ANTUN VRUS SAMUOUKI SLIKAR IZ ČABRA
ČABAR, 25. srpnja 2008. godine – Među brojnim samoukim stvaraocima koji su rođeni ili su živjeli u Čabru i okolnim mjestima, posebno mjesto pripada svakako Antunu Vrusu rođenom u Čabru 1853. godine gdje je i umro 29. svibnja 1914. godine. Bio je jedno od brojne djece u obitelji Antuna Vrusa mlinara i načelnika općine. Srednjeg rasta, kratke bradice i sijede kose bio je dosta upečatljiva osoba, a usamljenost kao da je prijala njegovom ionako samačkom životu. Često je šetao ulicama Čabra i obalom Čabranke, a njegov pas Buldo rijetko se odvajao od njega. Volio je likovnu umjetnost, a nepismenost i slabe mogućnosti upoznavanja umjetničkih djela i reprodukcija, nisu ga omele u stvaralačkoj zamisli. Slikanjem i ručnim radom bavio se u maloj sobici ondašnje pilane u kojoj je inače stanovao. Uglavnom se bavio slikarskom tehnikom ulja na platnu, slikao je danju, a često puta i duboko u noć uz petrolejku ili svijeću. Motive je najčešće uzimao iz Biblije, mada je slikao i scene iz lova. Njegova sklonost i volja za pripremanje scenografije, koristila je mještanima prilikom organiziranja kulturno umjetničkih programa, parada, maskenbala i slično. Pored slikarstva bavio se i izradom ukrasnih reljefa za fasade kuća te obradom drva. Sačuvani su mnogi okviri za slike i kompletni grob Isusov u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Čabru.
Andrija Zbašnik učitelj iz Čabra i zaljubljenik u prošlost ovog kraj, godinama je prikupljao materijale i zapise o viđenijim stanovnicima Čabra. Razgovarao je i s pojedinim stanovnicima Čabra istražujući pojedine značajka ili osobe. Tako je u razgovoru s danas pokojnima Marijom i Vjekoslavom Turkom te Dragicom Repinc doznao neke zanimljivosti o samoukom slikaru Antunu Vrusu. Evo tog njegovog zapisa:
«Vrijedna slikarska ostvarenja, koja bez sumnje mogu pobuditi pažnju i vrsnom poznavaocu likovnih umjetnosti, ponukala su me da nešto više saznam o Antunu Vrusu, čovjeku po mnogo čemu drugačijem od mještana Čabra. Pokušati ću iznijeti sjećanja ljudi koji s posebnim poštovanjem govore o slikaru, čije ime zavrijeđuje mnogo više nego što se o njemu zna. Bio je mlinar, a potom i pilanski radnik. Unatoč istraživanjima i uloženim naporima, malo se može napisati o njegovom djetinjstvu i mladosti uopće. Svjedoci vremena prvog desetljeća XX. stoljeća spominju ga kao posebnu osobu, samotnjaka, čovjeka koji je najradije bio sam ili u društvu svog psa Bulda. Umro je 1914. godine u 61. godini života od vodene bolesti i sahranjen je na čabarskom groblju u grobnici Franje Turka.»
U monografiji «Gorski kotar» u odjeljku posvećenom «Goranskim slikama i slikarima» Vanda Ekl je zapisala slijedeće: « Antun Vrus nije bio naivac nego amater. Ovog čabarskog pilanara, mlinara i samotara, koji je živio u drugoj polovici XIX. stoljeća, spominje se više kao kuriozitet negoli po slikarskom rezultatu. Vrus je zanimljiv zbog svoje izuzetne sklonosti prema slikanju, pa i zbog određene vještine u slikarskom reproduciranju. Obrađivao je pretežito biblijske teme. Svoje je višebojne prizore smještavao u produbljeni horinzont i pejsaž ili u pedantno označeni zatvoreni prostor. Od vegetacije do rekvizita i likova, sve je detaljno opisano na njegovim slikama. Prostor je doduše uravnoteženo komponiran i plastično predstavljen, ali je iskonstruiran. Slike Antuna Vrusa ne počivaju na zapažanjima, ne potječu iz života, niti iz nekog samorodnog, izvornog likovnog govora i izraza. Radi se o aranžiranim prizorima, o montaži elemenata, o izmišljenim i prepisanim, a ne viđenim krajolicima. Zbog toga i šumski predjeli djeluju poput kulisa, dok odnosi među akterima prizora ne oživljavaju. Vrusov je slikarski postupak bio do kraja ovisan o predlošcima s kojih je preslikavao (ili se dobrano inspirirao), a to su vjerojatno bile scene s olegrafskih reprodukcija».
Iza samoukog čabarskog umjetnika Antuna Vrusa ostalo je osam monumentalnih slika, pretežito sa sakralnim motivima no ima i nekoliko njih asa svjetovnim, lovačkim motivima, a postoji i jedan portret za kojeg se pretpostavlja da je njegov uradak. Radi se o slijedećim radovima: «Ban Jelačić», «Suđenje Isusu Kristu», «Bogorodica», «Sveti Petar prima ključeve», «Srce Isusovo», «Isus na Masleničkoj gori#, «Lovci» i «Odmor lovca». Veći dio radova vlasništvo je pojedinih čabarskih obitelji, tek jedna slika «Ban Jelačić» otputovala je van granica Hrvatske u daleku Ameriku gdje se nalazi u vlasništvu gospođe Tedi Bošković koja je rodbinski vezana uz nasljednike obitelji Turk iz Čabra.
Željko Malnar |
