NEŠTO O ZADRUGAMA U ČABARSKOM KRAJU
U referatu napisanom povodom dvadeset godina postojanja i rada narodne vlasti, dakle negdje sedamdesetih godibna XX. stoljeća, poljodjelstvu, voćarstvu i stočarstvu posvećeno je dosta pažnje. Tako se spominje da je tada zemljodjelskih površina bilo 7.430 ha od čega je obradivih 5.860 ha, pa bi moglo biti osnova za intenzivnu i rentabilnu robnu proizvodnju. Po ukupnom prihodu i dohotku zemljoradnja je u općini Čabar bila na trećem mjestu s učešćem od oko 17,5 posto. Ratarska proizvodnja ekstenzivna je i zaostala i po količini i po kakvoći proizvoda. Glavni razlozi stagnacije bili su veliki manjak radne snage, razbacanost i usitnjenost poljodjelskih zemljišta i nepovoljna posjedovna struktura domaćinstava jer veliki dio zemljišta posjeduju nepoljoprivredna i mješovita domaćinstva. Poljoprivreda u čabarskom kraju bila je najrazvijenija oko 1922. godine, makar je bila primitivna, sve su obradive površine bile zasijane i zasađene.
Područje Tršća, Prezida i Gorači pretežno je gajilo krumpir, grah, kupus i zob a područje gerovske kotline i uz Čabranku osim navedenih kultura pšenicu i kukuruz. Od davnina su još se uzgajale neke žitarice i povrće: ječam, raž, proso, hejda, grašak i bob. Bilo je to zlatno doba mlinova i vodenica na Čabranci, njezinim pritocima ali i drugim vodotocima, o čemu smo govorili više tijekom prošle godine, te o njima danas ne će biti govora. Zemljoradnja bi se ubuduće mogla razvijati bolje kada bi se i na manjim poljodjelskim zemljištima primjenjivala suvremena agrotehnika, bilo da ih otkupljuje od sadašnjih posjednika i tako povečava svoje posjede društvena zajednica tj. poljoprivredne radne organizaciej ili da takve organizacije na suvremenim osnovama razvijaju kooperaciju s domaćinstvima posjednicima malih parcela zemljišta. Prema popisu iz 1961. godine od 1730 domaćinstava posve poljoprivrednih bilo je tek 62 ili 3,6 posto a glavni dio od 998 ili 57,7 posto domaćinstava bilo je mješovito dok je preostalih 670 domaćinstava ili 38,7 posto bilo nepoljoprivredno. U društvenom je vlasništvu 16 posto ukupnih poljoprivrednih površina ali je obradivih samo 1,6 posto. Ubuduće bi trebalo proizvoditi krumpir i povrće, jer te kulture daju i najviše prinosa u ratarstvu čabarskog kraja. Danas se, misli se na šezdesete godine XX. stoljeća, proizvodi 31.500 metričkih centi krumpira i 32.400 metričkih centi drugog povrća, tj. 470 kilograma po stanovniku ili 4870 kilograma po jednom poljoprivredniku, a to je tek trećina moguće proizvodnje. Stočnog i krmnog bilja proizvodi se oko 2.500 tona.
U čabarskom se kraju u vrijeme kada se narod više bavio poljodjelstvom (od 188.-1922.g.) posvećivalo mnogo više pažnje voćarstvu. Gotovo sva mjesta uz Čabranku bavila su se voćarstvom dok je na području Gerova, Tršća i Prezida zbog oštirje klime ono bilo slabije. Voće se koristilo svježe, sušeno ili se od njega pekla rakija koja se većinom konzumirala kod kuće. Sušilo se u posebnim bajtama, suho se voće nazivalo "blječek" po čemu su i stanovnici uz Čabranku dobili nadimak "Blječki". Danas voćarstvo nazaduje, proizvede se samo 129 tona ili po stanovniku 18 kg a nitko ne vodi brigu o tome da bi se ono bolje razvijalo i unaprijedilo.
