ČABARSKE OBITELJI KRIŽ

  ČABAR - Poznata je obitelj Križ  u Čabru. Ovdje treba odmah navesti da je bilo više različitih obitelji ovog prezimena a i danas ih još ima. Tako je primjerice u samom Čabru obitelj pok. Vilme Križ te dr. Mladena Križa a svoju kuću ima i obitelj pok. Anke Križ nekadašnje poštarice u Čabru, u Gornjim Žagarima također ima članova ove obitelji, a u bivšem naselju Tropeti (sada Ulica Narodnog oslobođenja) tri su obitelji s ovim prezimenom: Franje Križa, Željka Križa i Marije Križ. U Plešcima je obitelj pok. Josipa Križa (došao iz Ravnica kraj Tršća), u Selu kraj Tršća je obitelj Milana Križa, na Makovom Hribu obitelj Vjekoslava Križa (privremeno u Sloveniji, došao iz Gornjih Žagari) te Ivice Križa (došao iz Prkutove Drage) a u Prkutovoj Dragi je obitelj Cvjetka Križa. U Prezidu je obitelj Ivana Križa (došao iz Gornjih Žagari), Na Kozjem Vrhu je pak obitelj Damira Križa (došao iz Čabra). Spomeni najpoznatije obitelji i dokazi njezina postojanja danas su još vidljivi putem monumentalne grobnice obitelji Križ na gradskom groblju u Čabru ali i Križevog zdenca u ulici Franje Ožbolta Velikog kojeg je sredinom dvadesetih godina XX. stoljeća podigao Miroslav Križ. Spomena je vrijedno zabilježiti i istražiti život i djelovanje Ladislava ( Lacka) Križa u Trstu, Puli i Zagrebu gdje je oko 1930. godine postao predsjednikom Hrvatskog sokolskog društva. Iz ove trgovačke obitelji bilo je još drugih značajnih osoba primjerice saborskih zastupnika, svećenika, učitelja. Dio obitelji iselio se u druge krajeve primjerice Slavoniju, ali i u inozemstvu, tako da i tamo ima potomaka ove obitelji.. Po nekima se radi o tipično čabarskom prezimenu te je rijetkost njegovo pojavljivanje van granica grada Čabra
Listajući “Rječnik stranih riječi “Bratoljuba Klaića naišao sam na nekoliko grčkih riječi, kojima bi se mogao objasniti nastanak prezimena Križ. Tako grčka riječ “kriss” znači pravdu, odluku, odredbu te bi nositelj ovog prezimena bila odlučna i pravedna osoba. Druga riječ “chrisus” znači zlatan dok je “chrisma” mast, pomast, ulje a grčki “Christos” je pomazanik. Uglavnom sva su skoro tumačenja povezana uz vjeru, pa tako ispada da je Križ ustvari osoba koja nosi svoj križ, a to bi bio Isus Krist. U knjizi Slavka Malnara “Prezimena u čabarskom kraju” napisano je da se radi o slovenskom prezimenu kao simbolu kršćanstva, koje se pojavljuje u raznim pojavnim oblicima poput. Križ, Krix, Kris, Kriss, Krish, Krijs a kao prezime Križe pojavilo se 1575. godine u Ložu (Slovenija). Po popisu stanovništva 1948. godine ukupno je 138 osoba u čabarskom kraju nosilo ovo prezime. Uz prezime Križ vezuju se i imena nekoliko naselja i lokaliteta u našem kraju. To je prvo Križeva Draga (Kriseva draga, Krishova draga, Krixova draga, a Talijani su je zvali “Vallecroce”)), napušteno naselje - zaselak u dolini između Tropeti i Parga. Tu se naselio prvi
stanovnik s prezimenom Križ oko 1650. godine. Zatim je tu šumski predio Križeva baraka, Križev zdenac u Čabru te Križeva luka predio nedaleko Sopotja, uz cestu Čabar-Plešce. U Čabru je na mjesnom groblju bila crkvica sv. Križa, koja je stradala u požaru a na mjesnom groblju u Prezidu još se uvijek nalazi crkvica sv. Križa.   U knjizi “Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta kraljevina Hrvatske i Slavonije po stanju od 1. siječnja 1913. godine” na stranici 19 kod Upravne općine Čabar pronašao sam Križevu Dragu kao zaselak ili hrpu kuća s 18 stanovnika koji je bio u sastavu rimokatoličke župe u Čabru a djeca su pohađala Pučku školu u Čabru. Iz podataka vezano uz popise stanovništva vidljivo je da se Križeva Draga spominje u sastavu naselja Tropeti. Godine 1900. imala je 14 stanovnika, deset godina kasnije 1910.g. bilo ih je 18, a 1921. godine njihov je broj pao na 12. U 1931. godini
zabilježen je porast broja stanovnika na 14, da bi 1948. godine nakon okončanja rata i povratka stanovnika iz talijanskih logora smrti Križeva draga brojila svega 5 stanovnika. Nekoliko godina kasnije 1953. godine tu su bila svega dva stanovnika, kao i 1961. i 1971. godine. Godine 1981. više nema spominjanja stanovnika u Križevoj Dragi. Dakle, kao samostalno naselje Križeva se draga spominjala samo u razdoblju od 1900.-1971. godine.
