VODE - Naselje Vode smješteno je u nedaleko Gerova, a iz raspoloživih podataka vidljivo je da se radi o naselju koje se već spominje u Urbaru čabarske gospoštije iz 1779. godine. U odjeljku “In Possessione Vode” poimenično se navodi 15 osoba: Jacob Pajnich, Blass Turk, Luka Turk, Simon Klepacz, Steffan Chopp, Simon Rajsell, vdova Petra Paulicza, Jure Paulica, Simon Pajnich, Ivan Chopp, Marko Rajsell, vdova Jureta Bidszbolya, Steffan Turk, Anton Klepacz, Miklos Klepacz i vdova Mathie Janessa. Imali su ukupno 16,25 rali zemlje te 5,25 “Kosczi Szenokosse”. Tijekom godine morali su dati ukupno 282 dana tlake, svaki od 15 prvo imenovanih po 18 dana a udova Matije Janeša samo 12 dana. Naselje Vode spominje se i u uvodnom dijelu Urbara, među naseljima na koja se isti odnosi. Da je ovo naselje postojalo u rimsko doba, sigurno je da bi se zvalo “Aquapolis” no u vrijeme II. svjetskog rata Talijani su ga nazvali “Allacqua” . I kada smo već kod II. svjetskog rata da spomenem da je u  slovenskim izvorima zapisano da su u logoru na Rabu umrle slijedeće osobe: Kvaternik Josipa Valentin rođen 13.02.1912. godine a umro 30.12.1942. godine; Malnar Jurja Stanko star 62 godine a umro 06.11.1942. godine. Pojavljuje se i kao Molnar Jurija Stanka stara 62. godine, umrla 06.11.1942.g.; Raušelj Ivana Milena stara 41 godinu a umrla 24.10.1942.g; Turk Petra Antun rođen 05.07.1941. a umro 23.09.1942.g.; Turk Franje Franjo rođen 17.02. 1873. godine a umro 01.10.1942.g.; Turk Matije Franjo rođen 1852.g. a umro 24.11.1942.g.; Turk Josipa Marija rođena 20.01.1874.g. a umrla 19.10.1942.g.; Turk rođena Pajnić , Stjepana Marija, rođena 04.04.1854. godine a umrla 18.11.1942.g.; Žagar Stjepana Antun rođen 16.02.1879.g. a umro u prosincu 1942.g.; Žagar Jureta Franjo star 42 godine umro 1942.g.; te Žagar Antuna Stjepan rođen 15.12.1923. godine a umro 11.12.1942. godine.
U knjizi Antuna Burića “Povijesna antroponimija Gorskog kotara”  među prvim  stanovnicima  Voda spominju se Michl Tschop 1752. godine, te Sthepanus  Turk 1758. godine. Zatim skoro stotinu godina, sve do 1867. godine kod Burića ne nalazimo neko od prezimena vezano uz Vode. Tada se, 1867. godine Josip Mihečić, a deset godina kasnije 1878. godine  Josip Zimerman,  Matilda Guštin i Karolina Klepac. Godine 1879. spominju se Izidor Pavlić, Slavoljub Čop i Hermagor Kvaternik, a 1881. godine nalazimo na spominjanje Josipa Jelena. U navedenoj se knjizi još spominju kao stanovnici Voda Valentin Pajnić (1884.g.), Sofija Kovač (1886.g.), Stjepan Ožbolt (1900.g.), Juraj Žagar (1902.g.), Milan Frbežar (1903.g.), Franjo Lisac (1907.g.), Franjo Raušel (1921.g.), Josip Pršle (1934.g.) te Josip Pršle-Pavlić (1956.g.),. Dok se u Čabarskom urbaru iz 1779. godine u Vodama spominje 9 različitih prezimena, u Burićevoj “Antroponimiji” spominje se ukupno 20 prezimena, a samo u razdoblju od 1752.