PRHUTOVA DRAGA - Svako od naših manjih naselja predstavlja svojevrsni biser u ogrlici povijesti. Brojna su zbivanja i događanja vezana uz njihov nastanak, smještaj i naseljavanje no na žalost o većini njih pisani su podaci dosta skromni. Neka su iskoristila pogodnost svog smještaja poput primjerice Makovog Hriba i ubrzano se razvijaju, a ona druga poput Prhutove drage,  manja i udaljenija od glavnih prometnica, osuđena su na propadanje i odumiranje. U čabarskom kraju na žalost sve su češća slika prazne kuće i opustjela naselja. Hoće li takva sudbina zadesiti Prhutovu dragu, pokazati će vrijeme. Činjenica je da ono što nije uspjelo agresorima, neimaštini, elementarnim i drugim nepogodama, uspjelo je demografskoj “bijeloj smrti”. U ovom naselju, s nekoliko kuća većinom praznih, danas živi nekoliko starijih osoba koje tijekom ljeta ili uz blagdane zna posjetiti i netko mlađi. Nakon njihove smrti upitno je tko će ovdje živjeti.
Prhutova Draga je malo naselje smješteno na rubu župe svetog Andrije apostola Tršće i župe sv. Antuna Padovanskog u Čabru. Asfaltiranom lokalnom cestom povezano je s Makovim Hribom i glavnom prometnicom Prezid-Parg-Gerovo-Crni Lug. Do ovog se mjesta moglo doći stazom koja je vodila od Parga kroz šumu do Prhutove Drage i dalje prema Ponikvama i Vrhovcima. Dosta se kasno, tek poslije 1850. godine spominje kao samostalno naselje, a do tada je bila, kao i susjedna naselja Makov Hrib, Ravnice i Srednja Draga,  proprija u sastavu naselja Černi Laze odnosno Crni Lazi.  Tako da se  recimo 1824. godine pisalo: Kris Franciscus, Černe Lase, propria Perhutova draga. To ne znači da se u pisanim dokumentima primjerice kod spominjanja pojedinih osoba, ne spominje ovo naselje u njegovim različitim pojavnim oblicima. Osim Prhutove drage spominje se: Prkutova draga, Prekutova draga, Perhutova draga i Perkutova draga. Samo tumačenje naziva naselja ukazuje na mogućnost da je ime dobilo po smještanu, pri kutu (Perkutova
draga) ali možda  prije kuta, preko kuta  (Prekutova draga) no postoji i tumačenje koje se vezuju uz riječ “prhut”, dakle to bi bilo naselje čiji su stanovnici imali prhuti u kosi. Zanimljivo je i tumačenje koje nastanak imena vezuje uz grčke riječi “per”=po, prema te “hydor”= voda, dakle naselje  na vodi ili prema vodi. Postoji i grčka riječ “peri” u značenju oko, okolo, kod. Po mom osobnom mišljenju najrealnije je prvo tumačenje, iako bi izgledno moglo biti i treće, dok bi drugo (prhut) trebalo zanemariti. Ova je sredina bogata narodnom predajom i tumačenjima, no na žalost ona su dosta teško dostupna i već zaboravljena jer nigdje nisu zapisana, što je velika šteta.
U osobnoj pismohrani uglavnom sam pronašao materijal za pisanje ovog priloga, a unaprijed se ispričavam žiteljima Prhutove drage ili osobama rodbinski povezanim uz ovo naselje, ukoliko ću na pojedinim mjestima možda biti nejasan odnosno dovoljno detaljan.  Razlog toga leži u dosta skromnoj dokumentaciji koju

posjedujem. Listajući stare dokumente, zapise i knjige, tek sam ponegdje naišao na spominjanje ovog naselja, pa čak i zavičajna monografija “Tršće” ovom naselju posvećuje malo pažnje. Želja mi je bila da pokušam osvježiti odnosno  spasiti od zaborava povijest nastanka ovog naselja, a ukoliko netko od brojnih posjetilaca   ove naše web stranice ima određenih dokumenata ili fotografija vezano uz Prhutovu dragu može mi ih poslati na adresu: zeljko@delnice-dekanat.com.
