PRHCI I PRŠLETI

 Ovaj prikaz naselja Prhci i Pršleti započeti ćemo kraćim izvodom iz monografije "Tršće gdje je na 70. stranici zapisano slijedeće: Nedaleko Tršća leži Prhce (749 metara), četiri kuće, a u njima četiti kovača, zabilježio je 1898. godine Dragutin Hirc u svojoj knjizi "Gorski Kotar". Na 66. stranici spominje se mlin vodenica u Pršletimaa na 71. stranici spominje se da u župnoj spomen knjizi je zapisano  se obitelj Kovač iz Prhci  "uzdrživa mehanička umjetnost već od više porodicah. Ovi ljudi bez da bi ikad u svjetu bili, ili se učili, što vide ponačine, kao: drobnjake, svevrsti puške i t d. K tomu potrebit alat si sami delaju". Dalje se navodi da je 1885.g. majstor Josip Kovač iz Prhci postavio na toranj sat, a 1899.g., nakon završenih radova na crkvi, župnik Krmpotić zahvaljuje Izidoru i Antonu Kovaču iz Prhci za popravak sata. U napisu o tkanju spominje se jednostavni ručni tkalački stan kojeg je izradio Stjepan Naglić iz Prhci a na kojima je njegova kćerka tkala laneno platno i tepihe od starih krpa. Na strani 74. kod iskorištavanja živine rudače spominje se rudničko okno u Resnom Hribu iznad Prhci, a među značajnijim osobama spominje se samouki umjetnik Ivan Ban iz Prci.
Slijedom naših dosadašnjih predstavljanja pojedinih naselja i njihove prošlosti, isto ćemo i u slučaju Prhci i Pršleti primjeniti na način da ćemo kroz spominjanje pojedinih prezimena i osoba pokušati utvrditi najranije spominjanje nastanka naselja. Pri tome moram odmah u početku spomenuti da tih podataka nema previše i da oni nisu preobilni. Listajući Spomenicu župe Tršće našao sam u njoj vrijedan podatak da su skoro do sredine prošlog stoljeća pokojnici Prhci, Pršleti i Sokoli bili pokapani na groblju u Gerovu a vjernici su spadali pod župu Gerovo. Kao i za većinu susjednih manjih naselja nisam našao potvrdu njihova postojanja u Čabarskom urbaru ili nekim drugim izdanjima, što ne znači da ta naselja nemaju određenu starost. U raznim dokumentima spominje se više različitih imena ovih naselja . Tako su Prhci: Perhci, Perhzi, Pršleti su: Peršleti, Perszletova Draga, a oba zajedno često se puta pojavljuju kao Gorsko Smrichje, Smrichie Gorsko te Smrečje Gorsko. Talijani su ih zvali "Presli" (Pršleti) i Perzi (Prhci). Prema prezimenima prvo spominjenje Prhci je vezano uz 1793.godinu i Mariu Kovacz a Pršleti 1812.g. i Antoniusa Persklea. U knjizi "Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta kraljevine Hrvatske i Slavonije" iz 1913. godine spominje se selo Prci s 25 i Pršleti s 10 stanovnika.
Prikupio sam i određene podatke vezane uz kretanje broja stanovnika u ova dva susjedna naselja a iz njih su vidljive česte promjene. Tako se Prhci ni Pršleti ne spominju 1818.g. kao samostalna naselja . Listajući knjigu Mirka Korenčića "Naselja i stanovništvo Hrvatske od 1857.-1971.g. na stranici 171. našao sam spominjanje oba naselja, a uz naselje Pršleti i slijedeću zabilješku:
"Do 1918. godine iskazivano pod imenom Pršljeti, a do 1900. kao dio naselja". Čak ni Burić u svojoj "Povijesnoj antroponimiji" kada spominje kretanje broja stanovnika u 1818. godini ne navodi stanovnike u Prhcima i Pršletima. Iako nepotpuni, ovi su podaci dosta zanimljivi. Prhci su u prvim godinama službenog spominjanja imali 29 stanovnika (1857.g.) a njihov se broj dalje kretao ovako: 32 (1869.g.), 23 (1880.), 24 (1890), 15 (1900.), 25 (1910.g.), 30 (1921.), 34 (1931.), 25 (1948.), 30 (1953.), 26 (1961.), 28 (1971.), 25 (1981.), 16 (1991.g.), a prema prošlogodišnjem popisu u Prhcima je živjelo 11 stanovnika u 4 domaćinstva i 9 stanova.Za Pršlete su podaci drugačiji.Sa16 stanovnika (1857.g.) njihov je broj pao prvo na 11(1869.g.) a zatim na 8 (1880.g.) da bi 1890.g. porastao na 11, a
1900.g. pao na 7.u narednih deset godina broj stanovnika je porastao na 10 (1910.g.), zatim pao na 9 (1921.),i potom porastao na zavidnih 17 (1931.) odnosno 18 (1948.g.). Potom ponovno slijedi razdoblje opadanja broja stanovnika na 16 (1953.), 13 (1961.), 6 (1971 i 1981.) 5 (1991.) dok ih je 2001.g. bilo svega dvoje u jednom domaćinstvu jednom stanu. Ptrisjećajući se dobrih starih vremena kada je primjerice u Pršletima bilo više mlinova vodenica, podatak je koji rastužuje ali i realno prikazuje konstanstno odumiranje manjih naselja i demografsku propast.
