R  A  V  N  I  C  E

Na sjeveru između Makovog Hriba i Crnih Lazi smjestile su se Ravnice, jedno od većih naselja u župi Tršće. Od glavne prometnice udaljene su 500 m. Okružene su prostranim livadama, oranicama i brežuljcima, zbog čega su najvjerojatnije dobile i ime.
Kao prvi stanovnici spominju se Stephanus Malnar i Simon Sostarich 1790. godine. Do Drugog svjetskog rata Ravnice su brojile 24 domaćinstva. Obitelji su bile mnogobrojne s puno djece. Stočarstvo i ratarstvo su bili osnovni izvori prihoda. Držali su krave, konje, koze, svinje i kokoši. Obrađivali su toliko zemlje koliko su je posjedovali, a kosili sve livade, gričeve i daleke šumske laze tj. proplanke. Konje su posjedovale obitelji: Žagar-Lipovac-Magušar, Turk-Arjavčavi, Ožbolt-Lukavi, Malnar-Frjanavi, Žagar-Sjounekarjavi, Benčina-Benčinavi, Malnar-Kranjski. Vlasnici konja smatrali su se bogatima. Konjske zaprege su bile glavno prijevozno sredstvo do željezničkih postaja Delnice i Rakek te luke Bakar. Tamo su prevozili proizvode domaće izrade: trupce, dužice za izradu bačava i šindru za pokrivanje krovova
Glavno zanimanje ljudi bio je rad u šumi i paljenje drvenog ugljena.
Kao i mnoga druga sela u našem kraju i Ravnice su bile spaljene u Drugom svjetskom ratu. Ljudi su bili odvedeni u logore Kampor na rabu, a potom Gonars u Italiji. Iza rata počela je obnova sela. Prva električna žarulja zasjala je 1958. godine. Na vodovodnu mrežu Ravnice su priključene 1974. godine. Telefon je uveden 1986. godine.
Danas u Ravnicama živi 53 stanovnika u 22 kuće. Najstarija stanovnica Josipa Lipovac, ima 94 godine, a najmlađi Dino Ožbolt 10 godina. Samo 4 učenika polaze OŠ, a dva su srednješkolci. Prevladava staro stanovništvo. I ovo naselje bilježi pad stanovnika.

        
RAVNIŠKA LUŽA
Pokraj kapelice bila je napravljena luža u koju se sakupljala kišnica. Dno je bilo nabijeno ilovačom da voda ne bi ponirala. Voda u luži je služila za napajanje stoke, pranje rublja i gašenje požara. Luža bi nabujala za vrijeme obilnih kiša na jesen i proljeće kada se iz Crnih Lazi, iz izvora Padskala, slijevala bujica vode. Omiljeni stanovnici luže ble su žabe koje su svojim kreketanjem davale posebnu čar ljetnim večerima.Luže nema već 20 godina. Mjesto je nasuto da bi se napravilo bočalište tzv. "bulin plac"

         KAPELICA
Kapelica je posvećena Pohođenju Blažene Djevice Marije. Mjesto je okupljanja vjernika iz cijelog kraja. U kapelici se služe mise i razne obljetnice. Najsvečanija misa služi se prve nedjelje u lipnju poznata kao "Rouniška maša". Za vrijeme svibanjskih i listopadskih pobožnosti održavaju se molitvene skupine. Brigu o uređenju i održavanju kapelice vode mještani. Svima je ona ponos i mjesto utočišta.

RAVNIŠKA ŠTIRNA

         Za snabdijevanje mještana pitkom vodom sagrađena je početkom 20. st. velika štirna ili bunar. Rad je talijanskih majstora od klesanih kamenih ploča. Nalazi se na najvišem mjestu u sredini sela. Duboka je oko 5 metara. Voda se u štirnu sabire iz krovova okolnih kuća. U njoj ima još i danas čiste pitke vode.

         TRGOVINA I GOSTIONICA
Ţrgovina se nalazila u kući Josipa i Terezije Žagar već u 19. st. Prodavali su se tekstilni i prehranbeni proizvodi i razna tehnička roba. Trgovina je radila sve do 2000. godine u vlasništvu obitelji Lipovac i neko vrijeme Mirjane Jurković. Kod Magušarovih, u istoj kući, nalazila se i gostionica. Uz piće su se posluživala i neka domaća jela. Svake nedjelje održavao se u gostionici ples. Mladi su se okupljali već u ranim poslijepodnevnim satima. Pjevalo se i plesalo uz zvukove samoukih harmonikaša. Bili su to: Naglić Valentin zvani "Tine Marinče", Srečko Vrus . Maksov iz Tršća, braća Žagar - Brenčki iz Vrhovci, braća Cvjetko i Josip Zbašnik-Rajtavi, popularni Josip Malnar-Režinc i Slavko Žagar iz Vrhovci. Ponekad su se tu održavale i svadbe.
Jelena Mrđen