Naselju Požarnica  je na najboljem putu da se priključi brojnim naseljima koja su ne tako davno živjela svojim životom a sada su na rubu propasti. Sve je manje  stanovnika, koji tu  žive, premalo  je da bi značilo sigurniju budućnost i bojim se da bi ova emisija u stvari mogla predstavljati "in memoriam" za ovo naselje. Budućnost će pokazati jesam li bio u pravu ili ne, a činjenica je da nada uvijek umire posljednja.
Zavirio sam u prošlost ovog naselja, prikupio razne dokumente i prolistao stranice starih knjiga, te uspio steći određenu sliku ovog naselja, početaka naseljavanja, prvih stanovnika ali i drugih zanimljivosti koje ću u narednih desetak minuta podijeliti s vama. Nadam se da ćemo zajednički provesti nekoliko ugodnih trenutaka, da će ovaj prikaz u mnogima od Vas, posebice onima koji su rodbinski vezani uz Požarnicu, probuditi duboke osjećaje, oživjeti će uspomene na Vaše pretke ali i tadašnji život.
U knjizi Slavka Malnara "Prezimena u čabarskom kraju" spominje se Požarnica kao "skup zaselaka na padinama ispod Svete Gore prema Plešcima. Ime je u vezi s požarom. Gotovo potpuno nenastanjena. Izvorno je Pažarnca". U dijelu knjige posvećenomnaseljima ili dijelovima naselja u kojima su evidentirana prezimena spominje se "Am Grab" kao naziv za područje Okrivja i Požarnice u XV. stoljeću, zatim Menvce kao zaselak u Požarnici. Ime je nastalo po stanovnicima koji su rado vršili zamjene, mjenjali ili po domaće "Menavale". Spominje se i zaselak Pintari koje po po Malnaru dobilo ime po prezimenu Pintar. Tu je i zaselak Repnik nastao na mjestu gdje su prije često sadili repu. Suhor je bilo ime zaselka a nastalo je na suhom mjestu, bez vode. Našao sam potom ime zaselka Vlahi. Po Malnaru mora da se u prošlosti naselio neki pravoslavac, za kojeg u nas postoji naziv "Vlah". Tu je još zaselak Zdolanci koji se nalazi na donjem kraju sela pa je po tome dobio i ime.
Požarnica se u prošlosti različito nazivala. Pored naziva Požarnica spominje se još Posatnicev, Posarnicza, Poxarnica, Bruciati, a njezino prvo spominjanje moglo bi se vezati uz 1498. godinu kada se spominje "Am Grab" kao mjesto između Požarnice i Okrivja, no Josip Ožura na jednom mjestu u "Osilniškoj dolini" uz "Am grab" vezuje Kamenski Hrib. Što je od tioga točno, upitno je i nedovoljno istraženo, mi se time danas nećemo baviti, već ćemo viuše pažnje posvetiti vremenima kada postoje direktni ili indirektni zapisi, a to je sredina XVIII. stoljeća. Pri tome ćemo kroz pojavljivanje pojedinih prezimena pokušati ispričati samu povijest naselja.
Kada  smo već spomenuli pojedine zaselke koji pripadaju Požarnici, vrijedno je spomenuti da se u raznim popisima stanovništva Menavci, Starinci, Štorati i Zdolanci spominju samo u razdoblju od 1952.-1971.g. (Burić: Povijesna antroponimija Gorskog kotara). Sabravši određene podatke iz Burićeve knjige, uvjerio sam se da je najviše stanovnika na Požarnici bilo 1857. godine (172), a zatim slijede: 1900.g. (161), 1869.g. (156), 1890.g. (130), 1910.g. (129), 1818.g. (123), 1931.g. (121) i 1880.g. (105), dok je u ostalim godinama broj stanovnika bio manji od 100. Vrijedno je spomenuti da je 1953.g. u Menavcima bilo 5. stanovnika, 1961.g. ukupno 6, a 1971.g. svega 1. U Starencima je 1943. godine živjelo 16 osoba, 1961.g. 9 a 1971.g. 8. I Štoratima je bilo 1953. godine 12 stanovnika, 1961.g. 11 a 1971.g. 16 stanovnika. Identičćne podatke pronašao sam i u knjizi M. Korenčića "Naselja i stanovništvo Hrvatske 1857.-1971.g.), Zagreb 1979.g.