Pronašao sam u knjigama i zapisima da se 1654. godine u Krisevoj dragi spominje Joannes Kris, dok se Thomas Kris spominje 1672. godine u Czabru. Naredno spominjanje je 1750. kada se na Pargu spominje Joannes Kris te 1773. godine kada se spominje Georgius Kris u naselju Troppe (možda Tropeti???). Godine 1791. u Perkutovoj dragi spominje se Simeon Kris, 1795. godine u Krisevoj dragi Antonius Kriss, dok se Georgius Kriss spominje 1805. godine u Chernim Lasima.
Zatim se spominju: Michael Krish (1816.g.. Csubar), Blasius Krish (1816.g. Gorachi), Antonius Krish (1816.g. Tropetti), Antonius Krish (1816.g. Krishova draga), Josephus Krish (1819.g. Gorni Szagari a Supano), Antonius Krish (1819.g. Loknarski Szagari),  Francuiscus Kris (1824.g. Perkutova draga), Bartholomeus Krish (1825.g. Kukczi), Blasius Krish (1827.g. Szagari Kraicz),  Petrus Krijs (1828.g. Chernelase), Jacobus Krijs (1828.g. Sello), Franciscus Krijs (1831.g. Perkutova draga), Barholomeus Krish (1832.g. Dolni Szagari), Laurentius Krix (1847. g. Selo), Anna Krix (1847.g. Perkutova draga), Petar Križ (1849.g. Černilazi), Filip Jakov Križ (1851.g. Perkutova draga), Juraj Križ (1851.g. Ferbezari), Franciscus Križ (1858.g. Čabar), Ladislav Križ (1858.g. Ferbezari), Georgius Križ (1858.g. Gorači), Andreas Križ (1858.g. Gornji Žagari), Jacobus Križ (1858.g. Križeva draga), Antonius Križ (1858.g. Parg), Josephus Križ (1858.g. Tropetti), Josip Križ (1858.g. Terstje), Petrus Križ (1858.g. Perkutova draga), Josephus Križ (1864.g. Kamenski hrib), Ivan Križ (1892.g. Selo), Matija Križ (1900.g. Mali Lug), Vjekoslav Križ (1904.g. Gerovski kraj) te Franjo Križ (1953.g. Gerovo). U Čabarskom urbaru iz 1779. godine našao sam na spominjanje Laurentiusa Krissa, Jerne Krisaa, Jure Krissa, Ivana Krissa i Antona Krissa u Čabru te Jacoba Krissa u Pargu. U ostalim naseljima Gorskog kotara spominje se u knjigama Franciscus Krix (1810.g. Locgue), Antonius Križ (1823.g. Stari Laz), Josephus Križ (1869.g. Homer) te Božidar Križ (1972.g. Mrkopalj). U dokumentima vezanim uz rad čabarske topionice željeza spominju se četiri osobe: Joannes Kris (1654.g. Kriseva draga), Thomas Kris (1672.g. Czabar), Joannes Kris (1750.g. Parg) i Georgius Kris (1773.g. Tropetti).  Danas prezime Križ nalazimo u Čabru (Tropeti), Gornjim Žagarima, Kozjem Vrhu, Prezidu, Ravnicama, Prkutovoj dragi, Makovom Hribu, Selu, Tršću i Plešcima a izgubilo se iz Gerova. Ovo zadnje u Gerovo je po riječima prof. Veronike Pochobradsky (rođ. Križ) došlo iz Tršća i vezano je uz obitelj Davorina Križa. Zahvaljujući prof. Ivanu Janešu, predsjedniku Matice hrvatske Ogranak u Čabru, došao sam u posjed porodičnog stabla obitelji Križ (Linea Ciabri) kojeg je sastavio Veljko Križ 1994. godine, a koji u cijelosti pokazuje razvijanje ove obitelji od 1653. godine do danas. Zanimljivo je da se kao nositelj porodičnog stabla ove obitelji pojavljuje naprijed spominjani Joannes Križ koji je zajedno s suprugom Helenom (1658.g.) godine živio u Križevoj Dragi
