POVIJEST MOTORIZACIJE ČABARSKOG KRAJA

         ČABAR  - Prvi vlasnici čabarskog kraja, knezovi Krčki  - Frankopani, a kasnije Zrinski, kako bi mogli što bolje iskorištavati posjede, počeli su ih prvo međusobno povezivati lokalnim putovima podesnim za jahaću i tovarnu stoku, a kasnije  i za prolazak zaprežnih vozila. Razvijanje prometa i trgovine utjecalo je na gradnju putova prema većim sredinama, kako bi se omogućio kvalitetniji razvoj dotičnog kraja. Zabilježeno je da su tijekom XV. i XVI. stoljeća Frankopani gradili cestu Mrzla Vodica- Crni Lug - Gerovo, dok su Zrinski od prve polovine XVI. do druge polovine XVII. stoljeća izgradili cestu Prezid-Čabar-Mali Lug-Gerovo i dalje preko Šegina, Platka, Snježnika i Grobnika u Vinodol i Primorje. Nešto kasnije izgrađen je i drugi karavanski put, uz Čabranku pa dolinom Kupe, koji je vodio preko Broda na Kupi do Brod Moravica. Izgrađeni putovi bili su uski, strmi i s mnogo zavoja, slabo utvrđenog kolnika, građeni skromnim tehničkim i novčanim sredstvima na teško prolaznom zemljištu. Prema ostacima istih može se zaključiti da se njima uz karavanski promet vjerojatno vršio i promet taljigama .
Početkom XVIII. stoljeća uvidjelo se da se postojeći putovi djelomično ne mogu osposobiti za brži i sigurniji promet, te je trebalo pristupiti gradnji novih i boljih prometnica. Pojedine postojeće dionice lokalnog značaja rekonstruiraju se i održavaju prvenstveno za lokalni promet, no mnoge od njih se napuštaju. Ponegdje u šumama danas su vidljivi tragovi tih putova, a često puta zadržani su i njihovi nazivi, primjerice Frankopanski put u blizini Lividrage. U drugoj polovici XIX. stoljeća zapisano je da se gradila cesta za kolski promet od Mrzle Vodice preko Crnog Luga, Gerova, Tršća i Parga do Prezida, koja je dovršena 90-tih godina XIX. stoljeća, te od Zamosta dolinom Čabranke za Čabar i Parg, izgrađena 1897. godine. Između dva svjetska rata gradi se cesta Zamost - Mali Lug (1921.-1923.g.), a od 1934.-1937.g. djelomično se rekonstruira cesta Gerovo-Prezid da dionici od Malog Luga do Tršća. Po tim novosagrađenim cestama kretala su se zaprežna vozila i kočije.. Veleposjednik Ghyczy je prije II. svjetskog rata u Lividragi koristio traktor gusjeničar, no intenzivnije uvođenje mehanizacije vuče stabala datira poslije rata. Zapisano je da je Poljoprivredna zadruga u Čabru već prije 1954. godine imala u svom sastavu autoprijevoz