-1780. godine osam prezimena. Čop, Klepac, Turk, Pavlić (Paulicz) i Rajšel (Rausell) spominju se u oba dokumenta. Pretpostavlja se da  je prezime “Raušel” možda nastalo iz prezimena “Rajšel”, jer se znalo desiti da su pojedini pisari u ono vrijeme prezimena često krivo pisali. Iz određenih zapisa vidljivo je da se prezime Rajšel kod nas prvi puta spominje 1606. godine, a zapisano je i u najstarijem spisku zaposlenika kod Petra Zrinskog u Čabru, dakle 1671. godine ako ne i ranije. A njegove tragove nalazimo i u Prezidu gdje je u starim matičnim knjigama zapisano kao “Ravšel”. Korijen navedenog prezimena neki nalaze u njemačkoj riječi “reiss, reisl” u značenju riža, a pošto se tada većinom govorilo na “Š” nastalo je Rajšel. U Riječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića postoji njemačka riječ “Raush” u značenju opitost, opijenost, pijanost”. Usporedimo li navedene podatke s podacima Slavka Malnara iz knjige “Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća” nalazimo određene razlike jer Malnar u svojoj knjizi spominje čak 25 osoba. Kod njega se prvo spominje 1752. godine Michael Tschop, a zatim Stephanus Turk 1758. godine  te Simon Rajsell i Jacob Pajnich 1778. godine. Godine 1867. spominje se Josip Mihelić a 1878.g. Josip Zimerman, Matilda Guštin, Karolina Klepac i Izidor Pavlić. Naredne, 1879. Malnar spominje Hermagora Kvaternika i Slavoljuba Čopa,  godine 1881. Josipa Jelenca a 1886. godine Sofiju Kovač. Godine 1901. spominje se Valentin Pajnić, dvije godine kasnije Milan Frbežara u 1907. godini Franjo Lisac. U godini 1911. spominje se Franjo Guštin, u 1920. godini Angello Fabijani, godinu dana kasnije Franjo Raušel a 1926. godine Mihael Jakšić. Godine 1934. spominje se Josip Pršle 1937.g. Vjekoslav Kirinčić, u godini 1939. Dušan Jelenović, a 1942. godine Josip Fabijan. Posljednja evidentirana osoba u Vodama  kod Malnara je Bosiljka Skorup 1988. godine.  Usporedimo li prezimena koja uz naselje Vode vezuje Burić s onima Malnara, proizlazi  da je kod Burića bilo 20 različitih prezimena a kod Malnara 25. Kod Burića ne nalazimo Malnarove osobe Angella Fabiania, Josipa Fabijana, Mihaela Jakšića, Dušana Jelenovića, Vjekoslava Kirinčića, Jaciba Pajnicha, Simona Rajsella i Bosiljke Skorup, dok kod Malnara ne nalazimo Burićeve Stjepana Ožbolta, Josipa Pavlić-Pršle i Jurja Žagara.
Vezano uz prezimena i imena osoba u Vodama, da spomenimo da se sredinom travnja ove 2007. godine   na listi osoba za naselje Vode nalazilo ukupno 105 osoba. Od toga je najviše bilo osoba s prezimenom Turk (24), a potom slijedi prezime Malnar (17), Klepac (9), Naglić i Frbežar (po 7), Ožbolt (6), Pavlić (5), Jelenc (4), Žagar, Šoštarić i Pajnić (po 3), Pibernik, Toubache i Guštin (po 2), te Štimec, Fabijan, Kvaternik, Marcely, Guinet, Ravlić, Volf i Gerbault (po 1). Vidljiv je dolazak nekih novih prezimena u Vode poput Toubache, Marcely, Guinet i Gerbault a ista su se ovdje pojavila sklapanjem brakova između iseljenih Vodanki i stranih državljana.