Povijest pojedine obitelji može se pratiti i kroz imena koja su davana djeci. U obitelji Križ, barem čabarskom dijelu, spomenuto je oko devedeset različitih imena Pokušati ću navesti osnovne podatke o svakom od njih. ADELA je ime izvedeno od
staro njemačke riječi “adelheid” u značenju ona koja je plemenitog roda; ALOJZIJA  svoje ime zahvaljuje staro njemačkoj riječi “alwisi” u značenju “koji sve zna, pametan; ANNA je nastala od hebrejske riječi “hanah”= milost, ljupkost no u turskom jeziku postoji i riječ “ana” u značenju majka; ANDREJ predstavlja inačicu imena Andrija koje je nastalo od grčke riječi “andreios” = hrabar, muževan; ANTONIUS je nastao od latinske riječi “antonius” u značenju prvi, prednji; ARABELA je složenica turske riječi “ar, ara”=čast, obraz, ponos, dostojanstvo i asirskog imena Abel (habal=sin), doslovno prevedeno “ponosni sin” a moglo bi se sastojati i iz lat. riječi “ara”= žrtvenik, oltar*tal.riječi “bela”= lijepa; AUGUST  je nastao iz latinskog imena “Augustus” u značenju uzvišeno, veličanstveno. BARBARA se povezuje uz lat. grčku riječ “barbara” u značenju tuđinka, barbarka, divlja; BARTHOLOMEUS  dolazi od hebrejske složenice “Bar Tolomej” u značenju hrabar, srčani sin; BISERKA ima dvojako tumačenje, radi se o izvedenici imena Margareta (grčki “margarites”= biser ali i turski “busre”=biser.BLASIUS  dolazi od latinske riječi “blasius” = šepav, a može i od grčke riječi “blasios”= onaj koji iskrivljava noge prema vani;  BOŽIDAR  je nastao od grčke riječi “theodorus”= bogom dan, Božji dar; BRANKO je po jednom tumačenju nastao od latinske riječi “alexo”=branim, no postoji i češka riječi “branka”= vrata, gol; CHRISTPHOR  je složenica grčke riječi “christos”=pomazan i “foros”=nosač, a znači koji nosi pomazanika (Krista); DANIRA  je izvedenica od imena Danijela (hebr.”dan+i+El”=Bog je moj sudac); DAVOR i DAVORIN su nastali kao inačice imena David (hebr.=ljubimac, ljubljeni), no postoji i turska riječ “dava”=prepirka, svađa, grdnja; DORA  je nastala od imena Doroteja ((grčke riječi”doros”=dar+”theos”=Bog, dakle od Boga darovana, obdarena; DRAGAN je izvedenica imena Dragutin, Karlo (lat.”carius”=drag), no može biti i inačica imena Placido (lat.”placidus”=mio, drag); DUŠAN - etimolozi nastanak ovog imena vezuju uz duh, dušu dušni dan, no postoji i latinska riječ “alma”=duša, hraniteljica; ELIZABETA  je nastala od hebrejskog imena Elišeba (“Eli=Bog*”šeba”=sedam) u značenju Bog je savršenstvo; FRAN, FRANJO, FRANCISCUS - po jednom tumačenju radi se o staro francuskoj riječi “franc”=slobodan, no postoji i latinska riječ “franciscanus” u značenju franjevac, pripadnik katoličkog franjevačkog reda); FILIP u osnovi ima latinsku riječ “philippus” (nastala od grčkih riječi “feleo”=volim+ “hippos”=konj) u značenju ljubitelj konja;  ime GEORGIUS nastalo je od grčke riječi “ge”=zemlja i “ergon”= djelo, rad, dakle to bi bio zemljoradnik, ratar; GERTRUDA  dolazi iz njemačkog jezika, ona je “jaka na koplju”; GREGOR  kao inačica imena Grgur dolazi od grčke riječi “gregos”= budan, oprezan, pozoran; HELENA dolazi iz grčkog jezika, tamo je ona “sjajna”, no po drugom tumačenju radi se o osobi došloj iz Grčke; IGOR predstavlja inačicu imena Agara, Hagar (hebr.