            Pojava prvih  automobila u čabarskom kraju vezana je uz imućnije osobe, veleposjednike, liječnike, apotekare, odvjetnike, trgovce i ugostitelje. Kao što je vidljivo sa starih fotografija i razglednica, čabarski veleposjednik Ghyczy imao  je automobil, a to potvrđuju i usmene izjave svjedoka, od kojih su neki bili i vozači kod njega. Koristio ga je za česta putovanja, njime je odlazio on ili obitelj do obližnjeg Gici vrha (danas Farjev laz) kod Tršća, a nerijetko je dolazio i na pilanu u Lividragi. Za otpremu trupaca i građe iz pilane prema Grobniku i Bakru   koristio se poput ostalih pilanara, kamionima. Na staroj razglednici Plešci iz 1904. godine vidljiv je s lijeve strane, nasuprot kućama obitelji Čop i Muhvić, stari automobil, ali izgleda da se radi o vozilu njihovih rođaka iz Kočevja. 1939. godine slikana su tri automobila ispred Pajnićeve gostionice u Čabru. Prema sjećanjima starijih osoba prvi vlasnik automobila u Čabru bio je vlastelinski građanin, vlasnik Đačkog doma i vatrogasnog doma koji je kasnije srušen.  Tadašnji automobil imao je  kotače poput današnjih mopeda. Dijelovi tog automobila pronađeni su u potkrovlju starog vatrogasnog doma tijekom njegovog rušenja. Auto u Čabru imao je i Blaž Pajnić trgovac i gostioničar. Bio je to “Ford” novijeg tipa s šest sjedišta. Jedne večeri 1936. godine on je u svom automobilu vozio svoju suprugu Ljubicu, starog Franju Urha i njegovu suprugu Franjicu iz Čabra prema izvoru Čabranke. Kod male kapelice  prevrnuli su se u Čabranku. Kako je auto bio čvrste konstrukcije nije bilo većih oštećenja, niti je bilo tko od putnika bio ozlijeđen. Taj događaj se onda na zabavi kroz “vrabac” otpjevao uz pratnju gitare: “Jedne noći bila tmica, auto postao podmornica. Poznato je to već svima da auto Pajnić ima”. Osobni automobil je prije II. svjetskog rata imao i dr. Josip Muhvić iz Malog Luga. Bio je to onda popularni “Topolino” a koristio ga je za obilazak bolesnih građana na području Čabra i okolice.
Početkom  šezdesetih godina XX: stoljeća počinju se spominjati vlasnici osobnih automobila Antun Kovač Basin iz Parga te Vladimir Šercer iz Čabra. Kasnije je  Marijan Filipović kupio osobni automobil “Fiat” koji je u to doba bio drugi u privatnom vlasništvu a četvrti ukupno u Gerovu.(imali su ih još šumar, doktor i Frančišković)..Josip Klepac iz Čabra kupio je 1963. godine kombibus IMV Novo Mesto, prototip s DKV mašinom. Josip Malnar iz Čabra  kupio je 1968. godine rabljeni Volkswagen, u  Plešcima ima Ivan Ožbolt stari “Mercedes” proizveden prije II. svjetskog rata, a  Vjekoslav Volf  iz Tršća imao je stari automobil BMW proizveden 1933. godine. U Srednjoj Dragi prvi automobil “Fiću” imao je Marijan Mihelić, a u Crnim Lazima Antun Volf. Franjo Knafel zvan “Frane Erna” kovač iz Čabra napravio je drveni automobil s pogonom na pedale i polugom s kojoj su se ručno mijenjale brzine. Bio je u ono vrijeme (šezdesete godine XX. stoljeća) senzacija u Čabru
Općina je imala šezdesetih godina “Opel kapiten” koji je kasnije pripao Komunalnom poduzeću Čabar. Oko 1965. godine od njegovih dijelova napravljena je prikolica. Imala je i mercedes, terensko vozilo “Landrover”, citroen (Žaba), nekoliko tipova “Peugeota”, Golfa, Renault 4. Drvna industrija “Goranprodukt” Čabar imala je osobna vozila “Mercedes”, dok su u “Metalpres” u Plešcima ivozili “Ladu” 1500 i 1600.

