam”. Korijen je imena u hebrejskoj riječi “adamah”=zemlja, njiva. Eva ili po hebrejski “havva, havvah” a ima nekoliko značenja: ona koja daje život, životna, majka živih. U originalnom svetopisamskom izrazu kaže se “iš” i “iššah”, pri čemu riječ iš znači čovjek- muž a iššah je ista imenica ali ženskog roda čovjek-žena. Brojne su inačice ovih imena: Aco, Adamko, Adica, Evica, Evika, Evita. Leonard je složenica nastala od latinske imenice “leo=lav i staronjemačke riječi “hard”=jak, hrabar, drzak. Inačice su: Leonardo, Nardo, Nardica, Nardina, Leo. Leon.
Imena Valerija i Zdravka također imaju sličnosti. Naime  ime Valeria, Valerijan nastalo je od latinskog glagola “valeo”= jak, krepak, snažan, zdrav.Od osnovnog se imena granaju hrvatske inačice: Vali, Valerijana, Valerio. U katoličkom kalendaru uz ta svetačka imena spominju se i Zdravko i Zdravka kao njihove izvedenice. Ime Dražen vezuje se uz  ime Gracijan (lat. “gratia”=milost, ljubav, milina, dražesnost, ljupkost. Inačice su: Grašo, Gracijana, Gracija ali i Dražena. Klaudija je izvorno staro rimsko plemsko ime, povezano s latinskim pridjevom “claudus”= šepav, nepotpun. Inačice su mu: Dija, Klaudica, Klauda,Klaudio. Etimologija imena Marcel nije posve jasna. Latinski je oblik Marcelius (staro rimsko obiteljsko ime) i smatra se umanjenicom od Marcus (Marko), a često se prevodi kao “onaj koji pripada bogu rata Marsu”.  Inačice su: Maki, Mako, Makica, Marcelo, Marcelino, Marčelo, Cela, Marselina, Elina, Lina. Bernard dolazi od njemačkog imena Bernhard koje je nastalo kao složenica od staro njemačkih riječi “bero, bern”=medvjed i “hart”=snažan, izdržljiv. Poznatije inačice su: Bernardica, Bernadeta, Nardica, Narda, Dina. U imenima Teodor, Doroteja, Božidar i Bogdan osnovu čini riječ Bog. Tako je Teodor sastavljen od dviju grčkih riječi “theos”=Bog i “doron”=dar, kao i Doroteja samo obrnutim redoslijedom. A isto je i s imenima Božidar (Bo+dar, ili Bogdan (Bog+dan). Inačice su: Božidarka, Teodora, Božica, Boško, Boška, Dorka, Darko, Darinka, Doris, Dorica, Tea, Teo.    
Abel je hebrejskog porijekla i znači sin, Adela je germanskog porijekla sa značenjem plemenita, Danijel dolazi iz hebrejskog jezika i znači Božji sudac, Damjan u grčkom jeziku znači krotitelj, Emil je na latinskom jeziku suparnik, Helena ili Jelena na grčkom znače sjajna, Irena dolazi iz Grčke u značenju mir, dok je Ksenija grčko ime i znači gostoljubiva. Lukrecija na latinskom znači ona koja donosi dobitak, Maksim u latinskom jeziku je najveći, dok Lea ima dva tumačenja. Po prvom latinskom ona je lavica a po drugom hebrejskom radi se o divljoj kravi. Lejla dolazi iz turkog jezika u značenju vrlo tamna noć, Helga na germanskom je uzvišena, a Sabina potječe iu latinskog jezike a znači “porijeklom  iz roda Saminjanki. Pavao etimološki dolazi od latinske riječi “paulus” što znači malen, a Albin je starorimsko obiteljsko ime Albinus (lat.albus=bijel, blijed, sijed). Julijana potječe od Julija rimskog plemenskog imena , kratica je to od Juvilus u značenju Jupiterov, Božji. No u latinskom jeziku Julije je i “blistavi”. Viktor na latinskom znači povjednik, a Petar dolazi od riječi “petra” koja u grčkom i latinskom jeziku znači stijena, kamen, hrid. Alan, Alen dolaze od latinskog Alanus koje su tumači na više načina. Po jednima