Kada smo već kod imena i prezimena koje se kroz povijest spominju u Vodama možda bi bilo vrijedno malo pažnje posvetiti njihovu nastanku i tumačenju. U prethodnom tekstu spomenuto je 29 različitih imena i 32 prezimena, a veći dio njih više se ovdje ne spominje. Krenimo prvo s imenima. U najranijim spisima spominje je ime Jakob čiji korijen nalazimo u hebrejskom “jaakobh” (Ja,Jahve=Bog + akebh=peta, dakle onaj koji ide za Bogom). Tu je zatim ime Blaž koje dolazi iz latinske riječi “blasius”=šepav a možda od grčke riječi “blasios” u značenju onaj koji iskrivljava noge prema vani. Ime Luka potječe od latinske riječi “lux” u značenju svijetlo, sjaj, oganj, a možda od latinske riječi “lucus”= gaj. Po nekima je to izvedenica od latinske riječi “lucrum”= dobitak, korist. Simon svoje podrijeklo vuče od imena Simeon koji je  u hebrejskom jeziku  značilo “uslišani” . Stefan je naš Stjepan, a oba potjeću od grčkog imena “Stefanos” u značenju vijenac, kruna, dakle onaj koji nosi krunu. Biblijsko ime Petar dolazi od latinske riječi “petrus” ili grčko latinske “petra” u značenju stijena, kamen, hrid. Ivan dolazi od hebrejske riječi “johanan” (Jahve=bog+hannah=milostiv, dakle “Bog je milostiv”. Jure ili Juraj potječe od grčkog imena Georgije koje u rpijevodu znači zemljoradnik, ratar, dok je Marko nastao od latinske riječi “martius” u značenju onaj koji pripada bogu rata Marsu” ali i “onaj rođen u mjesecu martu”. Ime Antun ili Anton izvedenica je latinskog imena Antonije = prvi, prednji, dok je Miklos mađarska izvedenica grčkog imena Nikolaus “nike”=pobjeda+”laos”=narod”. I Matija nam dolazi iz hebrejskog jezika kao složenica dviju riječi “matt”=čovjek+Jah (on)=Jahve, Bog, dakle čovjek od Boga, Božji čovjek. Mihael (Mihl) također porijeklo vuče iz hebrejskog jezika i složenica je “Mi+ha+el u značenju tko je Bog, a neki ga prevode i kao  voditelj duša u raj. Josip je nastao od hebrejskog imena Johosef” (Jo=Jahve, Bog+jasaf=dodao je, umnožio, dakle Bog neka doda, umnoži. Korijen imena Matolda nalazimo u njemačkoj riječi “mechthild” u značenju jaka u borbi, hrabra u ratu. Nastanak imena Karolina neki vezuju uz latinsku riječ “carus”=drag, a drugi smatraju da se radi o izvedenici imena Karol, Karlo (staronjemački “Kar(a)l”= muž, suprug, njemački “kerl”=momak, čovjek, ljudina). Izidor ima osnov u grčkom jeziku, on je “dar boginje Izide” uz koju je vezan “georgije” (zemljoradnik, ratar). Slavoljub može biti složenica riječi “slava” i “ljubav” dakle onaj koji ljubi slavu, ali i složenica imena “Slavko” i “Ljubo”. Ime Hermagor ima više značenja. Po jednome to je inačica njemačkog imena Herman =borac, ratnik ili Hermenegildo=dar boga Irmina, drugi korijen nalaze u grčkoj riječi “herma”=potpora uz koju vezuju arapsku riječ “gor, ghor”=dubodolina u pustinji. Valentin dolazi od latinske riječi “valens”=zdrav, krepak a kod nas on je “Zdravko”. Sofija dolazi od grčke riječi “sofia”=mudrost, znanje, Milan je inačica latinskog imena Emilijan (lat.miles=vojnik), dok ime Franjo dolazi od staro francuske riječi (franc”= slobodan).  Korijen imena Angello nalazimo latinsko grčkoj riječi “angelus” u značenju glasnik, poslanik, Božji poslanik. I konačno, Bosiljka je ime nastalo od biljke bosiljak, Dušan se vezuje uz dušni dan, duh, dušu a u latinskom jeziku riječ “alma” znači duh, dok je ime Vjekoslav nastalo kao i mnoga druga slavenska imena na način da se imenu Vjeko dodalo “slav”. Po drugima radi se o izvedenici staro njemačkog  imena Alojzije ( alwisi”=koji sve zna, pametan).
