ČABAR, 28. svibnja 2007. godine - Nedavno je u blizini Lovačke kuće u Lividragi nedaleko Gerova, u organizaciji Akademije šumarskih djelatnosti i Hrvatskog šumarskog društva , otvorena spomen ploča poznatom akademiku Dušanu Klepcu rođenom Čabrancu i autoru brojnih stručnih knjiga. Posebice je vrijedna njegova knjiga “Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost” u kojoj je pored ostalog nabrojio i sve Gorane koji su diplomirali na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko njih je početkom XX. stoljeća diplomiralo na Gospodarsko šumarskom učilištu u Križevcima, a manji je broj završio studij u  Ljubljani. Na spisku akademika Klepca nalazi se čak 44 studenata iz čabarskog kraja, a osobnim poznanstvom utvrdio sam da tom broju treba dodati još najmanje njih osam, rođenih u Rijeci, Postojni ili Ljubljani a po porijeklu su iz ovog kraja ili ovdje žive..
Među prvim diplomiranim inženjerima šumarstva  iz ovog kraja na  Gospodarsko šumarskom učilištu u Križevcima, spominju se 1867. godine Josip Ožbolt, 1882. godine Josip Malnar te 1890. godine Julije Bonel, svi iz Gerova. Ovaj zadnji bio je namješten kod grofa Kolomana Ghyczya, vjerojatno u Ghiczyevoj šumariji na Makovom Hribu.  Pored navedenog Bonela spominju se još dvojica: Jedan od njih, vjerojatno otac spomenutog Julija pokopan je na groblju u Tršću i nadgrobni spomenik kazuje da je također bio šumar. A onaj treći Viktor Bonel, rođen u mjestu Lazac nedaleko Lividrage, završio je šumarski fakultet u Zagrebu prije stotinjak godina.  U Križevcima je Gospodarsko šumarsko učilište 1894. godine završio Slavoljub Deml iz Čabra, čiji je otac bio Franjo Deml dohodarnik čabarske gospoštije.
Antun Muhvić iz Plešci diplomirao je šumarstvo 1901. godine u Zagrebu a  1906. na istom fakultetu, diplomu inženjera šumarstva stekao je Petar Kovač iz Čabra. Deset godina kasnije spominje se Ljudevit Malnar, a zatim skoro petnajst godina nije bilo spomena nijednog diplomiranog šumara iz našeg kraja. Sve do 1932. godine kada se spominje Ante Kvaternik iz Mandli, a dvije godine zatim Bogomil Čop iz Malog Luga da bi 1935/36.. godine ovu diplomu stekao Josip Lipovac iz Čabra. Akademik Dušan Klepac iz Čabra diplomirao je 1939. godine, a Kazimir Loknar iz Čabra kao trinaesti i zadnji prije II. svjetskog rata stekao je diplomu 1940. godine. Vidljivo je da je najviše diplomiranih inženjera šumarstva, ukupno šest,  bilo iz Čabra, a razlog toga leži u velikoj koncentraciji obrtništva u tom mjestu. Naime, oni su bili boljeg imovnog stanja i lakše su školovali svoju djecu, za razliku od drugih kojima je to bilo daleko teže. Petero ih je bilo iz Gerova i okolnih mjesta a dvojica iz Plešci i okolice. Zanimljivo je da u navedenom razdoblju Tršće i Prezid nisu imali nijednog  diplomiranog šumara, za razliku od danas.
