| Razvoj obrtništva u našem kraju vezan je uz obitelj Zrinskih i Frankopana koji su 1651. godine izgradili talionicu željeza u Čabru. Za istu je osim iskopane rude trebalo osigurati i velike količine ugljena, a na konjima su se proizvodi željezare iz Čabra vozili prema Grobniku i Bakru. Pored ostalog proizvodili su se čavli, predmeti za kućanstvo, sjekire i dr. za što su bili potrebni vrsni kovači. A drva za izradu ugljena trebalo je prethodno srušiti i raskrčiti šikaru. Gradile su se i kuće te su bili potrebni zidari, tesari i krovopokrivači, a za vezivanje kamenja upotrebljavalo se vapno koje se proizvodilo u vapnarama. Pojavili su se trgovci i gostioničari, kasnije krojači i postolari ali i putujući trgovci. Dio tih zanimanja ostao je do današnjih dana u Prezidu, no za većinu njih saznaje se tek iz starih zapisa i fotografija u Zavičajnoj zbirci ili sjećanja starijih osoba.
U pojedinim knjigama spominju se određene djelatnosti vezane uz Prezid. Tako Igor Karaman (“Privredni život banske Hrvatske-Ekonomika kasno feudalnih gospodarstava”) spominje regalno pravo točenja u Prezidu i plaćanje 27,00 forinti gospoštiji u Čabru, zatim dolazak kramara uz pojedine crkvene svetkovine, te broj rudara, lugara, ugljenara, kovača, bravara, stolara, postolara i mlinara vezano uglavnom uz Čabar. U monografiji “Gorski kotar” spominju se vješti kovači, pilanari, mlinari, ugljenari, drvodjelci, kolari i krojači, a sigurno je da je dio tih zanimanja bio u ono vrijeme zastupljen i u Prezidu. Konkretnije podatke sadrži izvješće Modruško riječke županije za 1912. godinu u kojem je navedeno da je u Prezidu bilo 5 trgovaca, 9 sitničara, 4 gostioničara, 10 krčmara i 15 ostalih obrtnika. Između dva svjetska rata u Prezidu je bilo pet veleposjednika, veletrgovaca, trgovaca i gostioničara te određeni broj sitničara.
Četrdesetih godina XX. stoljeća u Prezidu je postojalo 11 trgovina, a nekoliko ih je bilo i u okolnim naseljima. Potvrdio nam je to Antun Žagar Kramar, koji se sjeća da su poznate trgovine u Prezidu bile one Jele Žagar, Josipa Tušeka, Josipa i Mirka Poje, Vida Paulina, Franje Ožbolta, Friderika Preuca, Josipa Klepca, Bože Brkljačića, Filipa Križa, Franje Pavlina i Antuna Trohe. Na Kozjem Vrhu trgovine su imali Filip Mohorić, Vinko Troha te Antun Troha, na Milanovom Vrhu je postojala kantina u sklopu tvrtke Žagar ali i trgovina Franje Troha, a u susjednoj općini Draga koja je pripadala srezu Čabar, u naselju Novi Kot do 1941. godine bila je trgovina kod Turkovih.
Gostionice su u Prezidu postojale kod Jele, zatim Tušeka, Francke Hudolinove, Slaveta Peka, Ožbolta, Frica, Klepca, Križa, Štanfla i Jenkota, na Kozjem Vrhu kod Mohorića, Vinkota Jaklavoga i Majzla, a u Novom Kotu kod Turkovih. Vlastite pekare u Prezidu imali su Vladimir Potočnik, Slavko Klepac i Franjo Kovač, a mesnice Brovetovi, potom Vladimir Žagar i Ivan Jenko. Potrebno je pri tome spomenuti da su se iz ovdašnjih trgovina i mesnica od 1920. do 1941. godine snabdjevali staro jugoslavenski graničari jer je granica prema Italiji prolazila blizu Prezida.
Od krojača vrijedno je spomenuti Franju Žagara, Jakova Žagara, Vida Lipovca, Romana Mohorića, Ivana Žagara Špetnjakovog, dok su kao postolari radili Antun Ožbolt, Josip Žagar, Edvard Ožbolt i Danijel Ožbolt. U ono vrijeme u Prezidu su bile poznate krojačice Matilda Ožbolt, Mica Ožbolt, Zora Pavlin, Franka Žagar, Ivka Ožbolt i Franka Vesel. Od sedlara vrijedi spomenuti oca Ivana i sina Ivana Šebalja po domaće Škrepinov Janezok, kovači su bili Petar Ožbolt a kasnije i njegovi sinovi Petar i Franjo Kovač, te Gabrijel Lipovac. Poznati su bili stolari Franjo, Dragutin, Ivan I rafael Ožbolt, Antun Antončić, Josip Pintar, Antun Žagar, Mirko Antončić i Ivan Ožbolt, kao zidari radili su Danijel i Ivan Ožbolt, Ivan Kovač i Ivan i Franjo Mlakara, kao kolari Antun Antončić i Aleksandar Bebar, mehaničarskim obrtom bavio se Tonko Žagar a kao mašinisti deklarirali su se Josip Kenda na Milanovom Vrhu kod firme Žagar te Ivan Antončić u Prezidu kod Vilhara.
Kao babice radile su Fanika Cunko i Terezija Žagar, dok su učitelji bili Vjekoslav Mataić, Danica Radaković-Vrlinić, svećenik je bio Franjo Poš, a općinari Mate Hos kao bilježnik, Vid Paulin pisar, Josip Malnar redar-pandur a Ante Žagar Špetnjakov radio je kao općinski načelnik volonter. Prezid je imao i svog fotografa Ivana Kovača iz Zbitki, Josip Bebar stariji bavio se klesanjem kamena a Josip Žagar mlađi bio je limar-šprengler. Franjo Bebar poznati je ondašnji brijač, poštarice su bile Ljubica Kos, Olga Turk i Irena Tušek te jedan pismonoša. Bilo je još dosta zanimanja vrijednih spomena poput cimermana, šumskih radnika ali i onih koji su radili više za sebe, kod kuće. Svakako vrijedi spomenuti i ondašnje harmonikaše Antuna Venka, Jakoba Hasea starijeg, Josipa Pavlina, Ivana Kovača, Franju Žagara, Antuna Kovača i ostale. A mlinari i pilanari već su prethodno spomenuti.
Željko Malnar |