Što se tiče prezimena u Vodama i kod njih postoje brojna tumačenja njihova nastanka. Tumačenje istih je različito a za ovu prigodu koristio sam se knjigom Slavka Malnara  "Prezimena u čabarskom kraju"” te Klaićevim “Rječnikom stranih riječi”. Koliko su ta tumačenja opravdana ocijenite sami. Prvo tumačenje prezimena odnosi se na Malnara a drugo na Klaića. Prezime Pajnić vezano je uz pčele, košnice, koja se zove panj, na domaćem govoru pajn. Francuska riječ “pain” znači kruh, vrsta nekog peciva ali i tjestenina nadjevena mesom.  Turk je  nastao od nadimka Turek (došljak iz krajeva pod turskom vladavinom) a on je kasnije transformiran u Turk, a po drugom tumačenju radi se o  turskoj riječi “turku” u značenju pjesma, popijevka. Klepac je  “onaj koji klepa kosu” dok  njemačka riječ “klopfel”=vrsta igle za pletenje ali i pletač čipke, a  grčka riječ “klepto” =kradem. Engleska riječ “chop” ima dvojako značenje, po prvom se radi o odresku, kotletu, a drugo je glagol “sjeći”. Dakle Čop bi bio sjekač. Prezime Pavlić je  nastalo od imena Pavle (latinski “paulus” = maleni. Ponekad se znalo pisati i kao Paulić, što bi značilo pripadnost talijanskom imenu Paolo, Paula u značenju malo, pomalo. Prezime Rajšel često se povezuje uz Raušel, kao njegova izvedenica. Raušel je stiglo iz Slovenije iz okolice Markovca kod Starog trga, gdje postoji tumačenje da je nastalo od riječi “ramšel”=divlji češnjak. Njegova izvedenica bila bi Rajšel (njemački "“eiss"”riža).  Njemačka riječ "“rausch"”znači opojnost, opitost, pijanost, dok “rauch” znači dim, pušiti. Njemačka riječ “reiher” označava čaplju. Postoji i turska riječ “reis” u značenju starješina, poglavar, glavar. Janeš je  slovensko prezime nastalo od riječi”janež” koja označava začin anis” .No ima i tumačenja da je ono nastalo od imena Ivan. Neki ga  povezuju s imenom Ivan (Češka i Poljska), zatim turskom riječi “jan”=ćilim, prostirač, sag, ali i mitološkim bogom Janusom starorimskim božanstvom vremena, ili u prenesenom značenju dvoličnim čovjekom. Prezime Mihelčić nastalo je u Sloveniji od imena Miha, Mihel ali i Nikola. Njemačku riječ “michel”  znači  nespretnjak, dobričina, dok se hebrejsko ime Mihael prevodi se kao “tko je kao Bog”. Postoji i riječ mikelet nastala od francuske “miquelet” u značenju hajduk. Prezime Zimmerman pojavljuje se i kao   Cimerman  a povezano uz izvore njemačkog porijekla koji ga tumače kao “tesarski majstor”. Nemačka riječ “zimmer, cimer”  znači soba,  francuska riječ “cimier” znači grb, dok grčka riječ “zyme” znači kvasac, kvas.  Guštin je nastao od imena August, Augustin,( latinski augere=umnožavati), dok  latinska riječ “gustus” znači  zadovoljstvo užitak. Nastanak prezimena Kvaternik vezuje se uz promjene godišnjih doba - kvatre, ali i staru žitnu mjeru (četvrtinku). Latinska riječ “guatro”  znači četiri, a  latinska riječ “kvatre” vezuje se uz kršćanski post. Dakle slijedom toga Kvaternik bi mogao biti četvrto dijete, ali i osoba koja posti. Jelenc je slovensko prezime a označava “malog jelena”. Kovač   predstavlja osobu koja kova, a  turska riječ kova  znači kabao, vedro. dok turska riječ kovan u slobodnom prijevodu označava pčelara.. Ožbolt je po nekim tumačenjima nastao od prezimena Osvald (germanski “koji vlada kao Bog), dok se Žagar vezuje uz “žagu” pilu ili vodenu pilanu. Prezime Frbežar vezuje se uz njemačku riječ “Verwesser” u značenju nadglednik, upravitelj, dok Lisac predstavlja osobu mudru kao lisica ali se ponekad vezuje i uz talijansko ime Lisa kao izvedenicu imena Elizabeta. koje je nastalo od  hebrejskog Elišeba (Eli=Bog+šeba=sedam, u značenju Bog je savršenstvo). Korijene prezimena Pršle neki nalaze u imenu Petar, Pero, a drugi ga vezuju uz talijansku riječ “prosciutto” (pršut) u prenesenom značenju “mršavo, suho čeljade”. ali i latinsku riječ “pressare” = nasilje, pritisak, prisila.     