ČABAR, 19.veljače 2008. godine – U prošlosti su brojne elementarne nepogode zadesile čabarski kraj, o čemu postoji dosta zapisa u starim knjigama. Tako primjerice Emilij Laszowsky u poznatoj knjizi «Gorski kotar i Vinodol (Zagreb 1923.g.), navodi slijedeće: «Strašna elementarna nepogoda zadesi Čabar 31. kolovoza 1711. Prolom oblaka uništi gotovo sve. Trajalo je to nekoliko sati, te gotovo izobličilo svu okolicu. Velike su se gromade zemlje i kamenja srušile u kanal i na peći, te gotovo sve uništile. Ljevaonica je bila visoko zasuta, a zalihe je ugljena odnijela voda. Kako se kanal Čabranke zatrpao, skrenula je bujica na kočevski teritorij.. Razorena je i pilana, a voda je odnijela daske i drva. Tesarsku je radionicu sasvim uništilo, dok je  livada ispod crkve naplavljena pijeskom i zemljom do obronka. Bujica je porušila i ugao kuće, u kojoj je stanovao nadglednik uglja. Jedina je peć «Wolf» ostala nekako pošteđena. Skladište je ugljena bilo sasvim razoreno, a veliko kladivo za željezo potpuno zatrpano blatom i kamenjem. Uništeni su i svi putovi oko radionica i ljevaonica, a i sve vodene brane do temelja. Propalo je 6.240 kubnih stopa ugljena. Gotovo se sve na  čabarskoj i kočevskoj strani do Kupe pretvorilo u more blata i vode, a sve što je bilo na zemlji, satrto je do kraja. O tom je strašnom događaju izvješteno godine 1712. a popravak je razorenih građevina proračunan na 1000 forinti. Trebala je odlučiti Komora, hoće li se tvornica obnoviti ili ne, a o tome zavisjelo dalje životarenje tamo zaposlenih ljudi. Tamošnji je dohodarstveni predstojnik Ferdinand Dapp živo uzradio oko obnove tvornice i počeo s kmetovima čistiti i spašavati, što se spasiti dalo». Isti autor spominje da e potok Tršćanka zvan Paklenski jarak 1852. godine nabujao, voda je izbila tolikom snagom da je porušio više kuća u Čabru.
Mr. Milan Sijerković je u nekoliko navrata u «Novom listu» u kolumni «Vrijeme i dileme» opisivao iznenađenja koja su doživljavali stanovnici čabranskog kraja. Tako se 23. rujna 2004.godine pod naslovom «Nevrijeme u Gorskom kotaru» osvrnuo na izvješće dopisnika «Narodnih novina» iz rujna 1870.godine u kojem je navedeno slijedeće: »U okružju čabarskoga kotara navlastito u občini čabarskoj i podčinjenih njoj sela, prosula se početkom mjeseca silna tuča na toliko da je u kratki čas žito omlatila, voće okljestila, jednom rječju žiteljstvu veliku i neprocjenljivu štetu nanijela.». Ali to nije bio kraj nevoljama. »Dne 19. minuloga izađe od kiše potok čabranski  tako jako da je bujica, ne samo plodstvo na zemljištih nego i gospodarstvene zgrade, vodenice ili jaze, žitne mlinove i vodena kolesa, cestu i putove  razkopala i razorila tako da cestom i putem nije moguće pješke prolaziti, još manje voziti se….». Dok su se ljudi još u kolovozu veselili «ljetnu priplodu», potkraj rujna je bilo: «sve pusto i crno tako da gledaoca mora srce boljeti kada vidi toliku nesreću i oštećena zemljišta» suosjećao je dopisnik novina iz Gorskog kotara.
Naredni zapis mr. Sijerkovića objavljen je 26. listopada 2004. godine pod naslovom «Snježno iznenađenje» u kojem se autor osvrće na prošlogodišnje  listopadsko zahlađenje koje je mnoge iznenadilo. Najviše nevolja uzrokovalo je u Gorskom kotaru i Lici. U Pargu je visina snijega 25. listopada 2003. godine iznosila 21 centimetar a u Gospiću 19 cm. Pod težinom mokrog snijega rušila su se stabla i pritom oštećivala elektro mrežu. Nestalo je struje pa škole nisu radile jer u njima nije bilo grijanja. Nastupio je i prekid telefonskih veza. U cestovnom prometu kaos, čemu je pridonjela i mećava. 25.listopada u Gospiću 0 stupnjeva a 27 zaledili su se plitvički slapovi. « A treći zapis objavljen je 1¸2.rujna 2005.godine pod naslovom «Čabarski povodanj» koji navodim u cijelosti: «Gorski je kotar neprijeporno najkišovitiji dio Hrvatske. U njemu se katkad događaju iznimno jake  kiše u kratkom vremenskom razdoblju što svojim obiljem i naglošću mogu prouzročiti velike nevolje. O jednome takvu događaju prisutna je bilješka u «Narodnim novinama» davne 1840. godine. Prema dojavi iz Čabra, to se dogodilo početkom druge rujanske trećine. «Na dan 11. i 12. o.m.
