Trgovačka i obrtnička komora za Kranjsku pokrenula je u kolovozu 1903. godine akciju gradnje željezničke pruge od Rakeka do Babnog Polja, a s obzirom da je u sastavu Inicijativnog odbora bio i predstavnik čabarske gospoštije, pretpostavlja se da se istu željezo dovesti u naš kraj. Obrazlažući ovu inicijativu predlagači su isticali da su željezničke veze Bosne s dalmatinskim lukama Gružem, Šibenikom i Splitom staroj kranjskoj trgovini drvom učinile daleko štetniju konkurenciju nego politika kraljevsko ugarskih željeznica koja je prijevoz drva usmjeravala na Rijeku i određivala visoke tarife. Najvažnijoj trgovinskoj struci prijeti uslijed toga konkurentska borba, koja će postati pogubna ako se ne posreći domaće drvo u Trst dopremati mnogo jeftinije nego da sada. A takav se cilj može postići jedino izgradnjom novih željezničkih pravaca.

Trstu najbliži šumoviti dio je Notranjska, stoji u obrazloženju, a ista je bez željeznice i uslijed dugih cestovnih dovoza transport drva je opterećen visokim pred troškovima koji umanjuju konkurentne cijene. Rastuća moć racionalnu upotrebe drva ujedno je prijetnja radničkom stanovništvu te iseljavanje raste iz godine u godinu. Troškovi rada radnika i prijevoza drva sve su veći, a dosadašnji pokušaji da se tržište osvoji konkurentnim cijenama zbog toga su pali u vodu. Spoznavši te namjere, inicijatori akcije, udružili su se i osnovali poseban Odbor koji bi imao u zadatku brigu oko pokretanja i realizacije gradnje 32,5 kilometara dugačke lokalne željezničke pruge od Rakeka preko Cerknice, Bloške Police, Loža i Starog Trga do Babnog Polja. Već prvi korak imao je najviše uspjeha, jer je Carsko kraljevsko željezničko ministarstvo dodijelilo pred koncesiju za vrijeme od šest mjeseci. Pripremne studije o dohodovnoj strani isto su tako imale lijep uspjeh. Pošto je pomoć Notranjskoj bila nužno potrebna s postavljanjem trase trebalo je u najkraćem roku.

Na račun pokrića troškova u visini od 12.000 kruna, koji će nastati, Odbor se uvažavajući javni i opći značaj akcije, obratio Zemaljskom odboru, općinama, novčarskim zavodima i svim drugim zainteresiranim subjektima primjerice Carsko kraljevskoj privatnoj južno željezničkoj družbi, šumskim gospoštijama, posjednicima, proizvođačima i trgovcima drvom, sa zamolbom da čim prije daju odgovarajući doprinos i doznače ga priloženom uplatnicom na poseban račun u Kmetijskoj posojilnici u Vrhniki. S namjerom dragovoljne orijentacije treba reći da su gospoštije Šneeperg (Snježnik) i Čabar već dali po 1.500 kruna a zainteresirane osobe grofica Lichtenberg i Franjo Žagar po 500 kruna. Ako se sredstva za pripremne radove osiguraju na vrijeme i obave druge predradnje do jeseni, iduće bi se zime počelo s izradom potrebne zakonske dokumentacije i ishođenjem odobrenja te njihovim financiranjem, a dogodine možda već i s izgradnjom.

Svaki član Odbora preuzeo je obvezu da u svako vrijeme bude na raspolaganju i da daje konkretna pojašnjenja u svezi navedene akcije svima koji to zatraže. Smatraju da treba osigurati moralnu i materijalnu potporu za realizaciji navedene akcije kako bi se ista mogla uspješno provesti. Vrijedno je spomenuti osobe koje su bile inicijatori navedene akcije i ujedno članovi Odbora. To su bili I. Lenarčić predsjednik Trgovačke i obrtničke komore za Kranjsku, M. pl. Ghyczy opunomoćenik Ghyczyeve gospoštije Čabar, H.Schollmayer nadšumar opunomoćenik Njegove svjetlosti princa Schonburga Waldenburga gospoštije Šneeperg, Franjo Žagar vlasnik pilane u Markovcu, J. Rus župan u Travniku kod Loškog potoka, A. Žnidaršić župan u Ložu, A. Ponuda općinski vijećnik u Starom Trgu te dr. K. Frey vitez komercijalni nadzornik južne željeznice u Trstu.

Na žalost do realizacije ove vrijedne ideje nije došlo zbog pobune kirijaša od Prezida do Rakeka koji su spriječili gradnju željeznice jer bi na taj način ostali bez posla. I tako je zbog uskih interesa pojedinaca naš kraj ostao bez željezničke pruge koja bi mnogo značila u njegovu daljnjem razvoju ali i plasmanu proizvoda prvenstveno drva na tržište. Kirijaši i njihovi interesi ovaj su put pobijedili ali slast toga nisu dugo uživali jer nisu mogli spriječiti opći napredak tehnike i razvoj cestovnog kamionskog prometa..

Željko Malnar