U djelu poznatog putopisca Dragutina Hirca “Gorski kotar” pronašao sam na stranici 140, u jednoj rečenici vezanoj uz potok Tršćanku slijedeće: “ Voda je okrenula prema šumskom kraju Ponikvama, propadajući po drugi puta kod Prkutove Drage”. Spomen ovog naselja pronašao sam u putopisnoj knjizi Ivana Nepomuka Jemeršića “ Kopnom i morem na Plitvička jezera” gdje je na stranici 131 zapisano: “”Dok u razgovoru projurismo kroz više gorskih sela, kano kroz Crne  lazi, Vrhovce, Ravnice, Prhutovu dragu, uljegosmo napokon u prvo seoce čabarske plovanije zvano
Parg.” Ostali putopisci poput Laszowskog (“Gorski kotar i Vinodol”) ili Strohala (“Uz Lujzinsku cestu”) uopće ne spominju ovo naselje. Spominjanje imena Puhutova draga nisam našao ni u Čabarskom urbaru iz 1779. godine. Igor Karaman pišući o čabarskoj gospoštiji Čabar u vremenu od 1787.-1798. godine među naseljima koja su bila u sastavu čabarsko gospoštije ne spominje Prhutovu dragu. Slijedom navedenog može se pretpostaviti da je ona u to vrijeme bila u sastavu nekog drugog naselja. Potvrdu toga pronašao sam u staroj crkvenoj knjizi “Liber baptizorum” s početka XIX. stoljeća u kojoj su zabilježena djeca rođena u župi Tršće u razdoblju od 1816.-1857. godine. U njoj je zapisano rođenje u Prekutovoj dragi devetero djece s prezimenom Trope a čak dvadeset i troje djece rođeno je s prezimenom Križ u Prekutovoj dragi i Tršću. Među podacima vezanim uz sklapanje brakova u razdoblju od 1858.-1900. godine naišao sam na zapis da su 9. listopada 1898. godine sklopili brak Josip Tušek rodom iz Gorači a živi u Prhutovoj dragi i Marija Rajšel iz Gornjih Žagari. No ako bi gledali na prezimena koja su u to vrijeme postojala u Prhutovoj dragi za pretpostaviti je da je možda neka od slijedećih nevjesta: Neža i Franjica Križ (1880.g.),  Antonija i Franja Križ (1881.g.) i Franjica Hudolin (1884.g.), bila iz ovog naselja.
Kada nema direktnih izvora i podataka, uvijek se možemo poslužiti onim indirektnima, kako bi rasvijetlili dio prošlosti. To sam učinio i ja koristeći djelo Antuna Burića “Povijesna antroponimija Gorskog kotara” u kojoj ima dosta podataka, posebice onih o prezimenima i kretanju broja stanovnika u određenom vremenskom razdoblju. U tom sam djelu našao zanimljiv podatak da se u Perhutovo dragi već 1790. godine spominje Jacobus Hudolin, 17911. godine Simon Krisss a 1851. godine Casparus Trope. Iz navedenog proizlazi da je Prkutova draga imala određen broj stanovnika, ali nije bila samostalno naselje već u sastavu nekog drugog naselja - Crnih lazi. A prvi stanovnik bio je Jakov Hudolin. U drugom proširenom

izdanju Burićeve “Antroponimije” pronašao sam spominjanje Matheusa Ferbesara 1799. godine, Antoniusa Hodulina 1859. godine, Petrusa Križa i Jacobusa Poye 1858. godine i Josipa Tušeka 1899. godine. Po Buriću je uz Prhutovu dragu vezano osam prezimena: Ferbesar, Hudolin, Hodulin, Krisa, Križ, Poye, Trope i Tušek.
Slavko Malnar u knjizi “Prezimena u čabarskom kraju” vezano uz Prhutovu dragu spominje jedanaest osoba i to: Jacobus Hudolin 1790. godine, Simon Kriss 1791. godine, Mattheus Ferbesar 1799. godine, Agnes Poije 1820. godine, Franciscus Kris 1824. godine, Gasparus Troppe 1830. godine, Franciscus Krijs 1831. godine, Jacob Poje i Anna Krix 1847. godine,  Filip Jakov Križ i Casparus Trope 1851. godine, Antonius Hodulin 1859. godine te Josip Tušek 1899. godine. Dakle, Malnar spominje tri osobe više. Na žalost, po popisu birača iz 1997. godine u Prhutovoj se dragi spominju samo dva prezimena: Križ i Tušek.
