PALEOLITSKA SLIKA MAMUTA U REZUGARSKOJ JAMI

RAZLOGE, 23. travnja 2008. godine – Sve češće javljaju mi se posjetitelji naše Internet stranice i šalju mi ili donose stare fotografije i zanimljive dopise u želji da se isti obrade i nađu svoje mjesto ili u «Zanimljivostima» ili «Tragom starih fotografija». Tako sam nedavno dobio od strane Bojana Pajnića predsjednika Društva Krajčke košenice iz Zakrajca Turkovskog zanimljiv materijal vezan uz tajanstvenu staru špilju negdje u okolici Razloga, o kojoj se kroz povijest mnogo priča ali se malo zna. Budući da se radi o vrijednom materijalu autor koje si je dao dosta truda, ovdje navodim isti uz napomenu da mi je Bojan dostavio i preslik materijala koji je Mitja Brodar objavio u Arheološkom vestniku 29 (1978) o kojem će biti više riječi jednom drugom prilikom.

   Paleolitska slika mamuta u Rezugarskoj jami?

      Mamut je sisavac iz ledenog doba, koji je živio prije 20.000 godina. Imao je dug nos i dvije nagore zakrivljene kljove. Pred hladnoćom  ga je štitio debeo sloj masnoće i gusta crveno-smeđa dlaka. Bio je biljojed. Razlog njegovog izumiranja povezuju sa klimatskim promjenama i rasprostranjenog lova  od strane lovaca u kameno doba. "U jami sam vidio u kamen uklesane crveno-smeđe isprekidane crte, koje predstavljaju veliku životinju sa kljovama, nalik mamutu"… napisao je Julij Šimeček 1937 godine

Priče o tajanstvenoj jami
                                          
             Područje gornjeg toka rijeke Kupe obiluje brojnim spiljama i jamama (Hrvatska je treća zemlja na svijetu po broju spilja i jama, a sam Gorski kotar ima preko 700 speleoloških objekata), koje su na strmim obalama rijeke Kupe, u dalekoj prošlosti čovjeku pružale sklonište pred nevremenom, zimom ili vrućinom, kao i zaklon pred zvijerima i osvajačima. Jedna od takvih jama, koja još nije otkrivena i istražena, je na samom vrelu Kupe, na kojem se ispod strmih litica nalazi jezero, dužine oko 200 m i širine oko 30 m, na nadmorskoj visini 313 m, iz kojeg se voda prelijeva u riječno korito. Podzemni dotok u jezero je tako jak, da možemo Kupu već na njenom samom početku nazivati rijekom. Najstariji stanovnici tog kraja, znali su pripovijedati o toj jami, da su od svojih predaka čuli priče o prekrasnoj jami, koja ima poslikane stijene sa slikama mamuta i drugih životinja, te da su u njoj ostaci ognjišta, ali nitko nije točno znao, gdje se tajanstvena jama nalazi. U pričama se koriste dva imena, prvi (Rezugarska jama), proizlazi od imena obližnjeg sela Razloge, koje se u domaćem dijalektu nazivaju Rezuge, drugi (Hajdučka pećina) bi se mogao upotrebljavati još iz doba, kad su stari trgovački putovi bili napadani od hajdučkih družina i jama bi mogla biti sklonište hajduka. Jedan od zadnjih starih karavanskih putova Hrvatsko – Turke, mogao bi biti zanimljiv i za arheologe.