=tuđinka, strankinja), no ima i tumačenja koja ovo ime vežu kao izvedenicu uz imena Gregor, Gligor, Ignacije; IVAN, IVANKA, IVKA u osnovi potječu od hebr. riječi “Johanah”=  Bog je milostiv; IZABELA je po jednima inačica imena Elizabeta, a po drugima dolazi iz španjolskog jezika, ona je “nevina, nedužna, kreposna”; JACOBUS, JAKOV  nastali su od hebrejske riječi “jaakobh”(“ja,Jahve”=Bog+”akebh”=peta), dakle onaj koji ide za Bogom; JANKO predstavlja inačicu imena Marija, Marijanka, neki ga vezuju  uz ime  Ivan no ima i takvih koji smatraju da je nastao iz latinske riječi “agnus” = janje;  JASNA  je nastala od latinske riječi “clara”=jasna, glasna, bistra, zvonka, svijetla a po drugima se radi o inačici imena Jasenka; JERNEJ je nastao kao izvedenica poznatog imena Jeronim (grčki “hieros”=svet + onoma”=ime) , on je “onaj koji ima sveto ime”; JOANNES je naš Ivan koji porijeklo vuče iz hebrejske riječi “johanan” (Jahve=Bog+hanah=milostiv); JOSIP  je nastao od hebrejske riječi “johosef” (“Jo”=Jahve,Bog+”jasaf”=dodao je, umnožio); JURAJ, JURE nastalo je od grčke riječi “georgos” = poljodjelac, ratar (“ge” =zemlja + ergon”=djelo, rad); KORNELIJE dolazi iz latinskog jezika, on je onaj “koji je jakih rogova”; LADISLAV, LACKO neki povezuju uz tursku riječ “lad, laden”=drag, ljubimac, drugi smatraju da se radi o inačicama imena Vladislav, dok treći spominju da je Lacko potpuno hrvatsko ime i izvedenica je imena Milan. LAURENTIUS dolazi iz latinskog jezika, on je “lovorom ovjenčani”; ime LIDA  vezuje se uz latinsku riječ “litus” = obala, žal, ali i ime Lidija; LUJO  je izvedenica njemačkog imena Ludvig = slavan borac; LJERKA  se vezuje uz grčku riječ “leiron” u značenju ljiljan; LJUBICA  se vezuje uz njemačko ime Amalija (vrijedna, marljiva, radina), ali i uz lat. “viola”=ljubica te grčku “jolanthe”=ljubica; , LJUBO svoj nastanak zahvaljuje grčkoj riječi “”phileo”=ljubim, volim; LJUDEVIT je nastao od talijanskog imena Lodovico (“loda”=hvala+”vita”=život, ali možda i uz tal. riječ “ludere”=igrati se+”vita”=život; MARIA je nastala iz hebrejske riječi “mara”=opora, trpka, u staro egipatskom govoru to je “ona koju Bog voli”, a postoji i hebrejsko ime “Mirjam” koje mnogi povezuju s Marijom; MARIJANA  - u latinskom jeziku postoji riječ “marianus”  u značenju Marijin, a tu je i lat. riječ “marinus”=morski; MARKO korijen  postanka nalazi u latinskoj riječi “martius” u značenju “onaj koji pripada Bogu rata Marsu”, no neki ga vezuju uz činjenicu da je dotična osoba rođena u mjesecu martu;  MATIJA, MATE  dolazi od hebrejske riječi “matt”=čovjek+Jah(on)=Bog, dakle Božji čovjek;  ime METKA dosta je nepoznatog porijekla, izgledno je da se radi o izvedenici nekog poznatijeg imena poput  Amalija (njemačko ime Amalberg, je složenica od “am”=vrijedan, marljiv, radan*”berg,burg”=kula, zaštita), postoji i grčka riječ “metak, metaka” u značenju naselim se,  može biti i inačica imena starogrčke mitološke božice Metide (“metis, metidos”=razum, pamet), možda i imena Metodija (grč. = uredna, sređena) ili