Gledajući danas uz Prhce se vezuju slijedeća prezimena: Malnar, Naglić, Kovač,Ban a uz Pršlete: Frbežar i Pršle. No tako nije bilo u prošlosti o čemu svjedoče podaci u knjizi A.Burića "Povijesna antroponimija Gorskog kotara" te S. Malnara "Prezimena u čabarskom kraju". Zanimljiv je pogled u navedene knjige. Tako Burić u Prhcima spominje Mariu Kovach (1793.g.)Isidorusa Kovača (1858.g.), Stiepana Naglića (1872.), Mirka Turka (1889.g.), Urbana Reljca (1899.g.), Milana Frbežara (1902.g.) i Grgu Bana (1940.g.). a u Peršletima : Stephanusa Kovača (1858.g.), Matiu Malnara (1862.g.) i Josipa Pršle (1870.g.), dakle svega devet osoba. Za razliku od njega Slavko Malnar spominje čak 19 osoba i to: u Prhcima: Mariju Kovacz (1793.g.), Josipa Kovacza (1849.g.), Josipa Naglića (1853.g.), Isidorusa Kovača (1858.g.), Marka Ožbolta (1880.g.),Mirka Turka (1889.g.), Urbana Reljca (1899.g.), Milana Frbežara (1902.g.) i Grgu Bana (1938.g.), u Pršletima : Gašpara Peršlea (1852.g.) Stephanusa Kovača (1858.g.), Matiju Malnara (1862.g.) te Josipa Pršle (1870.g.), a li i Antoniusa Pershle (1812.g.) te Antoniusa Persel (1818.g.) u Perszletovoj Dragi, zatim Marcusa Persel (1819.g.) u Gorskom Smrichju, te Thomasa Perssle (1848.g. u Smrichju Gorskom. Gaspar odnosno Gašpar Persle (Pršle) pojavlčjuje se 1842.g. u Smrichju Gorskom a 1849.g. u Smrečju Gorskom.
Po nekim pričama ovdje u blizini prolazio je stari karavanski put iz Čabra prema Grobniku i dalje za Bakar i Rijeku, a u romanu u nastavcima A. Štefančića "Demon goranskih šuma" glavni lik Jakov u više je navrata iz Gerova prema Čabru prolazio ovih krajem, što bi trebalo značiti da je početak nastanjivanja ova dva mjesta možda bio i ranije nego se spominju prva prezimena, no možda u sastavu nekog od susjednih naselja,
Ovaj prikaz ne bi bio potpun kada ne bi spomenuli prerano umrlog likovnog umjetnika Ivana Bana Goranina rođenog u Prhcima 1938.godine, dobitnika broinih priznanja i nagrada i učesnika mnogih samostalnih i skupnih izložbi. O njegovim radovima najbolje govore rečenice  Jurja  Baldanija "Predodređenje da kao sredstvo izraza upotrijebi drvo leži u njegovoj neraskidivoj vezanosti za rodni kraj _ Gorski kotar, nepresušno izvorište materijala i motiva koncentriranih na drvo. I tako je paralelno radom u tehnici ulja na platnu Ivan Ban svoj likovni svijet prenosio i utkivao u vizije građene komadićima drvenih listova raznih boja i struktura". Teme njegovih slika i intarzija odrazi su neposrednih doživljaja Gorskog kotara, kako u pejsažu, tako i u scenama iz svakodnevnog života. On ne izmišlja niti idealizira , on je u svojoj biti strogi realist koji stvarnom podatku utiskuje samo emotivni odnos. Posebno ga privlače prizori rada u kojima veoma slikovito raspreda anegdotu pokušavajući pri tome da izrazi osebujnost običaja i navika ljudi tog kraja. Kompozicije u otvorenom prostoru uvijek obuhvaćaju dovoljno široke vizure krajolika da bi ga učinile prepoznatljivim. Unutar takvog ambijenta odvija se žanr scena kao logičan produkt korespondiranja figura s prostorom. Boja je smirena i zagasita, te uvijek usklađena unutar korištenog registra. Kod intarzije dolazi do izražaja još i struktura drveta koji autor koristi kao elemenat pikturarnog. U kompozicijama zatvorenog tipa naglašena je kompaktnost mase unutar linearnosti arhitekture."
Nema više starih mlinova u Pršletima, nema ni karavanskog puta kojim su se kretali konji natovareni željeznim predmetima iz čabarske željezare. Nestao je Jakov sa svojim doživljajima, vrijedni neimari koji su gradili nove ceste, šumski radnici, urari, ugljenari ali i brojna druga zanimanja kojima su se bavili domicilni stanovnici. U vrijeme ekonomskih recesija mnogi su u potrazi za boljim životom otišli u tuđinu gdje su ostavili najbolje godine svog života. Danas ostarjeli i nemoćni, u društvu sinova i unuka pohode svoj rodni kraj a bolna sjećanja naviru. Rodnog kraja kako su ga zadržali u sjećanju više nema, nestali su prijateklji, susjedi, znanci. Sve pomalo blijedi i nestaje i upitno je prilikom narednog susreta što će se ovdje zadesiti.

                                                                  Željko Malnar