NAREDBE PRIGODOM SV. POHADJANJA G. 1704.
ČABAR, 11. ožujka 2007.g. - Brojni su stari dokumenti koji opisuju život u čabarskom kraju prije više stoljeća, a među njima posebno mjesto zauzima "Naredba prigodom sv. pohadjanja g. 1704" izdana u Čabru 18. prosinca 1704.g. a u potpisu se nalazi "Benedictus Bedeković, Episcopus Senjske i Modruške biskupije" a sačuvana u knjizi "Poviest biskupije Modruško senjske ali Korbavske". U njoj se starinskim rječnikom opisuju pripreme za posjet Benedikta Bedekovića biskupa senjsko modruškog i krbavskog ovom kraju. Na nekoliko stranica teksta napisano je starinskim jezikom mnoštvo naloga koje treba ispuniti. Previše bi vremena uzelo navođenje svih pa stoga ovdje navodim u izvorniku samo one najznačajnije: U Čabar su stigli 18.prosinca 1704. godine i “simo dojdući, se do maloga i velikoga razgledajući iznašli smo vnogo potribe ove cirkve, zato doli podpisane punkte odlučili smo po božjoj milosti i jakoštjem Svete stolice Apostolske naredili smo i zapovidali smo da se izverše i obderžavaju.
1. Najpervo polag naredbe gospodina Brajkovića biskupa zapovidamo gosp. plovanu da knjige troje iz biloga papira napravi vo koji popisali se budu oni koj od ovoga svita preminu, i oni koi jesu krizmani, ali svetu bermu vzeli i od matrimonia. Ktomu jednu spovidalnicu vo cirkvi tak da vsaki grihe svoje da ga drugi nebude čul slobodno svojemu pastiru povidati bude mogel.
2. Ča goder offerte, na prodikalnicu, ali na oltar pride, od onuda dva dila cirkvi, treti pako plovanu bude išal, kako takajše i od vsih mali dugovanjih, ako bi pako kakov veliki pinez došal na cirkvu med offertami iz toga plovanu ništar neide, kako je i od bravov, žitka, volov i drugih prispodobni stvari plovanu del neide. Hoćemo takajše da vsaki, ki se bude hotil vu cirkvi pokopati mora dat na cirkvu pet dukata za olje koje bude gorilo vu Lampašu pred tabernakulom u dne i noći.
3. Hoćemo takajše, da se napravi maljahan korporalić vu koterom božanstvo zavito vu škatulici k betežnim bude se nosilo i šarauf na škatulicu da se nebu mogla otpriti, tulikajše mošnju jednu od svile na žnori vu kojoj bude se moglo dično nositi Sveto olje betežnih i neka vsigdar jedan purifikaterium bude polag ciboriuma i polag škatulice vu koj se božanstvo nosi, tak da koga pričesti omogučivši si pervo perste bude se mogel vu purficatorium obrisati, hočemo takajše da za svetu visitu bude trošil G. plovan naš jedan dan, druga pako dva cirkva sakupa vsim pukom poštovanim, ktomu takajše ladica jedna, vu kateri penezi, i druga malahna roba cirkvena bude se čuvala, na kojoj tri zaklopi dobri da se naprave, od jednoga zaklopa ključ da ima G. plovan od drugoga kastald jeden, od troijega drugi kastald da onako vsi tri sakupa kade ća dobe Elemosine, ali ča prodadu nutru postave i sakupa kada bude potriba cirkvena vanka budu davali, tako ravno i na hambaru, ali na škrinji i ča od žitka, bravov i drugeh stvarih na cirkvu dojde, hoćemo da G. plovan naš vse ima popisati i zakuliko je ča prodano ali komu je ča dano na računu popisano deržati, da onako u visiti vsi računi sveršenije budu se mogli učiniti.
4. Zapovidamo da poštovani puk ima svog otca duhovnoga to je poštovanoga plovana prez koga dušu svoju nemore spasiti i vo raj priti vo vsakom poštenju deršati, i njemu kakoti božjemu namesniku čast odlagati i desetie navadne pravično davati i odgovarati. Poštovani plovan pako dužan bude svojim pučanom svetimi sakramenti služiti, svaki blagdan reč božju navučati, i vo svitovne stvari nepačati se po penu nam zaderžanu.
