CRKVICA SVETE ANE U MALOM LUGU

MALI LUG, 18. srpnja 2006. godine – Iz raspoloživih podataka i brojnih objavljenih napisa, razvidno je da je crkvica Svete Ane u Malom Lugu jedan od najstarijih spomenika povijesti i kulture na čabarskom području. Smještajem, načinom izgradnje i osmerokutnim tlocrtom to je jedina crkvica takvog tipa u Gorskom kotaru. Njezinu prošlost, kao i ruševine obližnjeg samostana koji se često spominje u nekim zapisima, potrebno je dublje istraživati. Zapaljena je 1942. godine od strane talijanske II. Armate. Nalazi se u sklopu župe Svetog Hermagora i Fortunata Gerovo i objekt je spomeničke vrijednosti. Vjernici naselja Mali Lug, Smrečje i Vode, desetljećima i stoljećima bili su vezani uz svoju crkvicu, a zahvaljujući angažiranju općinskih a kasnije gradskih vlasti u Čabru te poduzetnika Marijana Malnara, početkom devedesetih godina XX. stoljeća izrađena je potrebna dokumentacija i osigurana određena sredstva za njezinu obnovu, koju je vodila Matica Hrvatska Ogranak u Čabru.

Potrebno je spomenuti, a prije samog obrađivanja povijesti crkvice Svete Ane u Malom Lugu, da je poneki od živućih mještana ovdašnjih naselja znao često puta govoriti o ostacima samostana «negdje pod Svetom Gorom», a u predjelu zvanom «Ograja» bez ikakvog drugog crkvenog pridjeva. Kako u svojim «Pabircima o Malom Lugu i crkvici sv. Ane» objavljenim 1986. godine spominje Marijan Kovač, «od časnih je neka Mica Pintarska, koja je bila mižnarca» preuzela tu «Ograju» snagom crkvene službe i održavala je.». U to vrijeme, dakle 1986. godine, prolazeći

Kraj navodnog samostana, Kovač je snimio vidljive tragove prilično velike građevine, onako malo po strani.

Priča se da se okolo crkvice sv. Ane nalazilo groblje, a pri dubljem oranju okolnog zemljišta, bili su vidljivi tragove njegova postojanja. Groblje je desetljećima napušteno, pokojnici se sada pokapaju na mjesnog groblju u Gerovu, a zanimljivo je da se obližnji stambeni objekt dijelom nalazi na terenu nekadašnjeg groblja. Stara je crkvica imala krov koji je nosilo 6 stupova a čitava se crkva doimala kao da je na jednom stupu koji je ili nasut ili je takvog prirodnog podrijekla da tvori zgodnu povišicu za Božji žrtvenik ili brdo Karmel proroka Ilije. Uz glavni oltar sv. Ane u crkvici kao pokrajnji s lijeve strane bio je oltar sv. Ilije a s desne strane sv. Antuna. U požaru je ovaj kip sv. Antuna pocrnio, pougljenio, ali nije izgorio i prenesen je u župnu crkvu sv. Hermagora i Fortunata u Gerovu. Sve dok crkvica nije spaljena, mise su se održavale redovito svake nedjelje za ovdašnje žitelje kojima je bilo daleko do Gerova, a svakako najsvečanije bilo je za blagdan sv. Ane 26. srpnja kada su se organizirale pučke svečanosti a znalo se u slučaju lijepog vremena okupiti i po pet stotina osoba.

Tijekom 1979. godine pa sve do 1988. godine, Ante i Filipina Kvaternik iz Zqgreba a rodom iz ovog kraja pokušali su pokrenuti akciju sanacije izgorjele crkvice. Uz pomoć ing. Mladena Fučića izrađena je odgovarajuća projektna dokumentacija, pisane su brojne zamolbe, bilo je usmenih kontakata sve s namjerom da se inicira obnova ovog vrijednog sakralnog i spomeničkog objekta. Pisali su na brojne svjetovne i crkvene adrese, kontaktirali su medije, ali na žalost, zbog nerazumijevanja okoline i vlasti, sve je to bilo bezuspješno. Njihov trud nije valoriziran i danas kada je crkvica obnovljena i u funkciji, vrijedno je prisjetiti se njih ali i svih drugih znanih i neznanih osoba, koje su desetljećima pokušavale ovaj Božji hram obnoviti i privesti svrsi.

