Od davnina uz mjesto Čabar povezuje se i stara lipa u centru naselja. Priča govori da je izgrađena već u doba obitelji Zrinskih koji se smatraju osnivačima Čabra. O njoj postoje brojni zapisi u knjigama. O staroj čabarskoj lipi Andrija Zbašnik, kroničar našeg vremena i zaljubljenik u prošlost ovog kraja, pjesnik i likovni stvaralac, te zajedno s Antunom Žagarom Repincem i Josipom Antonellom osnivač Zavičajne zbirke Čabar i aktivni sudionik stvaranja Donacije Vilima Svečnjaka te učitelj u Osnovnoj školi “Petar Zrinski” Čabar napisao je:
“ U predjelu jezgre Čabra, podno starog kamenog stepeništa, na malo povišenom mjestu, stajala je, otkad ljudi pamte, stara, visoka i razgranata lipa. I danas postoje mnoga nagađanja o njezinoj starosti, mada prevladava mišljenje o tome da je zasađena u vrijeme naseljavanja čabarske kotline i oblikovanja prvog naselja. Zaštitni kružni stepeničasti zid oko lipe štitio je korijenje, a u isto vrijeme koristio mještanima. Najvažniji događaji u Čabru, tijekom prošlih vremena, vezani su uz staru lipu. Na tom su mjestu održavani masovni skupovi vjerskog i svjetovnog karaktera, izvođeni kulturno umjetnički programi, priređivani razni skečevi i šale, vođeni razgovori, sklapani mnogi poslovni ugovori i tome slično. Pod lipom su se zbivali i događaji drugačijih sadržaja. Tako primjerice legenda govori da je u vrijeme grofa Paravića tu stajao stup sramote za sve one koji su se ogriješili o tadašnje zakone. Uz lipu su mještani podigli spomenik u čast tisuć godišnjice hrvatskog kraljevstva. Obelisk s krunom i brončanom reljefnom pločom na prednjem dijelu, krasila je fontana u obliku ponosite figure lava. Tridesetih godina XX. stoljeća lipa nije mogla odoljeti vremenu, njezine debele klonule grane predstavljale su opasnost za obližnje kuće i prolaznike. Donesena je sudbonosna odluka, lipa je srušena na opću žalost mještana. Pust je Čabar bio bez lipe. Dva visoka jablana s druge strane trga nisu mogli popuniti prazninu u mjestu, ni u ljudskim srcima. Čak ni novo podignuta fontana nije mogla razbiti tešku monotoniju. Na sjednici Narodno oslobodilačkog odbora za mjesto Čabar, održanoj odmah nakon kapitulacije Italije, na prijedlog Jurja Križa, zaključeno je da se u Čabru ponovno zasadi lipa. Lipu su u blizini Čabra iskopali Juraj Križ i Vjenceslav Loknar i zasadili je dana 12. rujna 1943. godine. I tako Čabar ponovno ima svoju lipu koja ujedno predstavlja svojevrstan spomenik prošlih, sadašnjih i budućih vremena”.
Svoja sjećanja o čabarskoj lipi govorio mi je Bogdan Turk umirovljenik iz Čabra. Po njegovim riječima lipa na Trgu kralja Tomislava posađena je kao simbol sjećanja na oslobođenje ovog kraja od talijanskog okupatora. Posađena je dana 15. rujna 1943. godine dakle sedam dana nakon kapitulacije Italije. U odboru koji je osnovan i vodio akciju sađenja lipe bili su članovi Komande mjesta: Rigler, Žagar Franjo Cicman, Franjo Repinc zvani “Frenkić iz bara”, Rakić. Lipu su osobno posadili Križ Juraj i Repinc Franjo, a ispod korijenja stavili su staklenu bocu u kojoj se nalazio papi s osnovnim podacima kada je i koje godine te uz koju prigodu, posađena lipa. Lipu je iz svog vrta donio Križ Juraj a u vrijeme njezine sadnje bila je visoka  2,60 metara i debljine oko 10 centimetara. ČInu sadnje prisustvovali su brojni mještani a sam trenutak sadnje svojim foto aparatom ovjekovječio je Turk Ljubo. U prvim danima nakon sadnje o lipi i njezinu zalijevanju brinuo se Kruno Antončić. Njegovo izlaganje dopunio je dr. Mladen Križ spomenuvši da je prijašnja lipa, srušena 1937. godine zbog starosti, bila u ono vrijeme stara preko 300 godina. UZ lipu je 1925. godine postavljen betonski lav kojem je iz usta tekla voda. Svečanosti sadnje nove lipe 1943. godine bio je prisutan i čabarski svećenik Kraljić rodom sa otoka Krka.
O samim događanjima u vrijeme rušenja stare, tri stoljeća stare čabarske lipe, postoji napisana pjesma, koju mi je ustupio Josip Antonello. Autor je na žalost nepoznat, postoje tek samo inicijali K.A (možda Kruno Antončić???), a zbog njezine zanimljivosti ovdje je njezin prijepis:

Č A B A R S K A   L I P A

         Kao simbol slavenstvu                                Držali se tu zborovi
Cvjetala je lipa mlada                                  Pravile se tu parade
Svjedočila i u ropstvu                                  A za vrijeme Paravića
Da u Čabru Slaven vlada.                            Stajale su pod njom klade.

