Među brojnim obljetnicama koje bi se trebale prigodno obilježiti u Čabarskom kraju, dio njih vezan je uz sakralne objekte. Tako će župe u Plešcima, Prezid, Tršću obilježiti 200 godina osnutka, crkvica u Zamostu 130 godina blagoslova nakon izgradnje, u Ravnicama bi se obilježilo 110 godina gradnje crkvice a u Potoku kraj Čabra (sada ulica Franje Ožbolta Velikog) 100 godina gradnje.
O postanku i prvom spominjanju naselja Ravnice ne može se sa sigurnošću navoditi konkretne godine, već se samo temeljem pojedinih izvora podataka može nešto saznati. Tako primjerice u knjizi “Povijesna antroponimija Gorskog kotara” autora Antuna Burića nalazimo podatke o prvim spominjanjima pojedinih prezimena na području Tršća i okolnih mjesta. Tu se pojavljuje Stephanus Malnar iz Rauniczaa 1786. godine dakle prije 221 godine. S druge strane u knjizi Igora Karamana “Privredni život Banske Hrvatske-Ekonomika kasno feudalnih vlastelinstava” u dijelu posvećenom Komorskoj gospoštiji Čabar u godini 1788. dakle dvije godine kasnije, u spisku naselja koje gospoštija obuhvaća, nema spominjanja Ravnica.
Upitno je nije li se naselje Ravnice nalazilo u sastavu nekog drugog naselja, što je bio slučaj u to doba. Primjerice obližnjih Crnih Lazi, koje se spominje već u vrijeme rada željezare u Čabru. Tada su rudari živjeli u udaljenijim naseljima, a mnoga od njih bila su međusobno povezana kasnije kućnim brojevima. Tako je bio slučaj i s Ravnicama, Srednjom Dragom a možda i Makovim Hribom. Na karti koja se nalazi u monografiji “Gorski kotar” na stranici 74. a potječe iz prve polovine XIX. stoljeća i rad je Josipa Szemana nema ucrtanog naselja Ravnice već samo Terstje, Verh, Verhovci, Cherni Laze, Kraljev Verh, Sello, Sokolli. I u darovnici kralja Franje II. iz 1798. godine kojom je čabarsko imanje pripalo Matiji Josipu Paraviću za njegove zasluge i zasluge njegovih predaka u ratovima protiv Turske, nema spominjanja Ravnica već samo Tršća, Kraljevog Vrha, Vrhovci, Crnih Lazi i Sokoli.
U knjizi “Gorski kotar” izdanoj 1981. godine u Delnicama na stranici 320.
nalaze se podaci o kretanju broja stanovnika po naseljima i katastarskim općinama, gdje se spominju i Ravnice s 81 stanovnikom u 1857. godini da bi već 1910. godine ovdje živjelo 137 stanovnika. Prema knjizi “Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta Kraljevine Hrvatske i Slavonije po stanju od 1. siječnja 1913.g.” kojeg je izdala Kralj. Hrv.-Slav-Dalm.zemaljska vlada, Odio za unutarnje poslove” na stranici 19. u Županiji Modruško Riječkoj nalazi se u sklopu Upravnog kotara Čabar, Upravne općine Čabar naselje Tršćanske Ravnice s 137 stanovnika, koje spada pod rimokatoličku župu u Tršću a djeca pohađaju Pučku školu u Tršću.
U “Ljetopisu župe Tršće” spominje se da su 1897. godine, dakle prije 110 godina, mještani Ravnica dogovorili da će podići kapelicu, što znači da je tada ovdje bilo dosta brojno stanovništvo, a toj kapelici gravitirati će i vjernici iz susjednih naselja. Od ideje do njezine realizacije nije prošlo mnogo vremena. Iste su godine prionuli poslu i izgradili malu, drvenu kapelicu u koju je jedva  moglo stati dvadesetak osoba. Potrajalo je tako sve do 1912. godine kada su ovdašnji žitelji postali svjesni da je njihova kapelica premala, da je treba proširiti ili izgraditi novu, veću i iz kvalitetnijeg materijala. Potrebna sredstva za gradnju osigurana su iz prihoda vjernika i milodara mještana, a preostala sredstva dogovorili su da će osigurati na način što će mještani dragovoljno po muškoj glavi u tu svrhu doprinositi po 10 kranu i to svaki muškarac od 16 do 60 godina. Izvedbu proširenja preuzeo je Giuseppe Passera, Talijan, a prema nacrtu što ga je izradio Josip Černe učitelj u Tršću. Posao je iste godine toliko uznapredovao da je uz proširenu kapelicu prizidan i toranj, kojeg prije nije bilo, "več je zvonček visio na četiri natkrita stupa uza staru kapelicu”. Građevina je do jeseni stavljena pod krov od pokositrenog lima, a Tereza Žagar udova pok. Josipa iz Ravnica kbr. 1. nabavila je o svom trošku munjovod za zvonik.
Na proljeće 1913. godine nastavljen je posao oko uređivanja crkvice, pa je na želju iste Tereze Žagar načinjen i “koruš” jer je obećala nabaviti harmonium, što je kasnije i učinila. Kip Blažene Djevice Marije premješten je bio za vrijeme izvođenja radova u župnu crkvu u Tršću, odakle je kada je sve bilo gotovo, uz procesiju natrag donesen. Crkvica je bila blagoslovljena 27. srpnja 1913. godine po dekanu - župniku Vjenceslavu Pleše iz Čabra. Svetu misu pjevao je domaći župnik, dočim je lijepu propovijed izrekao župnik iz Prezida vlč. Petar Brozičević. Pri toj je svečanosti, prema navodima iz “Ljetopisa župe Tršće” bilo mnogo naroda i iz okolnih župa,   a kako je naveo pisac Ljetopisa “I dobri nam je Gospod Bog dopustio tako doživjeti lijepoga duhovnog veselja.
Uz manje radove na uređenju prostora i okoliša crkvica je doživjela današnje dane. Vrijedno je spomenuti da je prije deset godina, uz stotu obljetnicu gradnje crkvice, poduzetnik Josip Šoštarić rodom iz Ravnica financirao je radove na uređenju crkvice. Danas je crkvica mjesto pohoda vjernika iz susjednih naselja u župi Tršće, tu se često organiziraju molitveni skupovi, a brojne vjernice brinu se o uređenju i održavanju crkvice.
Osim već poznate Marije Đurđević iz Makovog Hriba vrijedi spomenuti i Ružu Malnar iz Ravnica koja posljednjih godina brine o ključevima crkvice. Ujutro je prva u crkvici a navečer zadnja izlazi iz nje i zaključava je. Ne smijemo zaboraviti niti Mariju Vesel iz Crnih Lazi, kroničarku svog vremena, čijom je zaslugom dosta zanimljivih podataka ostalo sačuvano. Ali napisano i bezbroj pjesama o “rouniškoj crkvici”, od kojih jednu ovdje navodimo:

RAVNIŠKA KAPELICA

         Kapelici u Ravnicama
ove ću stihove posvetiti,
jer mi je Marija sada jedina mati,
kojoj se molim ka d srce pati.
U tišini male kapelice
kip je Blažene Djevice.
Marija ruke širi
sve grli i miri.
Jedno maleno zvono
u maloj kapeli zvoni
vjernike poziva
da je vrijeme da se moli.
Veliki mir i blaženstvo
nek’ u kapeli osjete
svi oni
koji se molitvi posvete.
Od davniona Marija Ravniška
vjernicima je mila,
mole je, prose i zazivlju,
svoja srca njoj otvaraju.
Ako u srcu ima
puno čemera i boli,
Marija pomaže
zato je narod voli.
Bezbroj krunica se izmoli
za pomoć bijednima i nemoćnima,
za našu usnulu braću i obitelj
moli svaki vjernik i molitelj.

Kapelica uređena ženskim rukama
i svatko rado pomaže
jer svaki Mariju nešto moli
i kaže ono što ga boli.
Zahvaliti ćemo za milosti
koje od nje primamo.
Za našu veliku vjeru
koju hvala Bogu imamo.

O Ravnicama se može još mnogo toga napisati, no o tome nekom drugom prilikom.

                                                                                    Željko Malnar