Ovaj prilog ne bi bio potpun kada u njemu ne bi bilo određenih podataka o njegovim stanovnicima, prvenstveno o prezimenima i imenima koja se ovdje pojavljuju i njihovom tumačenju. O brojnosti istih već je prethodno rečeno a u zapisima sam pronašao spominjanje šest različitih prezimena: Frbežar, Hudolin, Križ, Poje, Trope, Tušek od kojih danas postoje samo dva: Križ i Tušek. Imena ima daleko više, čak 16: Mattheus, Jacobus, Antonius, Simon, Franciscus, Anna, Agnes, Gasparus, Josip, Petrus, Vladimir, Milka, Mladen, Cvetko, Ivka i Marija. Prezime Frbežar nalazimo 1672. godine u Čabru gdje je živio Georgius Ferbeczar. Pojavni oblici su: Ferbeczar, Ferbese, Ferbesar, Ferbezar, Frbezar. Po jednom tumačenju nastalo je od njemačke riječi “verweser” u značenju nadglednik. No drugi korijen ovog prezimena nalaze u engleskoj riječi “fre”= sloboda te turskoj “besa” = vjera, nagodba, obećanje. Dakle, u slobodnom prijevodi to bi bio slobodni vjernik ali i sporazumno slobodan. Spoje li se engleska riječ “fer” = ispravan, turska “feri”= slobodan i engleska “ser”= gospodin u slobodnom prijevodu dobiva se “ispravno
oslobođen gospodin”. Prezime Hudolin ( Valentinus) po prvi puta spominje se 1672. godine u  Čabru. Njegovi pojavni oblicu su Hodolin, Hodulin. Po jednom tumačenju nastanak imena vezuje se uz domaću riječ “hudo” u značenju teško. Dakle to bi bio čovjek koji donosi nešto strašno 8hudo). No postoji i turska riječ “huduta” u značenju granica, područje, kraj te bi po njoj to bio graničar. Prezime Križ pojavljuje se kao: Kris, Kriss, Krish, Krijs, Krix a po prvi puta u čabarskom kraju nalazimo ga u Krisevoj dragi 1654. godine ( Joannes Kris) te u Čabru (Thomas Kris) 1672. godine. Po nekima radi se o slovenskom prezimenu vezanom uz kršćanstvo. Grčka riječ “christos” znači pomazanik, te se često puta ovo prezime i njegov nastanak vezuje uz ime Kristijan. Prezime Poje pojavljuje  se kao Poy, Poye, Poie, Poije, Pojer. Radi se o goniču stoke, seoskom pastiru, ali možda i o osobi koja je rado pjevala. Postoji grčka riječ “poikilos” u značenju šarolik, te francuska “poali” = čupavac. Prezime Trope po prvi puta u čabarskom kraju nalazimo  1708. godine u Tropetima (Josephus

Troppe). Prezime ima njemačko porijeklo i nastalo je od riječi “trappe” = zamka. U domaćem izgovoru on je “Trape, Trapek”. Grčka riječ “trafos” prevodi se kao kopanje, dakle on bi bio kopač ali i poljoprivrednik. Postoji i talijanska riječ “trappola” u značenju zamka, klopka, stupica dok grčka riječ “tropos” znači okret, obrat ali i lukav čovjek. A talijanska riječ “troppo” označava čovjeka koji je izgubio igru,  propao. I na kraju prezime Tušek. Pojavljuje se kao: Tussek, Tusek, Tushek, Tušeg, a prvbi se puta spominje 1741. godine u Čabru (Michael Tussek). Po jednom tumačenju nastanak prezimena vezuje se uz njemačku riječ “dušek” u značenju lovački nož. U “Rječniku stranih riječi” autora Bratoljuba Klaića pronašao sam zabilješku da riječ “Tusci, Tuska, Tuske” znači isto kao i Etrurci, a latinska riječ “tuskulum” prevodi se kao miran. Postoji i latinska riječ “tussis” u značenju kašalj,  ali i francuska “tuoche” = dodir. Ne treba zanemariti niti njemačku riječ “ tuchscher” u značenju suknar.