dogodila se nepogodom vremena velika nesreća u cijeloj ovoj okolici. 11. o.m. u Trstju, a 12. istog o.m. u Goračih  pala je strašna plahovita kiša i oluja, voda iznenada ujedared sprema se sa svih stranah tolika, da je sve jarke prepunila i osim toga po njivama , vertovima i putovima s tolikom silom izlila se s tolikom silinom da je odnijela svu ljetinu sve plodove i žito ljudima,  a isto zemlju tako da su ostale gole stiene, da iste kuće koje su na kat bile visoke. zasute su ostale do gornjeg diela zemljom i mnogo ih je razoreno i vodom odneseno jeste. Najviše su stradala mjesta Čabar, Plešce, Tršće i Gorači.  Voda je udarila najvećom silom kroz tolko zvani Paklenski jarak u mjesto Čabar, gdje ne samo da je sve opustošila , nego je i samu cestu tamo odnijela, da se sada od nikuda u Čabar doći ne može.»Velike nevolje siromašnom gorsko kotarskom puku.
Sedamdesetih godina XX. stoljeća čabarski je kraj bio suočen s novom nepogodom, obilne količine snijega omele su odbijanje prometa, ceste su bile zatvorene, škole nisu radile a u medijima su se pojavili naslovi poput onog u «Večernjem listu» «Do Čabra samo telefonom». Teški snijeg lomio je granje, stradali su vodovi za napajanje električnom energijom, a do udaljenijih naselja nije se moglo drugačije nego traktorom ili pješice. Na svu sreću domaćinstva su se uglavnom snabdjela  dovoljnim količinama prehrambenih artikala te nije bilo većih poteškoća. U pomoć zametenom čabarskom kraju stigla je motorizirana jedinica iz garnizona u Postojni s teškom mehanizacijom, no odmah su se i vratili kući ostavivši strojeve na terenu, da bi se zatim nakon nekoliko dana kada se vrijeme smirilo vratili i očistili prometnice. Posebno je teška situacija bila na dijelu ceste Čabar – Parg gdje je u predjelu Križeva draga snježna lavina potpuno zatrpala cestu te je stanovništvo Čabra mobilizirano  i upućeno na čišćenje snijega.
Prošlo je desetak godina  dok obilne kiše i vodena stihija nisu ponovno pričinili štete ovom kraju. Noću između 13. i 14. rujna 1988. godine područje općine Čabar zahvatilo je veliko nevrijeme praćeno obilnim padalinama (122 litre po četvornom metru). Jake oborinske vode rušile su sve pred sobom. Zbog prelijevanja vodotokova, bujičnih  voda, odrona, nanosa, obrušavanja i erozije tla teže su oštećene prometnice, privredni objekti, stanovi u individualnom  vlasništvu i poljoprivredni usjevi.. Nevrijeme i posljedice nevremena izazvale su prekid saobraćaja, zastoj u privredi, bilo je otežano snabdijevanje stanovništva vodom i električnom energijom. Procijene su pokazale da vrijednost nastalih šteta prelazi 6 % narodnog dohotka općine u protekloj godini.
I konačno, prije desetak godina u dva je navrata, vodena stihija prijetila ovom kraju. U mjesecu rujnu  nakon sedam minutnog divljanja vodene stihije,   nastale su velike štete posebice u gospodarstvu. Stradale se nerazvrstane i županijske ceste, uništeni su vodoopskrbni objekti, stradale su poljoprivredne površine, poplavljeni gospodarski, industrijski i stambeni prostori. Zbog odrona i klizišta zatvorena je cesta Čabar-Plešce, a teren je obišla posebna komisija sastavljena opd predstavnika grada Čabra i županijskih službi te javnih poduzeća na čelu s gradonačelnikom Dragutinom Vrusom. U vremenu od 8 do 18 sati palo je preko 227 litara kiše na četvorni metar. Procijenjena je šteta u iznosu od 6 milijuna njemačkih maraka. A svega mjesec dana kasnije obilne padaline ponovno su zaprijetile čabarskom kraju, koji se još nije oporavio od rujanske elementarne nepogode. U vremenu od ponedjeljka navečer do utorka u 14 sati palo je 104 litara kiše po četvornom metru, vidljiva su oštećenja nerazvrstanih cesta, a zamjenska cesta Čabar-Gornji Žagari-Donji Žagari-Plešce na više je mjesta oštećena.
Za jednu malu sredinu kao što je čabarski kraj brojne elementarne nepogode ostavile su neizbrisivi trag, ne samo u zapisima i starim knjigama, već i u stvarnom životu te razvitku ove sredine. Umjesto da se ulaže u brojne razvojne programe velika materijalna sredstva trošena su za sanaciju nastalih šteta-