Istraživali su mnogi

O jami se dugo nije ništa znalo, sve dok jamu nije otkrio rudarski inženjer Julij Šimeček, koji navodi, da je 1889 godine, na samom izvoru Kupe naišao na jamu sa slikom mamuta. O tome je pedesetak godina kasnije napisao dva rukopisa na njemačkom jeziku. U tim dokumentima Šimeček piše, da se spilja nalazi na južnom rubu jezera, 3 - 4 m iznad ruba samog jezera, da je ulaz u spilju veoma uzak i teško pristupačan, širine 50 cm i visine 70 cm, da je dostup po obali zbog strmih litica koje okružuju jezero moguć samo za vrijeme suše i da je u jami vidio u kamen uklesane crveno-smeđe isprekidane crte, koje predstavljaju veliku životinju sa kljovama, nalik mamutu. Šimeček je priču o Rezugarskoj jami ispričao priznatom slovenskom arheologu i paleontologu, prof. dr. Srečku Brodaru, susrevši se s njim kod istraživanja Ajdovske jame kod Krškog, 1937 godine. Tako je prva ekipa slovenskih istraživača, koju su sačinjavali: Srečko Brodar, Alfred Šerko, Drago Mušič, Oto Auman i drugi, u više navrata 1938 godine, istraživala ulaz u jamu i izradila nacrt, na kojem je na južnom rubu jezera ucrtana točna lokacija jame. Na nacrtu se vidi, da je izvor Kupe sastavljen iz dva lonca, od kojih je po tadašnjim podacima, širi lonac dubok 57 m, a uži lonac 75 m (1980-ih godina u vrelu su nekoliko puta ronili speleolozi članovi  Društva za istraživanje i snimanje krških fenomena (DISKF) iz Zagreba, te dosegli dubinu od 82 metra, ali ne i dno). Kako je poslije Drugog. svjetskog rata, istraživanje zamrlo, o svojim je istraživanjima Srečko Brodar obavijestio hrvatskog istraživača Mirka Maleza, ali nije poznato, da bi on nastavio sa istraživanjima. U potragu za tajanstvenom jamom iz paleolitika, došla je 14. travnja 1976 godine ekipa slovenskih arheologa koju su sačinjavali dr. Mitja Brodar, dr. Ivan Turk, dr. Janez Dirjec i slovenski speleolozi. Po podacima Mitje Brodara, koji je 1978 godine istraživanje zapisao u posebnom članku, speleolozi su prodrli 10 m duboko u jamu, za daljnje prodiranje, bilo bi potrebno otkopavanje gornjih slojeva sedimenata, a unutrašnjost jame, je vjerojatno ispunjena vodom. Poznato je, da su Rezugarsku jamu pokušavali istraživati i mnogi drugi, kao npr. slovenski speleolozi iz Kočevja, te arheolog, alpinist, speleolog i ronilac Andrej Gaspar, o čijim rezultatima nema zapisa. O tajanstvenoj Rezugarskoj jami pisali su u svojim knjigama i člancima: Slavko Malnar, Jože Ožura, Anton Ožbolt   

Epohalno otkriće

Na širem prostoru srednje Evrope, ne postoje takve jame, zato bi otkriće poslikane jame iz paleolitske dobe, koja govori o razdoblju starom 30.000 godina, u kojem je živio ledenodobni čovjek, bilo epohalno i od velikog značenja. Zbog toga pozivam sve pristojne ustanove, prije svega upravu NP Risnjak, na čijem prostoru se Rezugarska jama nalazi, da se nastavi sa istraživanjima, koja su započela razna speleološka društva u Hrvatskoj. Pri tom je potrebno i nadalje očuvati čistu prirodu gornjeg toka rijeke Kupe. Zahvalnost za potporu višegodišnjem teoretskom istraživanju dugujem članovima Društva Krajčke košenice (http://users.volja.net/zakrajc), kao i prijateljima i poznanicima: Marku Smoleu, Damiru Ožuri, Petru Kodermacu, Arnetu Hodaliču.
Kada bi bilo više ovakvih entuzijasta poput Bojana Pajnića, koji svoje korijenje vuče iz Razloga, sigurno je da bi se na našoj stranici našlo još više zanimljivih materijala, posebice iz drugih sredina Gorskog kotara. Ima određenih naznaka da bi se ove godine moglo pojaviti nekoliko zavičajnih izdanja, a sve to ovisi o iskazanoj volji zanesenjaka ali i sredstvima sponzora i donatora. Još jednom hvala gospodinu Bojanu na njegovom trudu uz napomenu da ovakve slične materijale očekujem i u narednim mjesecima.

                                                                  Željko Malnar