radi se o pripadniku germanskog nomadskog naroda Alana, drugi tu vide keltsku riječ “alaun”=sklad. Albert je nastao od njemačkog imena Adalbert (adel=plemeniti i beracht=sjajan), dok je Amalija podrijeklom od njemačkog imena Amalberga. Po jednom tumačenju riječ “amal” dolazi od imena istočno gotskog kraljevskog roda Amali, no po drugome radi se o riječima “am”=vrijedan, marljiv, radan i “berg”0 kula, zaštita. Ime Andrija u latinskom i grčkom jeziku ima isti oblik Andreas (grč.”andreios”=muževan, hrabar). Anđelko je u grčkom jeziku glasnik, poslanik, Božji poslanik. a Baltarza dolazi iz hebrejskog jezika u značenju “savjetnik u ratu”. No postoji i drugo tumačenje koje se vezuje uz asirski jezik u kome “beltus assar” znači Bog štiti njegov život. Grčka i latinska riječ “Barbara” znače tuđinka, barbarka, divlja, dok Blaž predstavlja prijevod latinske riječi “blasius”=šepav, odnosno grčke “Blasios”= onaj koji ima iskrivljene noge prema van. Brigita je došla iz irskog jezika u značenju snažna, jaka, uzvišena, a možda i keltskog gdje “brud” znači uzvisina, dok Nijemci smatraju da je nastala od staro njemačke riječi u značenju krasna, sjajna, znamenita, blistava.
I za kraj nekoliko “bisera” . Naime, radi se o imenima koji predstavljaju pomalo cijele rečenice i više se radi o opisima. Tako je   Adam  (hebr.)“čovjek načinjen od zemlje”; Benjamin(hebr.) je “najmlađi u nekoj zajednici”; Danijel (hebr) je “Bog je moj sudac”; Edgar (njem.) je branitelj posjeda kopljem; Eduard (anglo saksonski) onaj koji čuva posjed; Eleonora (arapski) je “Bog je moja svjetlost; Elizabeta (hebr.) je “Boj je savršenstvo; Emanuel (hebr.) je “Bog je s nama; Enis (turski)= koji je pun dobrih želja; Ervin (njemački) je prijatelj vojske; Eva (hebr.) je ona koja daje život; Fatima (tur.) je ona koja odbija dijete od sise; Gabrijel (hebr.) = Bog je jak; Genoveva (staro njemački) = ona je čarobna; Heidi (staronjemački) = ona koja je plemenitog roda; Ivan (hebr.Johanan)= Bog je milostiv; Jakob (hebr.)= onaj koji  slijedi Boga; Jerolim (grčki)=koji ima sveto ime; Josip (hebr.Johosef)= Bog neka doda, umnoži; Kristof (grčki) koji nosi Krista; Leila (turski) veoma tamna noć); Lukrecija (latinski) = ona koja nosi dobitak, bogatstvo; Marija (hebr.)=ona koju Bog voli; Matija (hebr.)= čovjek od Boga, Božji dar; Mihael (hebr.)= Tko je Bog, voditelj duša u raj; Polikarp (grčki) = čovjek s mnogo potomaka; Rafael (hebr.)=Bog iscjeljuje, liječi; Rebeca (hebr.)= ona koja svojom mrežom hvata ljude; Rosamunda (germ.)=u koje su ružičasta usta; Stjepan (grčki) = onaj koji nosi krunu;  Tobijas (hebr.)= božja dobrota, Bog je moje dobro;Baltazar (hebr)=savjetnik u ratu a staro asirski = Bog štiti njegov život; Abdulah (turski)= rob Božji, sluga Alahov; Bilal (tur.)= koji posjećuje svoje roditelje, svoj rodni kraj;   Ćašif (tur.)je onaj koji otkriva, razjašnjava tajne; Ćazim ( tur.) je onaj koji ne ispoljuje ljutnju; Ćejvan (tur.) je onaj koji čuva ili nadzire visoki položaj; Elias (hebr.)=moj Bog je Jahve;Elizije (hebr.)= Bog je spas; Elpidije (grčki) = onaj koji je nada svojim roditeljima; Eufemija (grčki) = koja je na dobrom glasu ili koja dobro govori; Hidajet (turski) = koji upućuje, koji vodi pravim putem.

                                                                     Željko Malnar