5. Ako bogu vsamogućemu ništar ni tuliko hvale vridno nego kada one, koje vo red sveti dostojal se je zvati vidi da drugim dobroga življenja, priliku davaju, tako i bogu suprotivni, i od ljudi spoznani i nemarni činimo se kada mi grišimo, ki ljucke grihe kaštivati moramo, i življenje angelsko komu smo se zavećali smradnim bludom pogerdimo da zapušćujuć visoke skrovnosti, zlatom i smradom nečistoga tela zamažemo, zato paziti moramo da se neda prilika za oskruniti čovećansku kerhkoču zapovidamo anda kripko i ča najostrejše, da nijedan od popov, ali žaknov, zvan svoje rodbine i parentadih do četertoga kolena pri sebi deržati, nijedne žene ali divojke, i ta radbina mora biti od dobrega glasa, ako pak rodbine nima, more jednu staru ženu deržati, čije pervo življenje pošteno bilo i nepristoji se da redovnik svojim ćeladjum, ali družinom vo jednoj kuči prespava.
6. Navuk keršćanski vsaki blagdan i nedilju pastiri svojim ovcam neka pripovidaju, i za predikum oče naš, zdravu Mariju, veru božju spoved, deset božji, i pet cirkveni zapovidih sa kupa spukom neka mole, i ako puk vu kakvom mestu svojim pastirom moliti neće, onda napervo ne gre vu maši dabiju zveršil, ako potlam ki med plovanimi va nazvešćanju božje reči svaki blagdan našel bi se len, i nemarljiv za pervi put vu intradah po našoj volji bude kaštigan, i ako na dale nemarljiv se znajde, zgubit beneficium hoće.
7. Kruto čersto zapovidamo po penu suspenziona, on isti čas dobita da niedan zvan cirkve i kapele i vu krajinah kadi su stare cirkve bile ako su nadkrite tuliko da mašnik i oltar končima pod krovom bude, mašiti nemore prez očite naše licencie i dopušćenja.
8. Vu plovaniah kada plovan maši, i predika, na placu nijedna stvar nima se prodavati, i ako baš se ki našal nepokoran da bi prodaval, g. plovan pervo officialu ga tuži, i ako niedno nebu pobolšanje zapovidamo plovanu, da on isti blagdan nemaši, tako ravno neka se kaštigaju, oni koji na polju, i sdrugem težačkom delom vu blagdaneh deluju, kako sim jest navada.
9. Prepovida se i zapovida da niedan nesmi zadati cirkvu, kapele, oltar, križna puta prez naše očite Licentie, zač naša dužnost je suditi ako takov dobročinitelj zadovoljnu dotu za takovo mesto ostavlja, i tulikajše viditi potribu takovoga mesta, da polag vnežine kapel plovanska cerkva velika i polag vnožine oltarov veliki oltar, nebi se zapustil, niedan pako plovan, ali koji drugi liste, za koldovati ali prositi za koju cirkvu nemore dati nego takovi listi od nas moraju se jemati.
10. Zapovidamo da naredbe i zapovidi gori popisane tri pospored blagdana imaju se vsemu puku marlivo preštati poklam pako va letu, vsakteru kvaternu nedelju pred pukom da se očituju, tak da stražnjim sucem niti puk plovana, nebude mogal kriviti, niti ga plovan potla pred nami i višnjem gospodinom bogom spričan nebude mogal biti. Dano vu Čabru 18. Decembra 1704.
11.. Poklam kam je zapovid s. matere cirkve, da vsaki verni keršćanin vu velikih svetkih svetu mašu posluša na božić, pako osebujnim zakonom, zato zapovidamo našemu plovanu, da pervo mašu o polnoći ima vu plovanske cirkvi služiti, zornicu pako pri kapeli pako s.vida vu babinom polju, i domov se odonud povernuti ter poldašnju mašu pak vu cirkvi plovanski povidati. - Benedictus Bedeković, Episcopus Segn. et Modrus. seu Corb.”
Evo to je bio dio teksta "Naredbe prigodom sv. pohadjanja g. 1704." koji rječito prikazuju obveze župnika (plovana) u ono vrijeme. Posebice je zanimljiv zadnji, . odlomak u kojem se spominje "kapela pako s. vida vu babinom polju", a to se odnosi na Prezid. Naime, u stara vremena Prezid se zvao "Alten Babenfield" ili "Staro Babno Polje".
Željko Malnar |