Prezime Fabiani nastalo je od talijanskog imena Fabiano (latinski uzgajivač boba ili porijeklom iz grada Fabije.), dok se Jakšić vezuje uz   ime Jakov, Jakob ( hebrejski “iahakob”=on slijedi Boga”). Naglić po jednima predstavlja naglog čovjeka, a po drugima vezuje se uz cvijeće (nageljn). Nastanak prezimena Šoštarić neki izvori vezuju uz postolara “šuštara”, (njemački “Schuster”=postolar a u prenesenom značenju nesposoban čovjek). a Pibernik  je došlo iz Slovenije, a njegov nastanak tumači se kao složenica latinske riječi “pes”=noga te grčke “berenika” (ferein=nositi+nike=pobjeda). Štimac ili Štimec vezuje se uz njemačku riječ “stimen”=ugađati, uštimavati,  njemačka riječ stimme znači glas dok se talijanska riječ stim prevodi kao štovanje, poštovanje. Prezime Ravlić ponekad se spominje i kao Raulić i vezuje se uz ime Raul ( francuska izvedenica imena Rudolf). No ima i nekih indicija da je prezime Ravlić nastalo od slovenskog prezime Lavrić koje je nastalo od imena Lovrenc, ali možda i od latinske riječi “lavorare” = raditi. Njemačka riječ “Wolf” označava vuka, a samo prezime po nekima je možda i izvedenica germanskog imena Wolfgang (koji ide s vukom, koji ima korak poput vuka). Riječ Skorup predstavlja drugi naziv za vrhnje, no to može biti i engleska riječ “score”=uspjeh, sreća uz koju se vezuje “up”. Prezime Jelenović se kao i Jelenc vezuje uz jelena, dok je Kirinčić prezime došlo u naše krajeve iz Primorja. a njegov se nastanak vezuje uz grčku riječ “kyrios” u značenju, gospodin, gospodar. U Vodama je često prezime i Malnar čiji se nastanak ponekad vezuje uz izvore njemačkog (Melner) ili mađarskog porijekla (Molnar). No možda se radi o mlinaru (maln=mlin). 
U stručnom radu Ivana Ercega “Urbarijalni spisi sučija Grbajel, Gerovo, Čabar…1774/1803. godine zapisano je da su Gerovu kao sučiji pripadala naselja: Kraj, Krašičevica, Hrib, Mali Lug, Smrečje, Sokoli i Vode. Na uspostavi urbarijalnih spisa radila je komisija Severinske županije, između ostalih svjedoka koji su pozivani na razgovore nalazio se i Blaž Turk iz Voda, a rezultat svega toga bio je novi čabarski urbar iz 1779. godine. Naselje Vode spominje se i u povelji koju je 1798. godine u Beču izdao car Franjo Josip II, a kojom je čabarsko imanje darovano Matiji Josipu Paraviću.  U naučnom radu Igora Karimana “Komorska gospoštija Čabar 1787.-1798.”, objavljenom u knjizi “Ekonomika kasno feudalnih vlastelinstava” spominje se da su Vode 1788. godine brojile 16 kuća sa 17 obitelji, u kojima je bilo 48 muških i 40 ženskih članova ili ukupno 88 stanovnika. Imali su 6 konja, 6 volova, 18 krava, 36 ovaca, 6 gusaka a tu je živjelo i 15 želira koji su imali kuću ali nisu imali selišnu zemlju, no nisu bili bezemljaši u pravom smislu riječi jer su imali izvjesna zemljišta a njihova je obaveza bila davati po 4,10 forinti na ime kućarine, ručnih rabota i pripreme 1/2 hvata ogrjevnog drva.
