PETER KLEPEC, SILNI "SLOVENSKI" JUNAK

         MALI LUG - Svojatanje Petra Klepca, narodnog junaka rodom iz Malog Luga, nije od danas. Ono traje desetljećima, a slovenska strana njegov lik medijski koristi na razne načine, prikazujući ga kao svog junaka i pri tome zanemarujući činjenicu gdje je on rođen. Ide se čak tako daleko da se spominje da je rođen u malom mjestu nedaleko Osilnice i pri tome se zaboravlja spomenuti ime naselja. Po nekima je Petar Klepac bio prvi naš gastarbajter, jer je služio kod Slovenaca.
O samom Petru Klepcu, ili kako ga Slovenci zovu Peter Klepec, više zapisa nalazi se u Sloveniji nego kod nas. Poznati slovenski književnih napisao je slikovnicu u njemu, a RTV Ljubljana snimila je radio emisiju za djecu o ovom popularnom liku. Osim navedenih materijala u osobnoj pismo hrani posjedujem i preslik slovenskih novina “Rokodelske in kmetijske novice” iz 1845. godine do kojih sam došao posredstvom prof. Ivana Janeša a on ih je izgleda dobio od Anđelke Bilen. Tu se nalazi zanimljiv članak u dva dijela pod nazivom”Domaćinstvo. Peter Klepec, silni slovenski junak.
U prvom dijelu nepoznati autor govori o usmenoj predaji. I navodi: ” Među druge slovenske junake,  o kojima postoji malo zapisa, spada i naš silni junak Peter Klepec. O njemu sam čuo u Osilnici slijedeću priču. Osilnica je uski dio države kranjske, koja leži uz Kupu i Čabranku. Prema sjeveru su kočevske planine. Osilniška župna crkva ima sada čvrste temelje, oko kojih su se često okupljali krvožedni Turci. Jednoga dana na horizontu se pojavila strašna vojska. Veliki broj neprijatelja gonila je po Hrvatskoj strani nekog kralja, koji im je sa svojim vojnicima pobjegao na brdo, koje se od tog vremena zove “Kraljev Verh”. Neprijatelj se ulogorio i nekoj dolini ispod Kraljevog Vrha, a kralj je sa svojom svitom bio na Kraljevom Vrhu. Iz neprijateljskog logora jednog je dana došao jaki muškarac, koji je mislio da mu nema ravnog pod suncem, te je kraljevu vojsku izazivao. Kada je ljudima to dozlogrdilo, i kada im je bilo dosta izazivanja kralja, razljuti se Pete Klepec, junak na glasu, zgrabi svoj mač i napadne oholog stranca. Budući da tada još nisu  metaka niti pušaka, borili su se mačevima, i snažna Klepčeva desnica  razoružala je brzo stranca i on je bačen na tlo.. Vidjevši to neprijateljska je vojska , raskopala logor i na konjima pobjegla preko brda i dolina. Kralj je sa svojom vojskom, vidjevši da Turci bježe, pohitao za njima i sve ubrzo okonča. Osilničani govore, da je njima i nekim susjedima Hrvatima u znak zahvale zbog Petrovog junaštva dodijeljeno plemstvo, kojeg su njihovi stariji zbog nemara izgubili.
Samo toliko uspio sam saznati o tom junačkom sinu Slovenije. Raspitivao sam se o pjesmama, koje su eventualno opjevale njegov lik, no na  žalost u Osilnici nisam mogao saznati za nijednu. Onaj tko bolje poznaje Osilnicu i susjedna hrvatska sela, sigurno bi uspio nešto više doznati o tom junaku. Teško je vjerovati da   u susjednoj  Hrvatskoj  narod nije ispjevao nijednu pjesmu o njemu. Kako su Srbi i Crnogorci ispjevali brojne pjesme o hrabrim djelima  svojih junaka, ravno tako  Hrvati i Slovenci čuvali su uspomene na svoje značajne junake i  kroz pjesmu prenosili ih s koljena na koljeno.   Možda bi se moglo u starim zapisima pronaći ime progonjenog kralja? Na moj upit, tko je on bio, odgovoreno mi je: “To sam dragi Bog zna, to se je davno desilo.”
U drugom dijelu zapisa, nepoznati autor iznosi  pojašnjenja usmene predaje o Peteru Klepecu, te navodi osobna saznanja o progonjenom kralju.
