| Kao zaštitni bedem protezao se od Tarsatice (Rijeke) išao je prema sv. Katarini, zatim se lučno protezao od Jelenja do izvora Rječine, najduži luk ide od izvora Rječine do Željeznih vrata, Prezida i dalje u Sloveniji. Bio je dio organizirane utvrđene obrambene linije "Clausurae Alpium Iuliarium - fortifikacijskog sustava koji je nastao krajem IV, stoljeća u strahu od barbarskih neprijateljskih četa i za zaštitu X. regije Italije čija se granica nalazila negdje na pola puta između Tarsatice (Rijeke) i Tergestea (Trsta). Ti su zaštitni zidovi zatvarali pristup neprijateljskoj vojsci s istoka prema Liburniji i preko Julijskih Alpa dalje na zapad prema metropoli Rimskog carstva. Tzv. Liburnijski limes obrambeni je sustav koji se sastoji od četiri nekontinuirana zida zatvarača. Poštujući prirodnu konfiguraciju zemljišta, zidovi se lučno savijaju po planinama i njihovim međuprostorima, zatvarajući moguće prolaze kroz prirodne propuste na zemljištu. O Liburnije protezao se duboko u zemlju Japoda a njegove ostatke nalazimo i u Sloveniji oko Vrhnice, Logateca, Lanišća, Rakitne te pred istočnom obalom Soče. No ostaci u okolini Prezida kazuju da je ovdje postojao obruč koji je započeo kod brijega Straža, zatim išao preko Vražjeg Vrteca i presjedao cestu te zaobišao Babno Polje i Prezid te se preko Hriba penjao prema Milanovom Vrhu.
Zahvaljujući dodatnim istraživanjima Bogdana Mlakar iz Prezida tijekom 1980. godine na koti 904 sjeverno od ceste Prezid - Babno Polje na zapadnoj padini zvanoj "Planina" tik pod vrhom završavaju tragovi limesa oko Prezida (Mlake-Dolci-Konfin) a on se zatim nastavlja iznad Gredica.Samo jedan metar južno od trigonometrijske točke 904. gdje se nalazi betonski kamen međaš iskopana je jama dubine 10 metara, a još dublje u njoj betonska je šahta. Tu je kraljevina Jugoslavija 1939./40. godinu namjeravala sagraditi masivni topovski bunker u sistemu utvrđenja tzv. Rupnikove pogranične linije jer nije bilo daleko do talijanske granice, Linija limesa identična je današnjoj granici parcele - sjenokoše sada većinom obrasle šumom katastarske čestice 1797, 2793 i 2794. K.o.Prezid. Dok je s južne strane kote 904. velika strmina i klisure, sa sjeveroistočne i sjeverne strane blaga je padina i upravo tu je naslagan zid po svojoj prilici u svrhu obrane vrha. S gornje strane zid je u presjeku skoro ravan, dok mu odronjeno kamenje s donje strane dopire i na 3-4 metra. Zid ide po dužini izohipsom, da bi se kod jugozapadnog skretanja počeo uspinjati, neznatno prelazeći granicu na slovensku stranu, a zatim se gubi u prirodnom stijenju, koje na strmini preuzima obrambenu ulogu. Sjeverna strana kote je u ravniciu načičkana svakojakim kamenjem, te malo pažljiviji promatrač zanesenjak stječe dojam da je tu nekoć postojalo neko minijaturno naselje ili bar sjajna promatračnica, jer se pogledom dopire do Zbitki, Križne gore i dalje. Sa strateškog aspekta zaista genijalno iskorišteno. Time je opovrgnuta ovdašnja laička tvrdnja, da je limes oko Prezida služio kao ograda unutar koje je bio zverinjak i feudalno lovište. Možda su se feudalci mudro poslužili tim zidom, ali ga kmetovi nisu gradili i slagali radi lova.
U svom istraživačkom pohodu pok. Bogdan Mlakar nasumce je izabrao relativno nešto uži dio ostataka zida i započeo s otkopavanjem. Bila mu je namjera da dopre do početka vertikalnog dijela zida, jer je pretpostavljao, da je on okomito zidan a kasnije ga je zub vremena razvaljivao. S krampom je odvaljivao prilične komade kamenja na kojima nije bilo tragova razbijanja ili klesanja, te je na duljini od 1,5 metara
okomito na smjer zida. zaista našao na nešto pravilnije slagano kamenje ali bez idealne okomice. Od dna iskopa, a to bi po njemu mogao biti temelj zida, pa do gornjeg brida, zid je bio visok 1,3 metra..U vrijeme Mlakarovih istraživanja, 1979. i 1980. godine, na zidu i kamenju nije bilo nikakvih tragova vapna ili žbuke, po zidu su rasle debele ljeske pa čak i velike smreke, te se njihovo korijenje ispreplelo i priklještilo kamenje u gornjim dijelovima zida
Željko Malnar |