Zanimljiva su i tumačenja nastanka imena koja se ovdje pojavljuju. Ime Matheus danas je Matija, a korijen njegova nastanka nalazimo u hebrejskom imenu “Matitjahu” koja je nastala kao složenica dviju riječi “Matt” = čovjek i “Jahon, Jahve”= bog, dakle on bi bio “Božji čovjek”. I ime Jacobus ili današnji Jakov potječe iz hebrejskog jezika. radi se o imenu “Jaakobh” nastalom kao složenica dviju riječi “Ja, Jahve”= Bog i “akebh”= peta, dakle on je “onaj koji slijedi Boga”. Postoji i arapska riječ “jahakub” u značenju jarebica kamenjarka. Ime Antonius ili naš Antun vezuje se uz latinsku riječ “antonius” u značenju prvi, prednji, dok je Simon kao izvedenica imena Simeon došao iz hebrejskog jezika u značenju “uslišani”.Franciscus ili naš Franjo svoj nastanak zahvaljuje staro francuskoj riječi “franc”= slobodan, dok je  Anna nastala od hebrejske riječi “hannah” u značenju milost, ljupkost. No postoji i turska riječ “ana” u značenju majka. Ime Agnes vezuje se uz grčku riječ “hagne”= čista, nevina, nedužna” ali i latinsku “agnus”= janje, dok se Gasparus ili naš Gašpar vezuje uz perzijsku riječ “kaspar” u značenju čuvar blaga, rizničar ali i drevni jezik Hinda u kojem postoji riječ “gataspa” u značenju nadzornik. Ime Josip svoj nastanak zahvaljuje hebrejskom imenu “Johosef”  složenici dviju riječi “Jo, Jahve”= Bog i “jasaf”= dodao je, umnožio” a u prijevodu “Bog neka doda, umnoži”. Ime Petrus ili naš Petar vezuje se uz latinsku riječ “petrus” i grčko latinsku “petra” a obje znače isto - stijena, kamen, hrid. Vladimir ima svoje korijene u staro njemačkim riječima “walten”= vladati i “mar” = slava, dakle on bi bio slavni vladar, dok za nastanak imena Milka ima više tumačenja. Po nekima to je izvedenica imena Radmila, Amalija, Milica, Emilija, Mihaela, drugi njezin nastanak vezuju uz tursku riječ “mile, milet” u značenju čovjek, narod, treći uz fenički “quadmel” koji je nastao od “qadm”=glasnik, vjesnik i “el”=Bog, dakle Božji glasnik, a četvrti uz grčku riječ “kadmilos”=žrtveni sluga. Ime Mladen nastalo je od latinskog imena Juvenal (lat. “iuvenis”= mlad). Ime Cvjetko prijevod je imena Florens (latinski “flor, florens”=
cvijet, cvatući ali i sjajan, odličan, bogat). Ivka predstavlja jednu od brojnih

izvedenica imena Ivanka, Ivan kojeg korijen nalazimo u hebrejskom imenu “Johanah” koje se sastoji od dviju riječi “Jahve=Bog i “hanah”=milostiv. I konačno, ime Marija dolazi nam od hebrejske riječi “mara” u značenju opora, trpka,  može biti i  izvedenica hebrejskog imena “Mirjam”= Marija a po nekima riječ potječe iz staro egipatskog jezika i znači "ona koju Bog voli”.
Možda je zanimljivo ovom prigodom spomenuti zapis u knjizi Marijana Kovača “Stare slave djedovina” vezan uz župu Tršće. Naime, autor je kod spominjanja Šematizma iz 1914. godine naveo da je župa Tršće imala tada 18 filijala ili podružnica a broj stanovnika u njima kretao se od 4 do 217. Po tom izvoru Prhutova je draga tada imala 40 stanovnika. U staroj knjizi “Političko i sudbeno razdjeljenje i Repetitorij prebivališta kraljevina Hrvatske i Slavonije po stanju od 1. siječnja 1913. godine” na stranici 19. pronašao sam spominjanje naselja Prhutova draga u sastavu Upravne općine Čabar. Naselje je imalo 31 stanovnika, topografska oznaka upućivala je da se radi o selu u sastavu rimokatoličke župe Tršće a djeca su pohađala Pučku školu u Tršću. U abecednom imeniku pri kraju navedene knjige spominje se na strani 204. Prhutova draga u sastavu Upravne općine Čabar, Kotarska i Županijska oblast bile su u Čabru i Ogulinu, Kotarski su i Sudbini stol nalazili su se u Čabru i Ogulinu, Oružnička postaja u Čabru, Brzojavna postaja također u Čabru a Posljednja pošta u Tršću.