Iz starih dokumenata i statističkih podataka, uspio sam utvrditi kretanje broja stanovnika u ovom naselju od 1818. godine do danas, dakle u posljednjih 190 godina. Iz njih je vidljivo da su Vode 1818. godine imale 108 stanovnika, a njihov je broj stalno rastao tako da su 1857. godine ovdje živjela 183 stanovnika. Slijedile su godine u kojima je bilježen pad broja stanovnika, tako da je 1869. godine iznosio 172, a 1880. godine 144. Deset godina kasnije 1890. bilježi se porast na 171 stanovnika, da bi 1900. godine njihov broj iznosio 150. Uslijedilo je ponovno desetljeće rasta te je 1910. godine u Vodama živjelo 199 stanovnika, 1921. godine   195. a 1931. rekordnih 109 stanovnika. Potom slijed3e godine opadanja broja stanovnika, te je 1949. godine u Vodama živjelo 153 stanovnika. Ovako značajan pad posljedica je ratnih stradavanja, odlazaka stanovnika u internaciju iz koje se mnogi nisu vratili. Godine 1953. ponovno se bilježi lagani porast broja stanovnika na 166, a nakon toga slijedi veliko smanjivanje broja stanovnika u čemu je vidnu ulogu imala ekonomska situacija i odlazak radno sposobnog stanovništva u inozemstvo, posebice u Francusku, od kojih se mnogi nisu ni vratili kućama već su tamo zasnovali svoje obitelji. Danas ovo naselje spada u kategoriju onih koje ima više stanovnika vani nego u samom mjestu, što je posebno vidljivo tijelom ljetnih mjeseci po registracijama brojnih automobila koji ovdje dolaze. I da ovo statističko nabrajanje završimo podacima za posljednjih četrdeset godina prema provedenim popisima stanovništva. Godine 1961. Vode su brojale 139 stanovnika u 35 domaćinstava, , u 1971.godini bilo ih je 145  43 domaćinstva, 1981. godine opao je broj stanovnika na 90 i 26 domaćinstva, 1991. godine na 53 i 20 domaćinstva , dok je 2001. godine bilo svega 41 stanovnika  u  13 domaćinstava.          
Ovo je naselje imalo i vlastitu crkvicu. Usmena predaja govori da je ona izgrađena početkom XX. stoljeća a uz blagdan sv. Stjepana ovdje su se okupljali brojni vjernici iz susjednih naselja. Tu su bili i štandovi s zavidnom ponudom ranog voća a “Brežani” su donijeli i prodavali suhe jabuke, šljive i kruške ili po domaće “blječke”. Sajam je bio neposredno uz crkvicu a na brojnim štandovima bilo je različite robe jer su dolazili kramari i drugi putujući trgovci s robom. Okupljala se rodbina na jednom mjestu, pripremao svečani ručak, uređivale i čistile kuće jer je sve trebalo sjajiti.  Narodno veselje i druženje potrajalo je duboko u noć, a tome su doprinosili i mjesni muzičari. Dolazili su vjernici iz susjednih naselja gerovske župe ali i ostalih krajeva, da bi ovdje proveli nezaboravne trenutne u molitvi i druženju.  Vadanci su bili vrsni majstori u izradi tamburica, na kojima su mnogi zasvirali a posebno mladež. Na žalost mnogi od njih su tijekom II. svjetskog rada ostavili živote u koncentracionim logorima.  Stradala je mladost u najboljim godinama, od čega se Vode nisu nikada oporavile. Starih dokumenata više nema izgorjeli su u požarima tijekom II. svjetskog rata kada su od vatrene stihije stradali brojni zanimljivi zapisi.