Franjo Turk vlasnik mlina u Čabru posjedovao je kamion koji je na kotačima imao tvrde gume bez zračnica. S vanjske su se strane nalazile ručna kočnica i kvačilo sa samo dvije brzine, kretao se najviše 20 kilometara na sat, a do Delnica odakle je s željezničke stanice prevozio kukuruz, trebalo mu je pola dana. Upotrebljavao ga je do 1934. godine a kasnije se nalazio u njihovoj šupi uz kuću. Stari je kamion prije II. svjetskog rata vozio  Franjo Kovač “Basin”, suvlasnik kojeg je bio vlasnik pilane u Prezidu Vilhar.  Zbog poteškoća vezana uz nabavku goriva, isti je za vrijeme II. svjetskog rata preuređen na pogon na plin loženjem drva, ali su ga 1943. godine zaplijenili Talijani i odvezli preko Čabranke u Sloveniju. . Prvi auto u Tršću - američki “Ford” koji je u Tršće došao 1951. godine vezan je uz veliku krečaru nedaleko današnje šumarije, kojim se proizvedeno vapno dostavljalo krajnim  korisnicima, a vozio ga je “Žiga” iz Gerova.  Po isti su otišli “Gospodin” Lautar i trgovac Ivan Volf (stari cestar), a kada su stigli u Tršće parkirali su ga ispred sadašnjeg pansiona.  Njih dvoje zaslužni su i za njegov naziv. Naime na prijedlog Volfa kamion je dobio naziv “OP ZAJC, a prema skraćenici Opća privredna zadruga” što upućuje na činjenicu da ga ja možda nabavila Zadruga u Tršću. Pok. Ivan Mezlar iz Sela neko vrijeme poslije rata vozio prvi privatni kamion žuti “Ford” braće “Križ” iz Loknari kojeg su dovezli iz Francuske. .Rudolf Malnar iz Tršća imao je također “Forda” iz 1934. godine koji je  bio prvi privatni teretni automobil u tom kraju. Sličan kamion imali su  i vatrogasci u Čabru. Zadruge su bile različito opremljene.  Čabarska  je 1954. godine u svom sastavu imala mehaničku radionicu i autoprijevoz koji je te godine ostvario dobit od 2.011.114 Din. Imala je u svom vlasništvu više kamiona, između ostaloga  i kamion  “škoda” kojeg je vozio Kovač iz Prhci (Boco) a kasnije Josip Volf “Pištek” iz Parga. Imali su i “Zastavu”. Zadruga u Gerovu imala je kamion od 2 tone engleske proizvodnje, a ona u Plešcima posjedovala je kamion “Škoda” od 7 tona. Goransko primorsko šumsko poduzeće imalo je u Gerovu i Prezidu po četiri “MANA” koje su kasnije zamijenili FIATI”. Neko vrijeme je iz Rijeke dolazio kamion “CSEPEL” koji je za potrebe Mljekare Rijeka preuzimao mlijeko u Gerovu, Tršću i Prezidu. Kamion je u prvim godinama poslije rata vozio   Matija Turk iz Voda, kasnije Crni Potok nedaleko Čabra (danas Slovenija), koji se na kraju svog boravka u Francuskoj u domovinu  vratio sa starim kamionom “Krupp” a kasnije je za zadrugu u Gerovu vozio druge kamione.
Godine 1965. Marijan Filipović kupio je TAM - 4500 za prijevoz ogrijevnog drva u Rijeku a dvije godine kasnije, 1967. g. kupio je prvo kiper a kasnije još 10 kamiona “Mercedes” i preuzeo dio poslova na cesti Parg-Gerovo. Uz četiri stara vozila - furgona “Goranprodukt je u svibnju 1975. godine nabavio deset novih marke “Mercedes” te dva kamiona za prijevoz namještaja i piljenica. Jedan od furgona kasnije je preuređen u mehaničkoj radionici u Čabru u kamion za prijevoz namještaja. Komunalno poduzeće Čabar (kasnije “Građevinar”) imalo je kamion “Zastava”, a kasnije su kupljeni “Fap”, “OM”, “Fiat” i brojna druga mehanizacija. “Metalpres” Plešce (kasnije LOž Metalpres”) u svom je voznom parku imao u početku talijanski “OM LUPETTO” od 2,7 tona, kasnije “TAM”  te kombi vozila, a neko vrijeme Šumarije u Gerovu, Tršću i Prezidu imale su u voznom parku kamione, a u sklopu “Transporta” Delnice.

         Oko 1955. godine u Čabar je pristiglo prvo sanitetsko vozilo marke «Austin». Vozio ga je Antom Košmrlj stariji.  Amir Meshay iz Čabra vlasnik je terenca VAZ tip GAZ od 2000 ccm (Zavodi druga Staljina) proizvedenog prije II. svjetskog rata. a potopljen u Savi kod Ljubljane iz koje je kasnije izvađeno i obnovljeno i danas je u voznom stanju. Unikatnim traktorima mogu se pohvaliti Darko Kvaternik iz Čabra koji. ima traktor proizveden 1956. godine od 1100 ccm. i Alen Lipovac iz Prezida sa starim traktorom MAN proizvedenim 1958. godine s dva cilindra. Prvi autobus u Tršće stigao je 1937. godine. Vozio ga je privatni auto prijevoznik Pečnikar iz Ljubljane na liniji Ljubljana-Prezid-Tršće-Sušak. Na starim razglednicama od prije II. svjetskog rata, često se puta vide autobusi u Čabru, Sopotju ali i na Brodu na Kupi ,a među njima i oni braće Klobučar koji su neko vrijeme održavali liniju Čabar - Delnice.
Dobrovoljna vatrogasna društva bila su različito opremljena. Tako je  DVD Čabar prvo imalo vlastito vozilo za intervencije, i to ubrzo nakon II. svjetskog rata. Radilo se o starom kamionu marke “Ford” žute boje kojeg su dobili na poklon. Stari Basin iz Parga je iz jednog drugog kamiona uzeo motor i na taj način kamion je bio spreman za intervencije. Vozio ga je Alojz Miklić iz Podplanine koji se upravo tada vratio iz vojske. Zbog čestih kvarova, teškoća pri održavanju i nedostatka rezervnih dijelova, kamion je sve češće bio u stanju mirovanja. Poljoprivredna zadruga Tršće je za Dobrovoljno vatrogasno društvo Tršće nabavila“Škodu” koje je opremljeno u Rijeci a nakon višegodišnje upotrebe prodana je u Dalmaciju. Dobrovoljno vatrogasno društvo Prezid je 1967. godine u Rijeci od Profesionalne vatrogasne brigade kupilo rabljeno vozilo marke “Mercedes” proizvedeno 1944. godine. Isti je bio ratni trofej koji je u Rijeci preuređen za potrebe vatrogastva ugradnjom cisterne od 1.800 litara i mogućnostima  smještaja posade od 10+1 osoba. Sedamdesetih godina XX. stoljeća slijedi nabavka kombi vozila za potrebe vatrogasnih društava. Čabarski DVD nabavio je auto cisternu TAM 5500, a uz 100-tu obljetnicu 1987. godine DVD Prezid dobilo je navalno vozilo marke “Zastava”. DVD Tršće je zahvaljujući sponzorima dobilo rabljeno terensko vozila “VAZ”, a uz 90 obljetnicu 1999. godine auto ljestve poklon Hrvatske vatrogasne zajednice koje je nakon godinu dvije zamijenjeno s DVD Zabok za auto cisternu TAM 5500. Uslijedila je nabavka auto cisterne za DVD Plešce kao donacija tvrtke “Gec” d.o.o. Plešce, te nabavka kombi vozila “Citroen jumper” za DVD Gerovo i DVD Čabar , te Mazdi za DVD Prezid, DVD Plešce i  DVD Tršće.