Livade i pašnjaci čine 85 posto poljoprivrednog zemljišta. Do 1940. godine sva takva zemljišta koristila su se za prehranu stoke, a danas se koriste relativno malo i postižu razmjerno mali prinosi. Stočarstvo je glavna grana poljoprivrede, gotovo cijela stočarska proizvodnja je privatna, u malim seoskim gospodarstvima a po kravi se proizvede samo oko 1.000 litara mlijeka godišnje. Godine 1910. bilo je u čabarskom kraju najviše stoke. Oko Gorači i okolice na jedno su domaćinstvo dolazila po 4 grla goveda, po dvije svinje i po pet ovaca. Tu je bilo oko 2000 grla krupne stoke, na području Tršća oko 1200, u gerovskoj kotlini oko 750, uz Čabranku oko 800 i u Prezidu oko 900 grla krupne stoke, ili sveukupno oko 4.650 grla. U to je vrijeme u čabarskom kraju bilo oko 950 koza i to oko Gerova 320, Tršća i Gorači 270, Čabru s okolicom oko 150 i Prezidu 210 koza. Prevladavalo je križano govedo a uz Čabranku buša. U 1955. godini u čabarskom je kraju bilo samo 960 krava i steonih junica, a u 1965.g. bilo je 1100 krava plotkinja od kojih je 25 bilo obuhvaćeno uzgojnom selekcijom. U 1970. godini u općini Čabar bilo je 800 goveda od čega 670 krava. Broj krupne stoke mogao bi se povećati prvo na osam do deset tisuća grla a u perspektivi i do 11000 grla samo goveda a ako bi se postiglo po kravi 3500 litara mlijeka godišnje, proizvodilo bi se u čabarskom kraju 35 do 40 miliona litara mlijeka godišnje.
U Čabarskom kraju osnovane su 1945. godine poljoprivredne zadruge u Čabru, Prezidu, Gerovu, Tršću i Plešcima. Osnovna djelatnost tih zadruga nekoliko godina poslioje rata bila je udruživanje zanatlija (postolara, stolara, kovača, krojača i dr.) i otkup stočarskih i ratarskih proizvoda, a osobito otkup drva od privatnih vlasnika šuma i otkup ljekovitog bilja. Zadruge su zapošljaval od 5 do 13 radnika, a jedino je Poljoprivredna zadruga u Čabru imala oko 30 radnika. Pojedine zadruge uzgajale su stoku. Godine 1949. počela je raditi mljekara u Goračima a sir je proizvodila zadruga u Tršću samo 1955. godine. Zadruga u Prezidu imala je pored zanatstva i privatnog nakupa i pilanu u Mlakama, koja je izgrađena na zidinama bivše Vilharove pilane iz godine 1934. a s kapacitetom od 8 m3 rezane građe dnevno. Zadruge su se počele razvijati kada su preuzele trgovinu i ugostiteljstvo, do tada je trgovinu imalo Opće trgovačko poduzeće "Goranin" iz Delnica a ugostiteljstvo privatnici. Zadruge u Čabru i Tršću su 1955. godine prerađivale drvo za domaće potrebe. Godine 1957. u Čabru se osniva i odvaja od zadruge poduzeće "Čabranka" za finalnu proizvodnju, zatim je osnovan DIP Čabar i zadruge tako gube dio djelatnosti, pa se spajaju zadruge Prezid i Tršće u Prezidu i Čabar i Plešce u Plešcima. Zadruga u Prezidu bavila se tovom krava a zadruga u Plešcima tovom teladi za domaće i inozemno tržište, no zbog pada cijena stoke potkraj 1961. godine takva proizvodnja je prekinuta. U siječnju 1962. godine integriraju se sve zadruge u Opću poljoprivrednu zadrugu "Jedinstvo" Čabar. Budući da se zadruga u Gerovu čitavog svog postojanja bavila otkupom i prodajom mlijeka na riječkom tržištu, u novoj zadruzi prenijeta je ta djelatnost čitavog čabarskog kraja u Gerovo. Zadruzi su oduzeti trgovina i ugostiteljstvo. Ugostiteljstvo se osamostalilo 1959. godine a trgovina 1960. godine. Zadruga se bavila deficitarnim gospodarskim granama: pekarama, mesnicama i otkupom mlijeka, a od poljoprivrede i stočarstva na postojećem stupnju razvijenosti zadrugari nisu mogli opstati, niti je pilana u Mlakama mogla pokrivati troškove poslovanja cijele zadruge. Zbog toga se Opća poljoprivredna zadruga srpnja 1972. godine pripaja Ugostiteljskom poduzeću "Goran" Čabar i nastaje Ugostiteljsko poljoprivredno poduzeće "Goran" Čabar.
Željko Malnar |
