ČABAR -  O čabarskom kraju i njegovoj prošlosti mnogo je napisano, a posebice se to odnosi na razdoblje vladavine Zrinskih i Frankopana. Razni autori iznose svoje viđenje navedenog razdoblja, iznoseći pri tome i konkretne podatke, koji uvijek dobro dođu, posebice onima koji su zainteresirani za prošlost ovog kraja. Tako je mr.sc. Hrvoje Petrić objavio prošle godine zanimljiv napis pod gornjim naslovom. U njemu je zapisano:
«U 16. stoljeću se rodovsko stablo Frankopana počelo osipati. Turci su zaposjeli mnoge njihove gradove i posjede, a više je članova te obitelji izginulo u borbama s Turcima. Gospodar Gorskog kotara u drugoj polovici 16. stoljeća bio je Stjepan Frankopan Ozaljski. Zbog neprilika u koje je zapao uslijed lošeg gospodarenja svojim imanjima te zbog trajne turske najezde koja je prijetila njegovim gradovima i posjedima, sklopio je s Nikolom Zrinskim Sigetskim, svojim šurjakom, mužem svoje sestre Katarine, zajednicu dobara, tj. ugovor o međusobnoj pomoći i nasljedstvu dana 01. veljače 1544. godine. U drugoj polovici 16. stoljeća Turci više nisu tako često prodirali u Gorski kotar. Nakon gradnje Karlovca 1579. godine bilo je mirnije. Napuštena naselja i opustjeli posjedi većine zrinsko frankopanskih vlastelinstava naseljavaju se i na njima se obnavlja gospodarstvo.
Zrinski su kao novi gospodari goranskog kraja znali bolje koristiti njegova bogatstva, a bolje su organizirali promet i trgovinu. Na području Čabra i Gerova su uglavnom naseljavali Hrvate, potomke onih starosjedioca koji su pobjegli pred Turcima u Kranjsku. Gospodarsko značenje Gorskog kotara osobito su podigli njegovi posljednji gospodari braća Nikola i Petar Zrinski. Nakon podjele zajedničkih posjeda, Gorski je kotar pripao Petru Zrinskom koji ih je držao do 1670. godine
Za uzdržavanje radnika u čabarskim rudnicima i kovačnicama Petar Zrinski je uredio novo čabarsko vlastelinstvo. Zrinski su nastavili kopanje željezne rudače u frankopanskim rudnicima u Liču – na temelju 1463. godine dobivene povlastice da mogu iskorištavati rudno blago na svojim posjedima. Kada je u okolici Čabra pronašao kvalitetniju željeznu rudaču, Petar Zrinski je prenio u Čabar stari rudarski pogon iz Liča. Izgleda da je 1641. godine rudnik bio u zakupu, a Zrinski su tada prema ugovoru dobivali samo dio istaljenog željeza. Oko 1650. godine preuzeli su rudnik potpuno pod svoju upravu.
U Čabru je 1651. godine podigao visoku peć za taljenje željezne rudače, doveo iz Kranjske, Njemačke i Češke majstore ljevače i kovače i na novo vlastelinstvo naselio dovoljan broj kmetova koji su obrađivali zemlju, uzgajali stoku i u šumama palili ugalj. Od kvalitetnih željezarskih proizvoda iz svojih čabarskih ljevaonica Petar Zrinski je imao velike koristi. U samom Čabru izgradio je dvor za stanovanje, zgrade za činovnike i upravu, kuće za stanovanje radnika, više radionica za preradu sirovog željeza – za izradu čavala i ključeva, pilanu i mlin. Željezo i željezna roba otpremani su u Bakar i otuda prodavani.
Iz pljenidbenih zapisnika nakon njegovog utamničenja 1670. godine saznajemo da je na čabarskom vlastelinstvu bilo oko 2000 kmetova, a u samom Čabru u proizvodnji željeza i željezne robe oko 200 radnika. U Liču je Petar Zrinski izgradio pilane. Uredio je novo vlastelinstvo u Brodu na Kupi pod koje je spadao veći broj naselja Gorskog kotara. Godine 1671. ukupni prihod čabarskog rudnika iznosio je 138.550 libri. Komorski službenici za prodaju željeza i željeznih prerađevina primili su 113.128 libri. Čist prihod iz rudnika iznosio je 47.167 libri. Važnu stavku u tom prihodu činila je dobit od prodaje hrane čabarskim radnicima. Vlastelinstvo je u svojim rukama držalo njihovu opskrbu. Godine 1671. prodalo im je namirnica za 60.341 libru uz čistu zaradu od 21.355 libri. Prodaja željeznarije i namirnica rudarima je 1671. godine davala oko 45 posto prihoda trgovine na bivšim ovdašnjim posjedima Zrinskih. Iste godine u Čabru je kupljeno 2820 stari pšenice, 1543 stari prosa, 384, 5 barila vina itd. Od 1670. do 1672. godine prodaja željeza donijela je čak 58 posto bruto prihoda po ovdašnjim komorskim posjedima, a čabarsko željezo je postalo glavni artikl bakarske trgovine.
Zbog neuspjeha zrinsko-frankopanske urote se potpuno u negativnom smislu izmijenio dalji razvitak Čabra i čitavog Gorskog kotara. Godine 1672. je još radilo 200 radnika i desetak majstora. Među njima je bilo 88 čabarskih kmetova, koji su svoju tlaku obavljali tako da su radili za rudnik. U Čabru je 1673. godine broj radnika smanjen na 121 uz 9 kovačkih i topiničkih majstora, u rudniku je uz to radilo još oko 70 čabarskih kmetova. Vlastelinskom kurijom u Čabru je upravljao 1672. godine poseban oficijal. Vlastelinski službenici bili su još nadglednik željeznarije, pisao, špan, sluga u željeznariji, mlinar i volar»
Prošlost Čabarskog kraja pa i cijelog gorskog kotara, usprkos do sada objavljenim knjigama i zapisima, još je uvijek premalo istražena. A svaki novi zapis donosi nešto novo i zanimljivo, pa tako i ovaj mr.sc. Hrvoja Petrića koji sadrži zanimljive brojčane podatke o vremenu u vrijeme  Zrinskih.

                                                                                 Željko Malnar