Pred kraj II. svjetskog rata u blizini Voda nedaleko ruševina crkvice u predjelu Vadanske uoke (Vodanske luke) pala je leteća tvrđava (avion)  a usprkos močvarnom terenu piloti su se spasili. Neki od njih povremeno su dolazili u ovaj kraj i prisjećali se davnih dana te osoba koje su ih spasile. Kasnije su dolazile njihove obitelji koje su postavile i prigodnu spomen ploču na mjesto pada aviona. Njihovi su unuci u znak sjećanja na taj događaj kupili u Vodama jednu staru kuću i obnavljaju je u starom stilu, odajući na taj način počast svojim preminulim precima ali i Vadancima na njihovoj uslužnosti i potpori.
Pod motom”Neka vam obitelj sv. Stjepana podari zdravlje i sreću “prije nekoliko godina pokrenuta je akcija obnove stare crkvice , rezultati čega su već vidljivi. Izgrađen je novi objekt i prekriven a u tijeku je postava stolarije i krova te zvona. Mnogi vjernici tijekom kolovoza a posebice naši ljudi u inozemstvu u kolovozu dolaze na svetu misu koja se do sada održavala na livadi kod ruševina te crkvice a svi se nadaju da će ove godine misa biti održana u novom objektu.  A kako je tu vadansku crkvicu zadržala u svom sjećanju poznata pjesnikinja iz Voda Josipa Klepac govori slijedeća pjesma.

VADANSKA CRKVICA                                         CRKVICA U VODAMA

V sake šiše so jemejle                                               U svakoj su kući imali
duoste deci je kako starico,                                        dosta djece i pokoju staricu,
jemejle so svoj dum,                                                  imali su svoj dom,
je svajo crkvico.                                                         i svoju crkvicu.
Lepa je bua ta crkvica,                                               Lijepa je bila ta crkvica,
je nad vratme zgun jemejua.                                      nad vratima je imala zvono.
*sako jutro pa i večir                                                 Svako jutro pa i na večer
zdravamarijo zganejua.                                              Zdravu Mariju zvonilo.
Puočeu je rat,                                                              Počeo je rat,
je veliku zuo pastaou,                                                 nastalo je veliko zlo,
uod šiš je od crkvice                                                   od kuća i crkvice
pa zgarište je uostau.                                                   ostalo je zgarište.
Jeh v logorah je duost uostau                                      U logorima su mnogi ostali.
Deca, ženi je starice                                                     Djeca, žene i starice
pa već nigdr vidle nejso                                               nikada više vidjele nisu
svajga duoma ne crkvice.                                             svoga doma niti crkvice.
Zdej pa nava je crkvica,                                                Sada je nova crkvica,
du vej kej so testi ledi.                                                   tko zna gdje su oni ljudi.
Ku se najne zgun uoguase                                             Kada se zvono oglasi
uspomene stare bedi.                                                     stare uspomene budi.
Za duogih 60 lejt                                                            Za dugih 60 godina
se vire nej gebiu,                                                            vjera se nije gubila,
palejte na štefajne,                                                          ljeti na Štefanje,
se k Vuodan k maše je hadiu.                                         u Vode se odlazilo na misu.
Z viro je Bažjo vulo                                                        S vjerom i Božjom voljom
se rejč je uodržaua,                                                         održala se riječ.
Je zaradi duobrih ledi                                                      Zbog dobrih ljudi
te crkvica je pastaua.                                                       crkvica je ponovno nikla.
Najlejpša van hvala                                                         Najljepša vam hvala
ku duobro vulo ste jemejle,                                            što ste imali dobru volju,
v jemi “vadancov” je naših starih,                                  u ime Vodanaca i naših starih,
ku pr*Vuodah so ževejle.                                                koji su živjeli u Vodama.