Zanimljivi su podaci koje sam našao u Čabarskom urbaru iz 1779. godine. U njemu je navedeno "Possessione Posarniczev" a spominju se imena i prezimena ukupno 19 osoba: Ivan Sagar, Lovre Kovach, Gergur Stimacz Stamacz (!), Jossef Sagar, Gergur Turk, Mathia Turk Gorny, Luka Turk Sztaressi, Jacob Turk Gerny, Luka Turk Mlajssi, Mihaly Turk, Thomas Turk, Jure Turk, Verban Turk, Jacob Turk Dolny, Verban Pinter, Steffan Pinter, Blass Kovach, Martin Turk Dolny i Mathia Quaternik. U jednom drugom dokumentu, materijalu Igora Karamana "Komorska gospoštija Čabar od 1787.-1798.g. također se spominje Požarnica. Prvo kada se navode naselja koja spadaju u čabarsku gospoštiju, a zatim kod navođenja pregleda stanovnika ovog područja kao i veličine pojedinih naselja. Iz toga je razvidno da je 1788. godine u Požarnici bila 21 kuća u kojima je živjela 21 obitelj s ukupno 142 stanovnika (69 muških i 73 ženske osobe). Navedneih 21 obitelji imalo je 13 volova, 47 krava, 74 ovce, 24 guske i 3 pčelinje košnice.
U darovnici Franje II Matiji Josipu Paraviću spominje se naselje Požarnica, a po Burićevoj "Antroponimiji" Požarnica se prvi puta spominje 1730. godine kao mjesto gdje je živio Andreas Jannesh. U urbarijalnim spisima sučije Čabar….1774./1803. spominje se da je iz sedamnajst mjesta čabarske gospoštije dvadeset i tri uglednija i starija mještanina iznijelo svoje dotadašnje materijalno stanje i obveze a među njima nalazimo i Lucasa Turka iz Pozarnicze. Radi se o spisu vezanom uz 1. svibnja 1778. godine. U Repetitoriju prebivališta od 1.1.1913.g. našao sam da je u Požarnici živjelo 129 stanovnika, a u knjizi Marijana Kovača "Stare slave djedovina" spominje se da je 1914. godine u Požarnici bilo 219 vjernika (?????).
Vratimo se ponovno natrag Buriću i njegovoj "Antroponimiji" i pokušajmo pratiti pojavljivanje određenih preziomena u dužem vremenskom razdoblju a potom ćemo slične podatke uzeti iz knjige Slavka Malnara "Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća". Kod Burića se prvi spominje Andreas Jannesh (1730.g.), Agnes Turk spominje se 1735.g., a Michael Stimacz 1736.g. Dalje se spominju: Nicolaus Kovacs (1743.g.), Ursula Muhvich (1749.g.), Maria Sagar (1754.g.), Stephanus Safar (1755.g.(, Gregorius Csopp (1762.g.), Maria Pajnich (1765.g.), Antonius Markovchich (1816.g.), Josephus Kvaternik (1817.g.),  Joannes Kovač (1858.g.), Georgius Lakner i Petrus Muhvić (1859.g.), Antonius Pajnić i Valentinus Stimac )1860.g.), Joannes Žagar (1861.g.), Jacobus Lokner (1865.g.), Antun Peršle (1877.g.), Vicenco Jelenc (1880.g.), Anton Ferbežar (1881.g.), Josip Tušek (1885.g.), Slavoljub Šafar (1893.g.), Antun Pršle (1900.g.), Urban Šoštarić (1922.g.), Vladimir Volf (1930.g.) i Josip Hudolin (1936.g.).
Slavko Malnar u svojoj knjizi o prezimenima u čabarskom kraju prvo spominje Andreasa Janessa (1730.g.), a zatim Agnes Turk (1735.g.), Michaela Stimca (1736.g.), Nicolausa Kovacsa (1743.g.), Ursulu Muhvich (1749.g.), Mariu Sagar (1755.g.), Stephanusa Saffara (1755.g.), Mariu Pajnich (1765.g.), Antoniusa Markovcsich (1769.g.), Mathiu Quaternika (1778.g.), Jacobusa Pintara (1805.g.), Laurentiusa Rugle (1810.g.), Franciscusa Kovacza i Nicolausa Malnara (1816.g.), Joannesa Konstanjevića i Joannesa Kovača (1858.g.), Gerogiusa Laknera i Petrusa Muhvića (1859.g.), Antoniusa Pajnića i Valentina Štimca (1860.g.), Joannesa Žagara  (1861.g.) Jacobusa Loknara i Antiniusa Panića (1865.g.), Antona Peršle (1877.g.), Vicenca Jelenca (1880.g.), Antona Ferbežara 2(1881.g.), Josipa Tušeka (1885.g.), Slavoljuba ŠAFARA (1893.g.), Antuna Pršle (1900.g.), Ivana Erenta i Urbana Šoštarića (1922.g.) Vladimira Volfa (1930.g.), Josipa Hudolina (1936.g.), Vinka Širolu (1937.g.) i Cbjetka Tahirbegovića (1953.g.). Dakle, i jedan i drugi spominju uglavnom iste osobe, razlike su tek neznatne jer Burić spominje 32 različite osobe a Malnar 35. Ilustracije radi navodim podatak da se se u vrijeme održavanja izbora 1997. godine u Požarnici spominjala slijedeća prezimena: Hudolin, Jelenc, Klepac, Krulić, Volf i Žurga, dakle svega njih šest.

                                                                              Željko Malnar