Gledano na kretanje broja stanovništva u ovom naselju, ponovno sam zavirio u Burićevu “Povijesnu antroponimiju” gdje sam našao podatke za razdoblje od 1857.-1¸9911. godine te koristio knjigu Mirka Korenčića “Naselja i stanovništvo Hrvatske  1857.-1971.godine”.  Iz navedenih knjiga saznao sam da je Prhutova draga 1857. godine ima 34 stanovnika, 1869. godine 33 a 1880. i 1890. godine 26. U 1900. godini broj stanovnika pao je na 22, da bi 1931. godine porastao na 31, 1921. godine pao na
21 a 1931. godine se ponovno vratio na 31. Tijekom II. svjetskog rata i iz ovog naselja u talijanske logore smrti odvedeni su svi stanovnici, a neki od njih uopće se nisu vratili. To je bio slučaj s 13 stanovnika. Svoj život na Rabu ostavili su: Hudolin Antuna Gašpar rođen 06. veljače 1871. godine umro 25. studeni 1942. godine; Križ Josipa Antonija rođena 1873  umrla 24. prosinca 1942. godine; Križ Filipa Filip rođen 25. travnja 1867. godine  umro 02. siječnja 1943. godine; Križ Franje Filip star 73 godine  umro 1943. godine; Križ Josipa Filip star 77 godina  umro 1942. godine; Križ Jakoba Franjo rođen 1901. godine  umro 13. prosinca 1942. godine; Trope Josipa Ivka stara 66 godina, umrla 1942. godine; Trope Vjekoslava Karlo i Trope Vjekoslava Marijan rođeni 28. siječnja 1900. godine umrli 2. prosinca 1942. godine; Trope Vjekoslava Vjekoslav rođen 1941. godine a umro 21. rujna 1942. godine; Trope Josipa Marija rođena 1871. godine umrla 20. listopada 1942. godine; Tušek Josipa Antun rođen 01. rujna 1909. godine umro 14. prosinca 1942. godine i Tušek Jakova Jakov rođen 06. srpnja 1901. godine umro 1943. godine. Poslije II. svjetskog rata 1948. godine ovdje je živjelo 19 stanovnika a pet godina kasnije, 1953. godine

njihov je broj porastao na 22 koliko ih je bilo i 1961. godine. Deset godina kasnije 1971. godine u Prhutovoj je dragi živjelo 23 stanovnika, 1981. godine 12, 1991.godine 9 a 2001. godine bilo ih je tri u jednom domaćinstvu. U posljednjih trideset godina, od 1971. do 2001. godine postoji više podataka, temeljem provedenih popisa stanovništva. Iz njih je vidljivo da je 1971. godine 23 stanovnika u Prhutovoj dragi bilo u 4 domaćinstva i 4 stana. Naredne 1981. godine 12 stanovnika živjelo je u 5 domaćinstava i 4 stana . Godine 1991. 9 stanovnika Prhutove drage živjelo je u 2 domaćinstva i koristilo 3 stana, da bi u 2001. godini 3 stanovnika u jednom domaćinstvu koristilo 3 stana. Do smanjivanja broja stanovnika u promatranom razdoblju nije dolazilo samo zbog smrti, već i preseljenjem istih u druga mjesta ili odlaska u inozemstvo. Slijedom navedenih podataka vidljivo je da je Prhutova draga
najviše stanovnika imala 1857. godine i to 34, a najmanje 2001. godine, svega 3. Na ovako različite podatke sigurno je da je utjecaja imala neimaština i stalna borba za opstanak odnosno puko preživljavanje. Jer trebalo je prehranjivati brojnu obitelj, posla je bilo malo kod kuće te se često odlazilo u potrazi za poslom u druge krajeve ali i inozemstvo. Mladež je nakon okončanja školovanja često puta ostajala u većim sredinama, nije se vraćala kući a nerijetko je ženski dio mlađe populacije sklapanjem brakova napuštao rodni dom. Prhutovu dragu i njezinih nekoliko stanovnika danas čeka nezavidna situacija koje su svjesni i sami ostarjeli žitelji.