Josipa Klepac

Spominju se s koljena na koljeno brojne priče i pričice vezano uz Vode i događanja u njima ili njihovoj okolici. Odnose se na špilje, duhove i vještice, nezaobilazne hajduke, ali i malog crvenog vražička “šlatrčka”. No o tome nekom drugom prigodom. Ovom prilikom spomenuti ćemo dvije priče o Vodanskom vrhu gdje su   stalno  vidjeli neka svjetla i  bljeskove. Govorili su da to vještice (po domaće cuprnce) tamo prolaze. Tko je tamo prolazio uvijek je doživio određeni strah. Jednom je prilikom, poslije I. svjetskog rata,   mještanka obližnjeg naselja Sokoli prodavala rakiju, a budući da su financijeri takve osobe tražili i hvatali, posudu s rakijom stremila je u naprtnjaču, a naselja u okolici obilazila je uglavnom noću. Kada je sve prodala, noću se vraćala iz smjera Voda prema Sokolima. U naprtnjači je bila prazna posuda  koju je jedna mještanka Voda pomogla spremiti i zatim su naprtnjaču zavezali. Kada je stigla pod Vodanski Vrh naprtnjača se odjednom sama od sebe razvezala , posuda je ispala i otkotrljala se nizbrdo kao da ju goni stotinu vragova. Ona se vratila natrag, uzela posudu, stavila je u naprtnjaču i ponovno zavezala. Nakon nekoliko koraka sve se ponovilo, naprtnjača se odvezala, posuda je ispala van i otkotrljala se nizbrdo a umorna žena iz Sokoli ponovno se vratila po nju. To se ponovilo nekoliko puta i Sokolanku je počeo obuzimati strah. Na njezinu sreću u susret joj je dolazila kćerka koja se zabrinula kada majke nije bilo dugo i zvala je, a majka se duboko u dolini tiho oglasila. Kasnije ta žena više nije doživjela takav slučaj iako je i dalje nastavila prodavati rakiju. 
Postoji i jedna druga slična priča koja govori da se jedna mještanka iz okolice Tršća vraćala s tržnice u Rijeci u kasnim noćnim satima. Na leđima je nosila koš  i nekoliko praznih posuda. Kada je došla ispod Vodanskog Vrha i počela se uspinjati prema Sokolima i Tršću, desio joj se nemili slučaj. Iznenada su iz koša popadale posude i počele se kotrljati. Žena je pretpostavila da se možda koš nakrenuo, pokupila je posude i nastavila put. No kada se to desilo u nekoliko navrata postalo joj je sumnjivo. Polako se kretala i kada su posude ponovno ispale iznenada se okrenula i pogledala u koš. Imala je što i vidjeti. U njemu je sjedio mali crveni vražičak i smiješio se, a uplašena žena ispustila je koš i počela bježati koliko su joj umorne noge to dozvolile. No uskoro je smogla hrabrosti i vratila su po koš u kome vražićka više nije bilo. Sva preplašena vratila se kući i ukućanima pripovijedala što joj se desilo.
Sada tu više nema svijetla i strahova, rijetki su putnici koji ovdje prolaze, na putu iz Sokoli prema Vodama. Tek poneki vlasnik zemljišta koji pokosi travu i pospremi sijeno ili možda neki ljubitelj prirode i sakupljač gljiva. No legende i priče ostaju, pripovijedaju se s koljena na koljeno i na taj način mnoge ostaju sačuvane od zaborava.   Mnoge od njih odnijeli su sa sobom i nekadašnji stanovnici Voda koji su u vrijeme ekonomske migracije otišli u inozemstvo posebice Francusku a danas se kao ostarjele osobe u društvu svoje obitelji vraćaju u rodni kraj da obnove uspomene, obiđu rodni dom ili njegovo zgarište i prisjete se nezaboravnih trenutaka djetinjstva. Ljeti ovo naselje oživi, stanovništvo se skoro dvostruko poveća a mnogi od postojećih stanovnika sa sjetom pomisli kako bi bilo lijepo da tako bude cijele godine a ne samo mjesec dva tijekom ljeta.

                                                                                            Željko Malnar