Za vrijeme II. svjetskog rata 1943/44.. godine u Zagrebu je diplomirao Dragutin Štimac iz Malog Luga. Prvih poratnih godina bilo je malo šumarskog kadra. Kao prvi poslijeratni šumarski stručnjak, 1953. godine, spominje se Vladimir Klepac iz Gerova, a dvije godine zatim dakle 1955. godine diplomirao je Ivan Štimac iz Malog Luga. Godine 1960. diplomu je stekao Juraj Malnar iz Hriba, a potom slijede: 1961. godine Josip Janeš iz Gerova, 1962. godine Antun Erent iz Hriba, 1963. godine Cvjetko Štanfelj iz Gerova i 1965. godine Antun Muhvić iz Mandli. Nastupilo je kraće razdoblje, nekoliko godina nije bilo studenta šumarstva iz našeg kraja, sve do 1970. godine kada su diplomirali Branko Lipovac iz Tršća i Josip Klepac iz Voda. U 1974. godini diplomirao je Antun Šoštarić iz Frbežari, 1975. godine Tomić rođ. Brovet Ružica iz Čabra, 1977. Zdravko Žagar iz Prezida dok je iste godine Petar Lautar iz Kozjeg Vrha diplomirao u Ljubljani. U godini 1978. diplomirao je Marijan Štimac iz Gerova a naredne 1979. godine Miroslav Lipovac je diplomirao u Zagrebu a Josip Lautar iz Kozjeg Vrha u Ljubljani. Godine 1980. diplomu su stekli  Nada Arh rođ. Brovet iz Gornjih Žagari i Rudolf Arh iz Crnih Lazi, naredne 1981. godine to je uspjelo Amaliji Hudolin rođ. Arh iz Crnih Lazi, dok su 1983. godine diplomirali Josip i Marijan Malnar iz Sela i Zvonimir Pršle iz Plešci. Antun Žagar iz Prezida završio je šumarski fakultet 1984. godine, u 1985. godini to je uspjelo Miljenku Čopu iz Gerova i Zdravku Turku iz Malog Luga, da bi 1986. godine diplomirao Slavko Križ iz Ravnica a 1987. godine Bojan Lipovac iz Tršća. I konačno, 19911. godine zabilježeno je da je diplomirao Arsen Arh iz Crnih Lazi, u godini 1992. to je uspjelo Predragu Trope iz Čabra a 1994. godine Siniši Arhu iz Crnih Lazi i Ludvigu Kovaču iz Prezida.
Navedenom spisku potrebno je još dodati nekoliko osoba koje su stekle diplomu na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, žive i rade na našem području, tu su im i obitelji ali su rođene van našeg područja, u Rijeci, Opatiji, Postojni ili Ljubljani. Budući da ih osobno poznajem smatram da je njihovo mjesto na ovom spisku te ih navodim. U 1985. godini diplomirao je   Damir Križ iz Čabra, godine 1988. Branko Ožbolt iz Čabra, dok su Marko Habjan Sela i Aleksandra Ule iz Prezida diplome stekli 1992. godine. godine 1994. diplomirao je Krešimir Janeš iz Čabra, naredne 1995. Dražen Abramović i Dragan Turk iz Prezida dok je Dejan Žagar diplomirao 1996. godine. Sigurno je da je u posljednjih desetak godina bilo još diplomiranih inženjera šumarstva, no njih pok. akademik Dušan Klepac ne spominje u svojoj knjizi.
I na kraju samo nekoliko riječi o akademiku Dušanu Klepcu. Rođen je 17. svibnja 1917. godine, dakle prije devedeset godina, u Čabru od oca Viktora i majke Olge. osnovnu školu, gimnaziju (1935), Poljoprivredno šumarski fakultet (1939.), doktorat šumarskih znanosti (1951.) i habitaciju (1953.) završio je u Zagrebu a potom otišao na specijalizaciju u Francusku i Ameriku. Šumarsku karijeru započeo je 1940. godine kao šumarski vježbenik u Odjelu za uređivanje šuma Banovine Hrvatske i NDH. Nakon položenog stručnog ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva 1942.godine kao privatni šumarski inženjer izabran je za upravitelja šuma Prvostolnog kaptola zagrebačkog u Zagrebu (1943.-1945.). Od 1945.-1947.g. referent je u taksaciji Ministarstva šumarstva NRH, a od 1947. do umirovljenja 1987. godine radi na šumarskom fakultetu u Zagrebu kao asistent, docent, izvanredni i redovni profesor, dekan i prodekan. Radio je i u inozemstvu. U domaćim i stranim časopisima objavio je preko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja uređivanja šuma te rasta i prirasta šumskih vrsta drveća.Od 1975. godine je član suradnik, od 1977. izvanredni člana a od 1991. godine redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1997. postao je redovitim članom Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu, a bio je i počasni i dopisni član Nacionalne meksičke akademije šumarskih znanosti u Meksiku te Nacionalne akademije šumarskih znanosti u Firenzi.
Umro je prošle, 2006. godine u Zagreba.

                                                                       Željko Malnar