ČABAR - U ovo vrijeme, kada su u tijeku brojne manifestacije pod zajedničkim nazivom “Ljeto na Lujzijani” vrijedno je zaviriti u stare dokumente koji pobliže razmatraju problematiku gradnje cesta u Gorskom kotaru prije 150 godina. U posjedu se preslike dijela “Spisa saborskih Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije” svezak III” iz 1862. godine, u kojima se na stranicama 280 i 2811. pod broje 404. navodi prijedlog carskog i kraljevskog mjernika Škendera Berdarića glede karolinske i lujzinske ceste. Zbog zanimljivosti cijeli prijedlog navodim u originalu.
“ Buduć da visokomu saboru trojedne kraljevine pripada odlučiti, ima li se lujzinska cesta odkupiti, ili pako karolinska od Karlovca do Rieke popraviti; to si uzimlje podpisani čast i slobodu da svoje osobno sukromno mnenje izraziti o tom predmetu.
Premda bi koreniti popravak karolinske ceste od Karlovca do Rieke silno djelovao na javni promet, osobito na svakidanji život blizu nje živućeg puka, jer je izvoz svake vrsti drvah iz obližnjih velikih erarijalnih i privatnih šumah glavnom polugom njegova živeža i obstanka, dočim lujzinska cesta sbog pretjerane cestarine, koju poznato privatno društvo bere, većma ruši i prieči neg’ podupira i diže javni promet medju Karlovcem i Riekom - to ipak ovo paliativno sredstvo, popravak naime karolinske ceste, nemože obćemu dobru pružiti dovoljne podpore i pomoći.
A zašto ne?
I kod lujzinske ceste sve do Kupe živi naš narod, koj isto tako imade pravo zahtievati polakšicah, - koj isto tako, kao i onaj kraj karolinske ceste porez platja, - koj isto tako oči svoje upira u prostrane šume i visoke planine, ondje mu bo jedino vrielo života i dohotka, koje ga k moru goni, pak toj česti našega naroda karolinska cesta          ništa neprudi, već mora silnu cestarinu plaćati na lujzinskoj cesti.
Bivša oblast riečke županije započne jurve na lujzinskoj cesti put graditi od Mrzle vodice na Crnilug tom namjerom, da se i dalje, to jest od Crnogluga preko Gerova, Trstja, blizu Čabra na Prezid i tja do kranjske medje izvede i usavrši.
Nu ta cesta na Crnilug je samo na polo gotova, jer se po njoj sada samo do Crnogluga i to težkom mukom može doprieti, s toga mora siromašni neblizo lujzinske ceste uz Kupu živući puk ili prieko Snjiežnika ili pako na Brod udarati, te tako svakako na lujzinsku cestu izaći, gdje se velika cestarina plaća. U kakkovu je pako hrdjavu stanju put od Gerova preko Platka i Sniežnikaa, onaj samo može prosuditi i dokučiti koj se je barma jedn put onuda vozio, toga lje nikada više nećeš tude zagledati, jer je svakomu stalo do svojih noguh, plućah i kostih, a zimi je taj put tako bogat sniegom i sniežnimi zapuhi, da više mjesecih prestane svako obćenje i pješke i na kolih.
Veliko zlo nadalje nastaje za čabranski kotar, kada Kupa naraste; jer blizo Gašparca, kud se inače prelazi, neima mosta, te tako bez očevidne pogibelji nije se moći s kranjske strane na naše prevažati; u takovu slučaju prisiljeni su Čabranci preko Prezida na Rakek, da  kako stranom po željeznici putovati na Rieku, ili preko Kočevja na Brod, da si iz Rieke ili Karlovca pribave, što im treba.
Ako se dakle pravedan obzir uzme ne samo na onaj puk, što živi uzduž karolinske ceste već takodjer i na onaj još siromašniji, koj biva od lujzinske ceste sve do Kupe, i na onaj koji u Vinodolu živi, neobhodno je potreb no; 1) da se lujzinska cesta neodvlačno odkupi; 2) da se započeta gradnja od Mrzlevodice sve do kranjske međe blizu Prezida što prije točno dogotovi; 3) da se preko Kupe pri Gašparcu novi most sagradi, k čemu su Kranjci pripravni polovicu troškovah preuzeti; 4) da se od Brona na Čabar vodeći put, od Broda do Gašparcih  i od Zamosta samo do Plešce popravi, i na miesto onog od Plešca na Čabar vodećeg puta novi put od Plešce do Gerova otvori; 5) da se novi put od Fužine do Jelenja preko lepeničke doline načini: 6) da se novi put od Meje na bakarsko-lujzinskoj cesti do Križišća otvori (ovima dvima putima biti će gorski kotar sa Kraljevicom u mnogo lagljem i priličnijem savezuu, nego preko ogromna brda “Peć” nazvana, jerbo je već od Križišća na Kraljevicu sagrađena nova cesta) i vinodolska od Križišća preko Grižanah i Bribira na Novi vodeća cesta sasvim dobro popravi, i 7) samo medju Ravnomgorom i Mrkopljem trebalo bi karolinsku cestu sasvim popraviti i urediti, buduć da iz Vrbovskog, Ravnegore i Mrkoplja vrlo dobri putevi vode k lujzinskoj cesti, samo od Fužine neima saveza š njome.
Ako se ovaj predlog poprime i izvede, sigurno će biti čitav narod riečke županije, isto tako svaki trgovac od Karlovca do Rieke, Bakra i Kraljevice sasvim zadovoljan, a to se osim odkupa lujzinske ceste sa razmjerno malimi troškovi (najviše sa 350 tisuć forintih) može postignuti, a da je tomu sbilja tako, to će uvidjeti i priznati svatko, komu nije drugo pred očima, ar  obće dobro i blagostanje domovine i naroda svoga.
Na Rieci dne 26. kolovoza 1861. Alex. Berdarić. s.r.c.kr. mjernik i kr. slob. grada Zagreba gradjanin”.
Navedeni zapis vrijedan je zbog određenih podataka vezanih uz gradnju prometnice od Mrzle Vodice do Crnog Luga i dalje preko Gerova-Tršća do Prezida. Iskazuje i određene poteškoće s kojima se stanovništvo Gorskog kotara suočavalo (visoke takse na Lujzijani, nepostojanje mosta u Gašparcima, zimski uvjeti prometovanja i slično. Zanimljivo je i spominjanje puta koji od Gerova preko Platka i Snježnika vodi prema Rijeci, kojim se u ono vrijeme prolazilo za razliku od današnjeg preko Vršićeka, Crnog Luga i Mrzle vodice do Gornjeg Jelenja i dalje za Rijeku. U zapisu se spominje i prijedlog da se iz Plešci prema Gerovu  izgradi nova cesta, a to se odnosi na ovu današnju Plešce-Zamost-Mali Lug-Gerovo.

                                                                               Željko Malnar