SJEDIŠTE DEKANATA: SUPILOVA 219, 51300 DELNICE



Preporučamo
stranice!




webmaster

 

 

SVI PUTEVI VODE NA SVETU GORU

         GEROVO, 01. rujna 2007. godine - Početkom rujna kolone hodočasnika i vjernika iz svih župa čabarskog kraja, ali i šire iz Gorskog kotara, Primorja i susjednih slovenskih župa, hrle u svetište Majke Božje Karmelske na Svetoj Gori nedaleko Gerova. Tijekom trodnevnog proštenja ovdje se okupi više tisuća vjernika, većina dolazi osobnim motornim vozilima, neki organiziranim autobusnim prijevozom  a poneki poput hodočasnika iz Klane ili Škrljeva pješice. Tradicija je to koja traje desetljećima i prenosi se sa starih na mlade, pri čemu se za dolazak i odlazak koriste poznati šumski putovi i staze a odmorišta ovise o volji dobrih ljudi ili korištenju lovačkih kuća i drugih šumskih nastambi.
Zanimljivo je zaviriti  u prošlost i kroz sjećanja starijih osoba ali nekog od mještana utvrditi putove koji su vodili prema ovom poznatom i omiljenom svetištu. U razgovoru s Dušanom Muhvićem predsjednikom Mjesnog odbora Plešce saznali smo da je nekada u funkciji bilo desetak pravaca kojima su se kretali hodočasnici. Oni iz Zamosta išli su preko Jezire na Fažonce, Podstene, Rupu i preko Pintari stigli na Svetu Goru  a neki su koristili i pravac Raskrsnica (granični prijelaz) preko Podstena, Rupe i Pintari do Svete Gore.  Iz Plešci je vodilo najviše putova. Jedan od njih išao je pored škole starim putem na Zdolance, Starete, Menavce i Starince do Pintari; drugi je iz centra naselja išao na Zdolance, Starete i dalje preko Menavci i Starinci na Pintare; treći je išao kod starog mlina prema Zdolancima i dalje prethodno navedenom trasom do Svete Gore; četvrti je išao ulicom Jurja Gašparca prema Malnce, Planinki, Staji, Sehuru, Vučjoj jami do ceste za Pintare. Mještani Kamenskog Hriba išli su prema Lazima, Sehuru, Vučjoj jami na cestu za Pintare, a oni iz Okrivja išli su preko Kamenskog hriba i dalje prethodno spomenutom trasom. Iz smjer Tršća hodočasnici su išli preko Kraljevog Vrha na Muhviće, Nakonce, Kruliće do Kamenskog hriba i onda dalje preko Lazi, Sehura, Vučje jame do Pintari i Svete Gore. Iz Kupari su preko Podgriča išli na Sedlo i dalje na Svetu Goru, a iz Malog Luga preko kamenoloma ili Sedla dalje. Vjernici iz Smrečja kretali su se po cesti zatim preko Vučje jame na cestu za Pintare. Prijašnjih su godina članovi Planinarskog društva “Jelenc” iz Gerova uredili stazu koja od crkvice Svete Ane u Malom Lugu vodi do Svete Gore. Hodočasnici iz smjera Rijeke koji su išli pješice koristili su šumske putove u smjeru Lividrage, a zatim dalje prema Gerovu, Malom Lugu i Svetoj Gori.
Mnogi od navedenih putova danas su zarasli i van funkcije, po njima rijetko tko prolazi, zarasli su u korov i tek se možda samo starije osobe prisjećaju kuda su vodili i kakvu su ih sve uzbuđenja pratila na tom putu. Danas je moderno sjesti u osobni automobil i voziti se skoro sve do vrha, a o nekadašnjem kretanju na koljenima i molitvi malo tko razmišlja. Starijih osoba i vjernika sve je manje, a s njihovim odlaskom gube se vrijedna sjećanja i uspomene na dane djetinjstva, kada nije bilo motornih vozila i putovalo se uglavnom pješice, većinom u dobrom društvu i uz pjesmu.

                                                                                    Željko Malnar