Karel Hojkar je bio poštar iz Loža koji je često putovao u naš kraj. U njegovom zapisu “Iz Loža u Čubar” 1860. godine zapisano je: “Od lanjske jeseni, dakle od 1859. godine imaju ipak u Čubru poštu. Za pisma četiri puta tjedno poštar dolazi u Lož i to pješice. Koliko bolje bi bilo kad bi se vozna pošta iz Delnica usmjerila preko Čubra do Loža, odakle već sva odavno ide vozna pošta na željeznicu u Rakek. O cestama piše: Umjesto prijašnjih strmina i opasnih cesta u okolici Loške doline, vozimo se po položnim cestama s manje zavoja. Posebno lijepu novu cestu imamo prema Čubarskom okrugu na Horvaško, no samo do konfina na horvaškoj granici. IZ Loža cesta vodi preko Igavasi i Verha, a zatim zavija u lijevo i ide dolom koji se zove Jermendol. Prvo selo od Kranjske na Horvaškem naziva se Prezid, dvije ure daleko od Loža. Ime Prezid je otud što je nekada granica između Kranjske i Horvaške bila prezidana. Prezid je veliko i dugačko selo sa 130 kuća sa župnom crkvom. Po sredini vodi cesta u Čubar. Na početku sela je parna žaga s četiri pilane, gdje se na tisuće dasaka, tavalona i drugih sortimenata izreže dnevno. Njen je vlasnik Aleksander Vilhar, vrli domoljub i iskren Slovenac. Baš ta je žaga ove godine spasila naže Ložane gladi, jer su imali obilje zarade prevozeći iz nje na Rakek drvenu građu. Ovdašnji krajolik nije onako pitom kao u dolovima, ali ni toliko opor kao u planinama. Ovdje priroda pokazuje svemoguću božju ruku i mudrost Stvoritelja. Kako je veličanstven pogled daleko na visoki Snježnik. U Prezidu nalazimo siromašne ali dobre ljude. Malo ima onih s malo većim imanjem. Župna crkva stoji na previše mokrom terenu, inače si mještani mnogo truda daju da je održe, a prednjači mnogo hvaljeni fajmošter Anton Žagar, koji svojom gostoljubivošću od prolaznika dobiva sredstva za uljepšavanje Božje kuće. Priuštio bih fajmoštrima po Horvaškem da imaju više sredstava i prihoda. Što se pak kritike tiče, moram spomenuti nečistoću po ulicamai oko kuća, a posebno loše ceste. Mogle bi se barem toliko popraviti da bi se čovjek vozio bez opasnosti, pa i kad ide pješice, može si ozbiljno ozlijediti nogu. Mislio sam si više puta zašto Horvati imaju kočije s visokim koševima. Netko mi je ispričao da zato što su ceste tako slabe da bi čovjek s voza pao da nije te košare. Osvjedočio sam se da su ovdje na Čubranskem takve ceste i da predstojnicima i županima mnogo ne smetaju takvi putovi

U zapisu dopisnika dnevnog lista “Novice” Dragutina Hojkar je 1860. godine ima identičnim podataka kao u putopisu loškog poštara Karela Hojkara. Druga je sličnost u tome što su i jedan i drugi pisali za tadašnje novine i časopise, te često obilazili ovaj kraj i dobro ga poznavali. I u jednom i drugom zapisu nalazi se ista greška jer su opisujući Prezid spomenuli da je ime dobio “otuda što je granica između Kranjske i Horvaške nekada bila prezidana”. Zbog brojnih podudarnosti u navedena dva teksta logički zaključujem da se možda radi o istoj osobi s dva imena, stranom Karel i domaćem Dragutin. U svom zapisu Dragutin posebno navodi: “ U Prezidu nalaziš siromašne ali dobre ljude, malo njih je bogato. Svi zajedno imaju se pohvaliti školskim vrtom. Za njega se pobrinula prezidanska općina uz nastojanje fajmostra - gospuda Antona Žagar, pripravnog za svako dobro učiniti. I tako je u tom vrtu mnogo cjepljenih voćaka, kao i onih pripremljenih za cjepljenje, što je posebna zasluga učitelja Pibernika. Pomislih kako u Ložu, tako velikoj župi, nema tako lijepo uređenog vrta kao ovi. No, ni taj nije jedini. I domaći trgovac, po domaće Špetnjak, je dobar voćar. On u blizini Vražjega vrtca ima priličan broj mladih voćaka. Vražji ili Vragov vrt je jedna velika stijena 904 metara nad morem. Već Valvazor 1680. godine tako naziva ovaj predio.”

Željko Malnar