POŽAR U TRŠĆU 1944. GODINE

         TRŠĆE – Često puta roditelji znaju djecu upozoravati da se ne igraju sa šibicama i vatrom, jer može doći do nesagledivih posljedica. U većini slučajeva djeca slušaju starije osobe, ali ima slučajeva da zbog njihova nemara nastaju veliki požari. O jednom takvom slučaju pronašao sam zapis u Spomenici Osnovne škole «Ivan Volf» u Tršću, gdje je učitelj Andrija Zbašnik 1983. godine rekonstrukcijom sjećanja Jurja Križa iz Čabra koji se u to vrijeme našao u Tršću te Marije Volf, koja je pomagala u traženju podataka,  napisao slijedeće:
« Smireno i dostojanstveno, s posebnim ponosom i ozbiljnošću, mještani Tršća preživjeli su strahotu prouzrokovanu vatrenom stihijom koja je u roku od nepunog sata glavninu sela pretvorila u zgarište. Dogodilo se to 10. travnja 1944. godine kad je Tršće gorjelo kao baklja. Plameni su se jezici nevjerojatno brzo širili i gutali pred sobom mnoge stare drvene krovove, a užarene «šindre» nošene jakim vjetrom, uz pucketanje su se poigravale s gustim dimom, te poput vatrometa padale na sve strane. Čak su i križevi na groblju gorjeli.
U prijepodnevnim satima, tog sudbonosnog, prohladnog, suhog i vjetrovitog dana, život je tekao uobičajeno. Opterećeni ratnim strahotama, bijedom i neimaštinom, ljudi su nastavili obavljati proljetne radove, a djeca, opsjednuta mnogim unutarnjim tjeskobama, kroz igru su tražila rijetke radosne trenutke. Igrajući se pod «Gmajnom» nekoliko dječaka nadošlo je na ideju da u blizini kuća, kraj jednog zapuštenog «kazuca» zapale malu vatru. Onako zaigrani kasnije nisu ni primijetili kako se plamen strahovito počeo širiti i pretvarati u prve oblike požara. Oko 12 sati, nakon što je primijećena opasnost, kratkotrajna uznemirenost popraćena strkom i vikom proširila se Tršćem. Grupa ljudi požurila je na mjesto događaja, ali je, pored namjere i pokušaja da obustavi opasnost, uvidjela da spasa više nema. Mnogi su pokušaji spašavanja imovine: alata, namještaja, posteljine, garderobe, dokumenata i slično bili uzaludni. Nekoliko ljudi pokušalo je spasiti jednog konja, ali bez uspjeha. Naime, uznemirena životinja se trgla, pobjegla nazad u goruču štalu i tu stradala.
U međuvremenu požar je zahvatio glavninu Tršća, 26 kuća bilo je u plamenu. Organiziranom akcijom spašene su škola i pošta. Vatrogasna služba stigla je iz Čabra ali prekasno. Naišla je na živo zgarište te joj je jedini zadatak bio da spriječi širenje te strahote prema Dolcu i Koritima. Veliki sat na golom zidu tornja izgorjele crkve stao je istog dana točno u 19 sati i 30 minuta simbolično završavajući jedan dio tršćanske sudbine. Na ruševinama i zgarištu izgrađena je u Tršću šezdesetih godina nova crkva.»
Ovakvih zabilješki prepune su spomenice osnovnih škola, ali i pojedinih župa, jer svećenici i učitelji bili su vjerni kroničari svog vremena a za sobom su ostavili nemjerljivo pisano blago. Na žalost dio toga stradalo je u požarima, a ostala su samo sjećanja pojedinaca koje je netko od zaljubljenika u prošlost ovog kraja na vrijeme zabilježio i tako sačuvao.

                                                                                     Željko Malnar