Listajući knjigu «Gorski kotar» Dragutina Hirca u njoj nisam pronašao ništa zabilježeno o ovoj crkvici iako se na stranici 145, nalazi crtež koji bi je trebao predstavljati onakvom kakva je nekada bila. Ni u drugim starijim izdanjima primjerice Strohalovoj «Uz Lujzinsku cestu» ili Laszowskovom «Gorskom kotaru i Vinodolu»» ne nalazimo vrijednije zapise o ovom sakralnom objektu spomeničkog značaja. U «Bakarskim zvonima» broj 5. izdanim uoči Božića 1967. godine našao sam, u materijalu «PO Čabarskom dekanatu» vezano uz šetnju po najmlađem dijelu Hrvatske, zapisano slijedeće:» Malo dalje od Gerova u Malom Lugu stoje ruševine kapele svete Ane. Građevni stil kapele, koliko se razabire na ruševini, razlikuje se od stila drugih crkvenih građevina u Čabarskom dekanatu i ukazuje na priličnu starost ove kapele. Postoji predaja da je tu nekada bio benediktinski samostan». U istom broju «Bakarskih zvona» nekoliko stranica dalje, nalazimo napis dr. J. M. pod naslovom «Crkvica sv. Ane u Malom Lugu traži obnovu», koji je zbog njegove zanimljivosti vrijedno navesti kao znak prisjećanja na nekadašnja vremena. U njemu piše:

» U lijepom predjelu Gorskog kotara po prostranoj ravni okruženoj brdima i šumom, podno brda Svete Gore, poznatoj po Mojci Božjoj Svetogorskoj, nalaze se sela Mali Lug, Smrečje i Vode. Za prošlog rata sva su ta sela spaljena od okupatora, a pučanstvo odvedeno u Kampor na Rabu, gdje su u logoru mnogi umrli. U Malom Lugu, na brežuljku usred sela, nešto izvan ceste, dižu se ostaci crkvice svete Ane. Dok su marljivi seljani, ubrzo nakon rata, ponovno podigli svoje kuće, sada ljepše i higijenskije, pa su i pokrivene crijepom umjesto prijašnjom jelovom šindrom, dotle se spaljene crkvice nitko nije sjetio. Za čudo, vatra nije 1942. godine zahvatila niti oltar sv. Antuna u crkvi niti svečev kip, koji se sada čuva u župnoj crkvi u Gerovu. Kada su nakon I. svjetskog rata zvona skinuta da budu prelivena u topove, vrijedni seljaci su poslije rata bili prodali dobar dio svojih jelovih stabala iz šume seoske zajednice i kupili nova zvona. Zvona su kod paleža 1942. godine ostala netaknuta ali su kasnije bez traga nestala. Kako je nekoć bilo ugodno slušati zvonki glas tih zvona, koji se razlijegao ravnicom do susjednih sela jutrom, oko podne i navečer, znak da se djeca moraju neizostavno naći u svom domu jer su ih inače čekale šibe, a možda bi koje za kaznu ostalo i bez večere. Čula su se zvona i do sela Smrečje i Vode. Dobro se sjećam stare zvonarice, davno pokojne strine Franke Jurakove, koja je naročito pazila i redila crkvu i nefaljeno u određeno vrijeme potezala užeta zvonova. Ako su tamni oblaci najavljivali nevrijeme, običavala je zvoniti dugo, kako bi oblake rastjerala. Predaje kaže da je crkvica svete Ane uz crkvu Majke Božje Svetogorske bila jedna od najstarijih u tom kraju, a na prostranim dijelovima brežuljka pred crkvom da se svojevremeno nalazilo i groblje. Kako se iz ostataka crkvice vidi, dala bi se ona obnoviti, a budući predstavlja povijesnu vrijednost bilo bi doista potrebno da se nađu sredstva za njezinu obnovu, a razgovor s mještanima pokazao je njihovu spremnost da pomognu posebice radnom snagom».

Ova optimistička očekivanja autora, ali i brojnih drugih zainteresiranih za obnovu crkvice, konačno su se obistinila.. Crkva je obnovljena, zvona su nakon pedesetak godina ponovno zazvonila, a inače, od davnine zavjetna crkvica svete Ane, zaštitnice majki, dojilja i porodilja, 26. srpnja 1999. godine svečano je blagoslovljena od strane danas pok. Riječkog nadbiskupa dr. Antuna Tamaruta.

Željko Malnar