         Prkosila oštroj buri                                      Djelila se pod njom pravda
Izdržala ljute zime                                       I ustaše tu se kunu
Za volju napretka Čabra                              Porodila tu se misao
Sirota mora da gine.                                    Za onu Čabarsku bunu.

         Zadrhtalo srce mnogo                                  Doživila otkrivanje
U očima suza blista                                     Spomenika Tomislavu
Neće više usred Čabra                                 Svojom sjenom hladila
Drevna lipa da nam lista.                             Vodu što teće na lavu.

         Oronula naša lipa                                         Bat već tuće po njoj
Posušile joj se grane                                    Pila ječi nemilice
I u strahu mnogi bili                                    Srce joj je već prepuklo
da im na kuću ne pane.                                Ste žalobne koračnice.

         Čudo nije jer se rodi                                    Na smrt su je osudili
Još u ono doba slavno                                 Jer za život vele nije
Po Čabru dok Zrinski hodo                         I odmah ju porušili
A to bilo vrlo davno.                                   Pa Milkinu peć sa grije.

         Stoljećima slušala je                                   Jedan dio dopao je
Pjesmu. no i kletve naše                             I u ruke umjetniku
Glazbu, plač i hvalospjeve                         Da uresi koju crkvu
A često pak zveket čaša.                            U svetačkom kakvom liku.

         Vidjela je  mnogu tugu                              Preradović lijepo pjeva
I gledala mnogu sreću                               A tako i jest
Sada sprovod, sada svadba,                       Stalna na tom svijetu
Prema crkvi kako kreću.                            Samo mijena jest.

         O staroj čabarskoj lipi iz svoje bogate dokumentacije, Antun Žagar Repinc, ispričao nam je neke zanimljivosti vezano uz mačkare u Čabru. Za pustnu nedjelju Čabranci kao dobri vjernici prvo su odlazili u crkvu na svetu misu. Nakon toga okupili bi se oko lipe podno crkve gdje je jedan od mještana obučen u frak i cilindar prisutne obavijestio o narednim zbivanjima. Zadnji koji je obavljao taj posao bio je Drago Turk iz malna.   U ono vrijeme nije bilo organiziranih pusnih parada. Narod se u dane mačkara okupio kod nekadašnje Grajske stale (stara Veterinarska stanica, danas parkiralište kod dvorca Zrinskih) a od tuda se odlazilo do stare lipe gdje je bio centar zbivanja a tu se čitao i vrabac.  Bilo je brojnih kritičkih osvrta vezano uz svakodnevna zbivanja i pojedine osobe.
Spominjanje stare lipe u Čabru našao sam i u starijim izdanjima knjiga pojedinih putopisaca koji su obilazili čabarski kraj. Tako Emilij Laszowsky u svojoj knjizi “Gorski kotar i Vinodol” izdanoj u Zagrebu 1923. godine na stranici 44. piše:” Nestalo je starog Čabra, nestalo je nekadašnjih radionica i tvorničkih zgrada stare željezne industrije Zrinskih. Još tu stoji na trgu stara lipa, koja zacijelo potječe iz doba Zrinskih”, dok je M. Koritnik u zapisu pod naslovom “Hrvatska Švica” objavljenom u listu “Svijet” 1927. godine posvetio staroj lipi tek jednu rečenicu “Starodrevna lipa širi svoju krošnju visoko iznad kuća”.
Na spomen stare lipe naišao sam i u djelu Dragutina Hirca, našeg poznatog putopisca “Gorski kotar” objavljenom u Zagrebu 1898. godine, gdje je na 124. stranici zapisano:” Usred trga uzdiže se ogromna lipa, koja je mjerila g. 1882. u objamu 4 metra i 25 centimetra i najomašnija je u Gorskom kotaru.”. U knjizi Josipa Žurge “Svjedoci vremena grada Čabra - Čabranski kraj na razglednicama od 1895.-1945.g. stara čabarska lipa pojavljuje se na nekoliko razglednica. Primjerice na petoj po redu  razglednici uz stari drveni most preko Paklenskog jarka u pozadini se vidi čuvena lipa iz doba Zrinskih. Zatiom je lipa i njezina monumentalnost vidljiva kod razglednice broj 20 (Otkrivanje spomenika kralju Tomislavu), 22 (U pozadini spomenika kralju Tomislavu višestoljetna lipa iz doba Zrinskih), te 23 (Povijesni skup na trgu kralja Tomislava 17.07.1928.g.), dok istu ne nalazimo više na razglednici broj 37 (Trg kralja Tomislava, u pozadini crkva sv,. Antuna Padovanskog) što potvrđuje da je lipa porušena  tridesetih godina XX. stoljeća. Sigurno je da ima još knjiga u kojima se spominje stara čabarska lipa, no već ovo što smo do sada naveli mislim da je dovoljno.

Željko Malnar