“ Kraljev Verh nalazi se u  Hrvatskoj, nekoliko kilometara udaljen od Osilnice. Top je poveliko brdo, a ime je dobilo u vrijeme Klepčevog junaštva. Meni su ga pokazali iz daleka. Od ljudi sam saznao da se u današnjoj župi Osilnica i u susjednim hrvatskim selima mnoge osobe prezivaju Klepec. Što se tiče plemstva u Osilnici, izgleda da su najviše u pravu oni koji smatraju, da bi u stara vremena zbog Klepčeva junaštva i pobjede nad Turcima, Osilničanima i njihovim susjedima Hrvatima, bila dana određena prava (Privilegien). Na žalost, Osilnićani su premalo vodili brige o svojim pravima i nisu ih zadržali. Nisu dali stara pisma o pravima na vrijeme potvrditi i uskoro su ih sva izgubili.. Od nekadašnjih posebnih prava njima je danas tek ostalo pravo da svaki gospodar može bez plaćanja dažbina 4 vedra vina iz Hrvatske dopremiti.
Teško je odrediti koju vojsku usmena predaja povezuje s Petrom Klepcem? Tko su bili neprijatelji i tko je bio progonjeni kralj? Sve to možda će se vremenom doznati? Koliko je meni poznata povijest navedenog kraja, ta je vojska mogla biti mongolska ili tatarska, a progonjeni bi kralj mogao biti Bela IV ili netko drugi iz njegove dinastije. Što nam danas govore povjesničari o mongolskim i tatarskim vojskama  i bijegu ugarskog kralja Bele IV. u ilirske krajeve? Po riječima ruskog povjesničara Karamazija je dao Oktaj sin moćnog Džingiskana, dao rođaku Butukanu 300.000 vojnika. Ti su vojnici nesložne ruske knezove često puta pobjeđivali i pljačkali, ljudima pričinjavali mnoge strahote i mnogo njih ubili. Kada je Rusija bila poharana,  razdijelio je Batukan  svoju vojsku u dva dijela. Prva je krenula kroz Poljsku i Moravsku državu na Nijemce i Francuze.. Zaustavio ju je Jaroslav Zvezdogorski i sa svojim hrabrim Česima i Moravčanima na nekoj hridi blizu Olamuca pobijedio. Bilo je to godine 1241. Druga Batukanova kolona krenula je na Lašku deželu, Mahne na Vogre i raširila se po Šajevem polju. Paleći i uništavajući sve pred sobom , krenula je po Vagerskoj i Hrvatskoj za kraljem Belom IV. koji je prvo pobjegao u grad Zagreb i onda otuda kroz Hrvatsko primorje pobjegao na dalmatinske otoke. Mongoli su se kretali za njime. Na Grobničkom polju, u Hrvatskom primorju, su ih hrabri Hrvati i drugi junaci tadašnje Ilirije dočekali i u velikoj i oštroj borbi pobijedili, te time Belu IV. riješili daljnjeg progonstva. To se dogodilo 1212. godine.
Spomenimo još usmenu predaju o tim događanjima. Ovdje je došla strašna vojska. PO Hrvatskoj divlja strašna horda Mongola,  a  pred njima bježi progonjeni kralj u hrvatsko primorje. Kako tada nije bilo cesta  koje vode u Primorje, možda se je Bela IV. držao velikih rijeka, te je uz poriječje Kupe mogao doći u ovaj kraj, gdje se nalazio Klepčev dom i kraljev Vrh. A ako je Bela IV. koristio neki drugi put za Primorje, možda je ovim krajem prošao netko od njegove rodbine kojeg su ljudi smatrali kraljem, te po njemu nazvali obližnje brdo. Ako takva razmišljanja i predaju uvažimo, uz pretpostavku da se sve to dešavalo 1330. godine, kada nije bilo još metaka, mislim , da će se u pričama o ilirskim krajevima, teško pronaći takav kraj, kuda bi se smjestio Peter Klepec,  među  junake Grobničkog Polja, o kojima je vrsni pjesnik Dr. Demeter   ovako pisao:
Sretan, komu nebo poda
Ko ovima na Grobniku
Za slobodu svoga roda
Isprazniti čašu prikuj.
Tko da mekšu postelj išće
Neg za narod svoj ratište. “ 
Evo ovako slovenski autori prikazuju Petra Klepca i zbivanje u ono doba u dolini Čabranke. Sve se vezuje uz Osilnicu i njihov dio doline, a naš se kraj skromno spominje. Zanimljivost navedenog zapisa leži u činjenici da se spominje da je u to vrijeme, dakle oko 1330. godine  bujao život na ovim prostorima. Dakle, i prije dolaska Petra Zrinskog i otvaranja manufakture u Čabru, ovaj je kraj bio naseljen.

                                                             Željko Malnar