POČECI KRŠĆANSTVA U TRŠĆU

          Župa sv. Andrije u Tršću osnovana je 1807. godine. Iz starih zapisa razvidno je da su crkvene građevine na ovom području postojale još ranije na što upućuje i zapis o malom zvonu posvećenom sv. Andriji na kojem  je bila urezana  1659. godina. Zvono su kasnije razbila djeca igrajući se. Ako je kapelica postojala 1659. godine to znači da su prvi stanovnici ovdje bili dosta ranije te ne stoji podatak da je naseljavanje započelo u vrijeme kopanja željezne rude. Za to su postojali određeni uvjeti poput pitke vode, obilja drva za grijanje i gradnju nastambi te bujni pašnjaci i livade na krčevinama. Neki su vjerojatno došli u ovaj kraj bježeći pred Turscima a oštre zime i veliki snijeg otežavali su život.
U Tršću je 1790. godine formirana lokalija. No i prije te godine postojala je crkvena organizacija o čemu svjedoči i crkveni barjak iz 1752. godine. Iz podataka  "Župnog ljetopisa" i radova Slavka Malnara iz Ravnica, koji se posvetio proučavanju prošlosti Tršća, vidljivo je da je kapelica iz 1759. godine bila mala, neugledna građevina koja je 1790. godine obnovljena i proširena. Produžena je korablja i sazidan toranj a vjerojatno je tada premješteno groblje iz okolice crkve na novu lokaciju "Hrebec". U to je vrijeme u cijeloj župi bilo svega 50 kuća, a za adaptaciju crkve mještani su dali brojne priloge. Nešto kasnije oko 1794. godine izgrađen je župnički stan, u početku kao prizemnica, a kasnije je dograđen kat, sve u drvu da bi se oko 1850. godine podigla zidana kuća.
Prvi "localis capellanus" - svećenik bio je Andrija Mariašević, rodom iz Novog Vinodola, koji je tu službovao od 1790.-1799.g., a naslijedio ga je lokalist iz Bribira Franjo Vrignanin koji ostaje u Tršću d0 1906.g. Ivan Rožanić iz Senja je do 1807. godine bio lokalist a od tada pa sve do 1814. godine župnik. Ivan Ambroz Merzljak bio je šupnikom u Tršću svega godinu dana, a nakon toga 1815. godine u službu božju dolazi Franjo Mihić, rodom iz Gerova i kao župnik umire u Tršću 1846. godine gdje je i pokopan.
Zatim se spominje kao izuzetan čovjek i božji pastir Augustin Žagar iz Kupjaka, koji je tu službovao sve do 1871. godine da bi potom na Sveta Tri kralja 1872. godine u Tršće za župnika došao varaždinac Franjo Canjuga koji župom upravlja do 1880.g. Senjanin Juraj Peruzović službuje u Tršću do svoje smrti 1898.g. a te se godine kao župnici u Tršću spominju Grgur Švob, Milkan Travica i Davorin Krmpotić, koji zbog velike zime nije mogao na vrijeme biti premješten te je službovao do 1899.g. Tada je za župonika u Tršću imenovan Ernest hankony koji je ovdje službovao preko 30 godina, sve do svoje smrti 1931. godine. Na njegovo mjesto dolazi 1931. godine iz Kastva župnik Adolf Hvala, a potom Jakob Amstadt rodom iz Srijema a podrijeklom Nijemac, koji je ovdje preživio sve ratne strahote a nakon II. svjetskog rata često je puta službovao i u gerovskoj župi da bi 1965. godine zbog bolesti napustio službu i otišao svojima u Njemačku. Neko vrijeme župa Tršće bila je bez svog župnika a vjerske je obrede prema potrebi vršio gerovski župnik Ivan Jurković, da bi 1968. godine došao novi župnik Mato Vuković koji je tu djelovao sve do svog premještaja u Vrbovsko 1990. godine. Od tada božju službu u Tršću obavlja  vlč. Josip Malnar.
U tršćanskom okruženju narod je dosta pobožan ali je dao malo boćjih pastira. Iz naše župe, koliko se znade, potekao je samo jedan svećenik i to Leon Volf iz Sela kod Tršća rođen 1923.g. a umro 1984.g. koji je osim u Tršću službovao još u Veprincu, Perušiću, Zavalju i Jadanovu (sv. Jakov-Šiljevica.
U starim se dokumentima spominje i godina 1860. kada se započelo s gradnjom nove crkve u Tršću, godine 1865. postavljen je u toranj sat, a 1900. godine renoviran  je župni stan i obnovljene orgulje, da bi 1907. godine u velikom požaru crkva izgorjela i bila obnovljerna već iduće 1908. godine još ljepša nego što je prije bila. Nabavljena su i nova zvona i sat, da bi potom tijekom I svjetskog rata zvona bila otuđena i iskorištena za izradu oružja i municije. U rano proljeće 1944. godine crkva u Tršću ponovno je izgorjela a obnova je započela šezdesetih godina, dok je posljednja rekonstrukcija crkve i župnog stana izvršena tijekom 1997. godine zahvaljujući donaciji Marijana Filipovića te prilozima mještana i gospodarstvenika. Zanimljiva je usporedba odnosa vlasnika čabarskog kraja Polikarpa Paravića koji je 1850. godine pomnogao gradnju crkve u Tršću te Marijana Filipovića većinskog vlasnika "Finvest corpa" Čabar koji je pomogao 1997. godine rekonstrukciju crkve.
Ovaj bi prikaz bio nepotpun kada se u nekokliko riječi ne bi osvrnuli na dvije crkvice u tršćanskom okruženju koje svojim starošću zaslužuju da ih se zabilježi. Crkvica Pohođenja Marijina u Ravnicama izgrađena je 1897. godine, prvo kao mala drvena građevina u koju je stalo jedva dvadesetak ljudi da bi 1912. godine bila izgrađena iz kvalitetnijeg zidanog materijala. Izvedbeni nacrt napravio je učitelj Josip Černe a radove preuzeo Giuseppe Passera. Građevina je iste godine stavljena pod krov a gđa Terezija Žagar iz Ravnica kbr. 1. nabavila je prvo gromobran a kasnije i orgulje. Crkvica je 21997. godine uz pomoć gospodarstvenika Josipa Šoštarića rodo iz Ravnica ali i priloge mještana obnovljena.
Stanovnici naselja Sokoli 1903. godine započeli su s izgradnjom crkvice u čast sv. Ivana Krstitelja, iduće 1904. godine okončani su radovi  i crkva dana na korištenje zahjvaljujući brojnim prilozima mještana i njihovom dobrovoljnom radu. Blagoslov je izvršen uz blagdan zaštitnika crkvice 1905. godine.