  MOTORI U ČABARSKOM KRAJU

         Kao što je već prije spomenuto, na  razglednici Čabra iz 1935/36. godinu vidljiv je motor s prikolicom Alfonza Catinellia tadašnjeg apotekara u Čabru. Motor je prije II. svjetskog rata imao i Antun Muhvić iz Plešci. Bio je to motor jače snage nepoznate marke. Nadcestar Šafar je u Čabru imao motor s prikolicom a stanovao je sve do 1938. godine kod Repinčevih. Neki spominju da je motor imao i dr. Josip Muhvić iz Malog Luga. Stare motore ili makar njihove slike danas posjeduju još mnogi u našem kraju. Radilo se o različitim tipovima a svakako najpopularniji bili su “Puchovi” i BMW, iako nije nedostajalo niti drugih tipova motora različite kubikaže.  Tako su primjerice  Herman Trope iz Čabra imao DKV od 250 ccm proizveden 1955. godine, koji trenutno nije u voznom stanju, raskopan je u sastavne dijelove, jer ga  namjerava obnoviti. Stari Franjo Kovač (Basin) iz Parga imao je PUCHA od 125 ccm s ručnim komandama, a njegov sin Antun Kovač poslije II. svjetskog rata bio je šef garaže CK u Zagrebu (od 1945-1948.g.),  imao je nekoliko motora. Motore su još imali: Vlado Trope, Veljko Trope, Vladimir Šercer, Vesel Filip,  Jakov Žagar, Vladimir Volf , Josip Klepac. Borut Zbašnik, Filip Križ,  Franjo Malnar, Josip Kovač,. Željko Zbašnik, Vitomir Zbašnik, Antun Čadež, Filip Troha, Kovač “Jerčin” iz Doline, Josip i Ivan Pantar , Josip Tušek. Franjo Vesel,i brojni drugi.. Cvjetko Turk “Ograjčan” imao  je moped TMZ od 59 ccm proizveden u Tvornici motora Zagreb a  Petar Ožbolt iz Prezida (Zbitke) u posjedu je nekoliko motora..Kao vlasnici motora spominju se u Čabru još  Vlado Ožbolt (nekoliko motora), Josip Zajc, a Franjo Žurga imao je “HOREX 305 ccm s prikolicom, proizveden oko 1950. godine. Kupio ga je u Ribnici a nakon nekoliko godina prodao ga je u Sloveniji. U Gerovu se uz  motore spominju  Vladimir Štimac (Zachs), šofer Marinko, vozač Frančišković te Josip Krulić. U Tršću i okolici spominju se Rudolf Lipovac (Puch od 175 ccm kojeg je kupio od Antuna Benčine iz Ravnica). Motor “Motto guzzi” imao je Stjepan Naglić iz Prhci sada u Švedskoj. A motor je imao i učitelj u Tršću Polikarpo Arh i to staru “Gileru”.

                                                                                        Željko Malnar