Kamelija (grč.”chamaileon” se sastoji od “chamai”=na zemlji + “leon”=lav);  MICHAEL također dolazi iz hebrejskog jezika, gdje postoji složenica “Mi+ha+el” u značenju tko je Bog, Mihael je voditelj duša u raj;  MIRA je nastala od latinske riječi “mir”=zid, no može biti i inačica imena Miroslava, Marija, Mirjana; MIRJANA je inačica imena Marija, hebr..”Mirjam”=Marija;  MIROSLAV  mnogi povezuju uz ime Kamilo, fenički “quadmel” (“qadm”=glasnik + “El”=Bog, ali i grčki “kadmilos”= žrtveni sluga);  MLADEN  je izvedenica pridjeva “mlad” a u latinskom jeziku postoji ime “Iuvenis”= mlad; NADA dolazi od latinske riječi “spes”=nada, no može biti i inačica staroslavenskog imena Nadežda = nada, nadanje;  NEDA je izvedenica imena Nedjeljka , nastalog od latinskog imena Dominik (“dies Domicina”= dan gospodnji, nedjelja): NEVENKA predstavlja izvedenicu imena Neven prema biljci neven, no u latinskom jeziku postoji riječ “nevus, naevus” u značenju madež, znamenje dok talijanska riječi “neve” znači snijeg;  OTMAR dolazi  iz germanskih izvora, tamo je on onaj”koji sja po svome posjedu, imetku”; PETRUS je nastao  od grčke riječi “petra” u značenju stijena, kamen, hrid;  SERAFIN je ime dobio po hebrejskoj riječi “serafa”= gorući, plameni; SIMEON također dolazi iz hebrejskog jezika, tamo je on “uslišeni”;  SILVA je nastala od latinske riječi “silva=šuma, gora, a poneki je vezuju uz lat. riječ “silvie”= stanovnik šume;  SLAVKO ima u osnovi imenicu “slava, no po mnogima to je izvedenica imena: Vjenceslav, Držislav, Krunoslav, Zdeslav, Branislav,  Mislav ali i Ludwig (njem.=slavan); TEA predstavlja inačicu imena Teodora (Božji dar), Teofan (Bogoliki), Teodizije (Božji dar), Teofil (Božji prijatelj), Teodorik (vladar naroda), Teobald (hrabar u narodu), no neki ga tumače kao ime nastalo od grčke riječi “theos”=Bog, latin. riječi “thea”= čaj ili tal. riječi “Tea”=divlja ruža, ruža čajna; TOMO je nastao od aramejske riječi “toma” = blizanac, a mnogi tvrde da se u stvari radi o inačici imena Tomislav; ULA  je ime došlo izvana, možda kao inačica njem. imena  Ulrika = vlasnik nasljednog imanja, no možda i turskog imena Ulfeta = ljubav, prijateljstvo, slaganje; VELJKO je nastao od latinskog imena Longin (lat.”longus”=veliki, dug); VERA  predstavlja inačicu imena Veronika, Venera, a neki njezin nastanak povezuju s latin. riječi “veritas”=istina ali i grčkom “ferein”=nositi: VESNA svoj postanak zahvaljuje staro slavenskoj riječi “vesna”=proljeće; VILMA  predstavlja inačicu njem. imena Wilhelmina (wilio”=volja+”helm”=kaciga); VJEKOSLAV  je jedno od brojnih hrvatskih imena nastalih na način da se postojećem imenu dodao “slav”, no neki ga povezuju i uz latinsko ime Alojzije; ZVONIMIR je po jednom tumačenju tipično slavensko ime, a drugi tvrde da se radi o inačici grčkog imena Eulalije = blagorječivi (“eu”=dobro, razgovijetno, zvonko + “lailen”=govoriti) ili možda latinskog imena Clara (lat.”clarus”=jasan, čist, zvonak), a mađarska riječ “cinkuš” znači zvonce.

                                                                         Željko Malnar